Svijest je bila prije života?

Na duhovnoj sceni (pod tim ne mislim na vjersku jer to je sasvim zasebna priča) danas prevladavaju znanja i metode samopomoći. To je razumljivo jer prosječan korisnik takvih znanja jednostavno želi živjeti bolje; želi znati kako njegov um funkcionira, što je potrebno tijelu da bi bilo zdravije, zašto nastaju problemi u odnosima i kako ih poboljšati, te općenito, kako se uspješnije snalaziti u suvremenom svijetu.

Međutim, postoji i onaj drugi, mnogo dublji razlog za postojanje onoga što zovemo “duhovnost”. Jednostavno rečeno, to je želja za razumijevanjem stvarnosti i traženje odgovora na pitanje “Što je ovo oko mene i u meni? Gdje sam to ja? Tko sam, što sam i kako sam se našao ovdje?”. Drugim riječima, radi se o potrebi za spoznajom istine o sebi i stvarnosti kakva jest.

Tu potrebu duhovnost dijeli s religijom i znanošću. Razlike? Znanost se oslanja na prvenstvo materije i pokušava objektivizirati svoju metodologiju. Religija se oslanja na prvenstvo više sile, uglavnom nespoznatljive te izvan čovjekova dosega, zbog čega nam preostaje samo da vjerujemo, iako ne znamo i nemamo dokaza.

Ako iz duhovnosti maknemo svakodnevne potrebe (koje u biti pripadaju području psihologije), ono što preostane trebalo bi biti univerzalno (ne baš objektivno u smislu koji zahtijeva znanost, već opće primjenjivo UNUTAR ljudskog iskustva); trebalo bi odbaciti vjeru kao vrlo sumnjiv spoznajni instrument (koji u praksi omogućava zlouporabu institucija te manipulaciju ljudskim slabostima) i, naposljetku, trebalo bi omogućiti metodologiju dostupnu svakome, neovisnu od uvjerenja.

Postoji samo jedno područje koje obuhvaća sve ove kriterije; jedan pojam koji nam je zajednički i koji bi trebao biti u žarištu naše pažnje: svijest.

Mi smo svjesna bića, sve što znamo i sve kroz što spoznajemo svijet, kakav god on bio, odvija se u svijesti i kroz svijest. Zašto onda znanje o svijesti nije najvažniji predmet proučavanja svih ljudi? Zašto toliko malo znamo o njoj, bez obzira na pokušaje kojima je želi objasniti znanost ili pak religija?

Moguće je da svijest prihvaćamo zdravo za gotovo; tu je, bez nje ničega nema, kroz nju sve ostalo “vidimo”, pa je možda na nju i primjenjiva usporedba s okom koje vidi sve drugo, ali sebe ne može. Odnosno, može, ali za to je oku potrebno ogledalo; potrebno je nešto drugo da bi oko u njemu vidjelo sebe. Ovo je možda dobra usporedba, ali nipošto nije potpuna. Naime, oko je nastalo iz nečega i nalazi se unutar nečega što nije ono samo. To se za svijest ne bi moglo reći. Jer da je tako, da je svijest nastala iz nečega, onda bi odgovor na pitanje što je ona bio mnogo lakši i do sada bismo mu se već približili. Međutim, nismo ni blizu tom odgovoru. Gledajući sa znanstvene strane, ne znamo gotovo ništa.

Najveći problem u pronalasku odgovora na pitanje “Što je svijest?” nalazi se u postavljanju okvira, odnosno paradigme unutar koje postavljate to pitanje.

Ako ste religiozni, objasnit ćete svijest Božjom namjerom stvaranja, božanskom iskrom ili dušom, te na taj način ideološki odbaciti potrebu za daljnjim istraživanjem.

Ako ste pripadnik većinske znanstvene zajednice, pitanju svijesti ćete pristupiti kao pojavi koja je u nekom trenutku nastala evolucijom nežive materije u biološke organizme, a zatim se oblikovala nastankom živčanog sustava to jest mozga u tim organizmima. Kad tako postavite stvari, jedino što vas može zanimati je kako i na koji način materija (neka bude i “živa” materija) uspije stvoriti svjesno iskustvo? Vojske neuroznanstvenika pokušavaju odgovoriti na to pitanje, ali odgovora nema. Uspjeli smo tek pronaći neke korelacije između aktivnosti živčanog sustava i svijesti, ali kao što znanstvenici znaju, korelacija ne znači odmah i uzročnost.

Upravo zbog nepostojanja gotovo nikakvih pouzdanih odgovora na pitanje što je svijest unutar postojeće paradigme (materija prva, život drugi, svijest treća), neki se znanstvenici okreću drugačijim pristupima. O tome sam opširno pisao u dvije knjige koje su se pojavile posljednjih godinu dana (“Što je svijest?”, 2023; “Kako svijest stvara materiju?”, 2024).

Neposredan povod za ovaj tekst je članak koji se pojavio početkom petog mjeseca 2024. na portalu “IAI news” (IAI – Institute for Art and Ideas) pod naslovom “Svijest je bila prije života” (“Consciousness came before life”, Stuart Hameroff, Anirban Bandyopadhyay, Dante Lauretta).

Ako vam engleski nije stran i ako se želite detaljnije informirati o tome, preporučujem čitanje. Ukratko, osnovna ideja dolazi iz radova kvantnog fizičara i nobelovca Sir Rogera Penrosea, koji smatra da kvantna mehanika sadrži ključ svijesti. Kvantne čestice mogu postojati u više valnih mogućnosti istovremeno (“kvantna superpozicija”), opisane valnom funkcijom. Penrose tvrdi da je svijest sastavljena od kolapsa kvantnih superpozicija, dakle nečega što u našem makrosvijetu doživljavamo kao neodređeno, u stanja koja možemo nazvati određenima.

Na stranu detalji (neke od njih ćete pronaći u navedenom članku), ako je tome tako svijest je bila prije života! I ne samo da je bila, već je zapravo odgovorna za nastanak života i njegovu evoluciju. Takav stav na revolucionaran način mijenja naš odnos prema tome što smo i kakvi smo.

Međutim, čak ni tako radikalan pristup nije u skladu s izravnim iskustvom koje imaju istraživači svijesti.

U klasičnom znanstvenom pristupu redoslijed je ovakav:

Materija – Život – Svijest

U pristupu koji predlaže članak “Svijest je bila prije života”, redoslijed je promijenjen:

Materija (što uključuje njene kvantne razine i kvantnu stvarnost) – Svijest – Život

Promjena je važna i na mnogo načina revolucionarna, ali nije potpuna. Nije onakva kakvu je oduvijek prikazuju veliki majstori svijesti koji nisu zazirali odbaciti sve predrasude i unutar samih sebe istražiti narav stvarnosti. Ispravan redoslijed je:

Svijest – Život – Materija

Mnogi od nas čuli su filozofske i duhovne tvrdnje da je “sve Jedno” ili čak da je “sve načinjeno od svijesti”. Koliko god takve tvrdnje bile intrigantne, u praksi većina nas živi i ponaša se unutar paradigme materija-život-svijest.

Najnovija znanstvena istraživanja tek naslućuju da bi redoslijed mogao biti drugačiji te da bi prihvaćanjem paradigme materija-svijest-život dobili mnogo bolji uvid u narav naše stvarnosti i vlastitog postojanja.

Tek rijetki, oni koji doista zaranjaju duboko u tu stvarnost, razumiju da pravi obrat tek slijedi i da jedino prihvatljivo objašnjenje stvarnosti kakva jest leži u redoslijedu svijest-život-materija. Taj redoslijed jedini omogućuje potpuno razumijevanje stvarnosti, ali istodobno i razvoj “tehnologija” koje su sasvim drugačije od naših današnjih.

U tom smislu, potpuno sam svjestan da ponekad moje pisanje izgleda apstraktno i naizgled udaljeno od praktičnih detalja života koji ljudima mogu pomoći da bolje žive. Međutim, to je samo naizgled, jer upravo razumijevanje stvarnosti kakva jest naglavačke mijenja naš položaj u toj stvarnosti kao i način na koji se ponašamo unutar nje. Zbog toga ću još jednom ponoviti: Nema ničega praktičnijeg i ničega važnijeg od razumijevanja svijesti i izravnog iskustva stvarnosti kakva jest.

Knjige “Što je svijest?” i “Kako svijest stvara materiju?” u obliku raznih eseja opisuju povezanost između najnovijih znanstvenih zamisli i znanja o svijesti koje je istodobno starodrevno, ali je oživljeno kroz iskustva mnogih naših suvremenika koji su se usudili istraživati tajne svijesti unutar sebe samih. Knjige možete nabaviti preko mrežne knjižare HighCastle.