S vremena na vrijeme zabavlja me kad na neočekivanim mjestima pronađem znakove koji ukazuju na pravu narav našeg svakodnevnog iskustva. Ne čudi me što oni postoje, ali je doista zanimljivo na kojim se sve mjestima nalaze.
Posvuda. Nalaze se posvuda. Međutim, da biste ih vidjeli morate “imati oko” i razlučiti ih od svega ostalog što vas okružuje. Najzabavnije je kad osoba koja znak drži (ili ga izgovara, to jest piše) nije toga svjesna. Obično misli da radi nešto drugo, nešto u skladu sa svojim namjerama i svrhom, ali zapravo u isto vrijeme objavljuje nešto mnogo dublje.
Početnik na putu do oslobođenja misli da će riječi mudrosti čuti od nekog duhovnog autoriteta; da će biti izložen nekom drevnom ili barem rijetkom i tajnom znanju i tehnikama. Možda će tako i biti, ali istinsko shvaćanje dolazi kad čovjek može prepoznati putokaz na potpuno neočekivanom mjestu.
Slijedi primjer. “Crna jedra” (“Black Sails”), popularna serija o piratima. Pročitajte isječak iz jednog razgovora, a zatim ću vam pokazati što se iz njega može iščitati na sasvim drugačijoj razini.
***
Razgovor između kapetana Flinta i njegovog navigatora (quartermastera, zapravo najvišeg “časnika” piratske posade, izabranog od pirata samih) gospodina Silvera, nakon što je kapetan saznao o disciplinskoj mjeri protiv jednog od temperamentnih članova posade koji je gotovo uzrokovao propast njihova pothvata.
Kapetan Flint: “U tom si trenutku to osjetio.”
G. Silver: “Osjetio – što?”
“Tamu. Mržnju. Pokazivanje ravnodušnosti prema autoritetu za koji si toliko mnogo žrtvovao, prezir prema neuviđanju da bi njegova djela dovela do rezultata za koji bi on tebe smatrao odgovornim. Ponos. Pitanje kakav bi ti to čovjek bio da ne reagiraš na počinjeni prekršaj.”
“Što zapravo želiš reći? Da sam otišao predaleko kažnjavajući ga?”
“Možda si otišao predaleko. Možda nisi otišao dovoljno daleko. Možda si reagirao baš s pravom mjerom. Poanta je u tome da si, radeći to što si već radio, čuo glas koji ti je govorio da će kazna spriječiti ponavljanje prekršaja; glas koji je zvučio kao glas razuma, i bilo je razuma u njemu jer su najuvjerljivije laži sastavljene gotovo u potpunosti od istine. Ali, tako ono radi. Maskira se u što god može ne bi li te pokrenulo na akciju. I što više poričeš njegovu nazočnost, ono postaje snažnije; i vjerojatnije je da će te u potpunosti progutati a da ti uopće nećeš ni znati da je ovdje.
E, sad, ako ti i ja moramo zajedno voditi ove ljude, morat ćeš naučiti kako osjetiti prisustvo toga, tako da ga možeš upotrijebiti… Umjesto da ono upotrebljava tebe.”
Nakon dugog ispitujućeg pogleda, g. Silver kaže: “Pretpostavljam da ti imaš neko iskustvo sa životom u strahu od te stvari unutar tebe?”
“Da, imam”, odgovara kapetan Flint.
Još jedan dugi pogled g. Silvera, a zatim riječi: “Nisam siguran je li ovo bila dobrodošlica ili upozorenje…”
***
Mogli biste reći kako se opisana situacija odnosi na preuzimanje uloge autoriteta. To je točno, ali u tome ima i nečeg drugog.
Kapetan Flint govori o “nečemu”, o “tome”, o “tami”. Ali, on to ne opisuje kao neku mračnu strast koja obuzme čovjeka. Ne. “Ono” je pametnije od toga, zloćudnije. Pročitajte ponovno:
Ali, tako ono radi. Maskira se u što god može ne bi li te pokrenulo na akciju. I što više poričeš njegovu nazočnost, ono postaje snažnije; i vjerojatnije je da će te u potpunosti progutati a da ti uopće nećeš ni znati da je ovdje.
“Maskira se u što god može…” U ovom slučaju maska je bio razum, ali mogla bi biti bilo što drugo: osjećaji, dužnost, preživljavanje, glad, društveno priznanje… Bilo koja potreba koju vi prihvaćate kao prikladnu, i ono će prihvatiti kao prikladnu da vas pokrene u svom smjeru. Najgore od svega je da ćete pritom biti uvjereni da ste vi taj koji je tako odlučio.
Kad biste sjedili ispred nekog doista prosvijetljenog majstora u srednjovjekovnoj Indiji, ili možda na nekom od mojih predavanja, govorili bismo o Mayi, gospodarici iluzije. Ali, vi sjedite ispred svog ekrana i gledate zabavnu seriju. Je li vjerojatno da ćete primijetiti obilje mogućih značenja “onog” o čemu govori kapetan Flint?
Čak i ako zamijetite, mogli biste biti zavedeni stranputicom u rečenici “…tako da ga možeš upotrijebiti… umjesto da ono upotrebljava tebe.” Kapetan Flint nije prosvijetljen, ali dobro poznaje snagu iluzije. On živi u strahu od nje, ali još uvijek vjeruje da je može podrediti svojim namjerama. Ne sluša svoje vlastite riječi: “Tako ono radi. Maskira se u što god može…”
Da, njegova posljednja maska je uvjerenje da se njime može upravljati za postizanje vlastite svrhe, kakva god da je ona. (Prepoznajete li tu zamisao? Posebice vi koji ste tako oduševljeni “duhovnim manifestiranjem”, snagom namjera i “kozmičkim narudžbama “?). Ono će vam to dopustiti, naravno. Dopustit će vam da vjerujete kako ste pobijedili. A vi nikad nećete čak ni saznati da niste.
U biti, ako razumijete što je napisano, s pravom možete postaviti isto pitanje koje je na kraju razgovora mučilo gospodina Silvera: je li ovo dobrodošlica, ili upozorenje?
Ovu objavu možete pročitati i na drugim jezicima: Engleski
3 komentara
Željka
Sviđa mi se kada u filmovima ili serijama naletim na nešto slično, na stvari za koje “imam oko” – i eto, na Mayu još nisam naletjela 🙂
Sanja Babic Đulvat
I upozorenje i Dobrodošlica svakako jer je uvijek dobro razgrtati zavjese maje.
Zarja Trkman
Ono je sporočilo, znamenje,…dobrodošlica…