U članku “Uvid u zarobljeništvo”, koji je zapravo prvo poglavlje knjige “Uklanjanje faktora karme”, postoje tri navoda. Prvi od njih pripada Waltu Whitmanu koji kaže:
Ne samo da je istina da većina ljudi potpuno pogrešno shvaća slobodu, nego mi se ponekad čini da nisam sreo nikoga tko je pravilno razumije.
Mogli biste postaviti upitnik nad takvu isključivost, jer – kao što je danas popularno tvrditi – svatko ima pravo na svoje mišljenje, pa tako može svatko misliti što god hoće i o slobodi, što bi čak bilo sukladno samom pojmu slobode, zar ne?
Pa – ne! Stojim na istoj poziciji kao i Whitman (barem glede ovoga): pojmovi imaju svoja značenja, a ako ih upotrebljavamo kako nam se svidi, ne samo da nestaje svaka mogućnost komunikacije, nego se naš unutarnji svijet ispunjava proizvoljnim i praznim zamislima koje su u skladu samo sa samima sobom, ali ne i sa stvarnošću koju pojmovi predstavljaju. (Za više informacija o vrijednosti pojmova, njihovoj snazi i “oslobađajućem” potencijalu predlažem knjigu “Viveka – glas unutarnjeg učitelja”.)
Hajde da razvijemo par misli o slobodi, u pokušaju određivanja što taj pojam zapravo znači i na što se odnosi. Jasno vam je da bi se o tome mogli napisati filozofski traktati (ispravka: već su napisani), ali ne vjerujem da će vas čitanje tako nečega dovesti bliže razumijevanju tog pojma, a posebice ne iskustvu koje on označava. Umjesto toga, predlažem vam jednostavnu mentalnu vježbu, neku vrst zanimljive pitalice koja vas može odvesti daleko u smjeru slobode, samo ako uporno slijedite putokaze koji iz nje proizlaze.
Pitalica glasi: “Može li čovjek u zatvoru biti slobodan?”
Vjerojatna prva reakcija je – ne, ne može. Zatvor je definicija oduzimanja slobode. Čovjek u zatvoru nije slobodan.
U redu, hajde da krenemo od te prve reakcije i pokušamo istražiti što se nalazi iza nje – zašto je ona zapravo takva. U biti, pozabavit ćemo se mentalnim obrascem – bolje reći mentalnim parazitom – koji obitava u umovima većine ljudi i koji, sve dok je živ, nepovratno korumpira pojam slobode. Zbog njega je Whitman ustvrdio da ljudi jednostavno ne razumiju što sloboda znači te da – kako mu se čini – nikad nije sreo nikoga tko razumije. No, sad, možda Whitman jednostavno nije imao sreće. Za razliku od njega, sreo sam nekolicinu koji razumiju, a neke sam doslovno natjerao da razumiju, ali točno je da se radi o maloj manjini.
Mentalni paraziti ubijaju se mentalnim tonikom. Ovo što ću napisati mogući je početni pripravak za jedan takav tonik, nikako gotova stvar. Za ono pravo, opet, preporučujem viveku (knjiga, i sve što slijedi nakon toga).
U redu, hajdemo onda vidjeti zašto čovjek u zatvoru može biti slobodan, unatoč uobičajenoj prvoj reakciji koja kaže da ne može.
Kao što sam napisao – a to je početna postavka viveke – pojmovi imaju svoja značenja, ono na što se odnose. Ponekad je to široko područje koje dopušta svakojaka tumačenja, ali postoje određene odrednice svakog pojma koje ga čine takvim kakav jest. Viveka te odrednice – ili odrednicu, ako je jedna – naziva lakshana. Možete pojam tumačiti široko, ali postoji crta koju ne smijete prijeći, jer ste onda zašli u drugi pojam i napravili nered, ponajprije u svom umu, a posljedično tome u svom životu. Ima mnogo toga što bih vam mogao reći (ili napisati) o lakshanama, mnogih detalja koji su vrijedni otkrivanja, ali ovo je članak pa se moram držati pristojne lakshane članka koja kaže da je to zapis relativno kratke dužine.
Dakle, koji je mentalni parazit zbrljao lakshanu slobode i natjerao vas da odmah “stanovnika zatvora” proglasite neslobodnim? Očito je, reći ćete, čovjek nema slobodu kretanja.
Možda je većini ljudi očito, ali zapravo nije točno! Zatvorenik se može kretati od jednog do drugog zida u svojoj ćeliji. Može ostati dva sata u jednom kutu, a zatim tri sata u drugom. Ako vas to ne zadovoljava, to je samo zato što je vaš pojam “slobode kretanja” smješten unutar drugačijih “zidova”. Budući da niste osuđeni zatvorenik, možete se kretati unutar granica države pa čak ih i prijeći ako posjedujete potvrdu koja sadrži neke podatke o vama (mislim na putovnicu, nedajbože na neke druge potvrde). Ako to nemate, državne su granice zidovi vašeg zatvora. Čak i ako imate tu potvrdu, u krajnjem slučaju, ne možete prijeći granice planeta Zemlje. Teoretski se možete “slobodno” kretati, ali unutar određenih okvira.
Koja je razlika između zatvora i planeta Zemlje? Jedino u veličini, ali nikako u povezanosti sa stvarnim značenjem pojma slobode. Moglo bi vam se učiniti da sitničarim i svakako ne bi bilo sumnje što biste odabrali ako bi opcije bile zatvor naspram cijelog planeta, ali prisjetite se da smo krenuli u potragu za razumijevanjem pojma slobode; što je i kakva je ona?
Ova mala vježba trebala bi vas dovesti do uvida da, ako slobodu tražite unutar materijalnih ograničenja, sve što možete dobiti je DOJAM slobode. Čini vam se da ste slobodni na planetu, ali zapravo niste. A kad vam nešto izgleda kao da jest, a zapravo nije, kako se to naziva? Iluzija, naravno.
Naš mentalni parazit uporno se hrani našim dojmom slobode koji je – gle čuda – kod svakog malo drugačiji. Netko je zadovoljan sa svojim dvorištem, a nekome ni kontinent nije dovoljan. Netko misli da je slobodan ako može sjediti u kafiću, iako ga na to tjeraju naučeni obrasci nad kojima nema nikakav nadzor.
Dakle, prva stvar u kojoj ljudi griješe u pogledu slobode je miješanje dojma slobode sa stvarnom slobodom koju, ako je vjerovati Whitmanu, meni i još nekima, uopće ne poznaju. Tu moram ukazati na činjenicu da je za većinu ljudi stvarna sloboda nebitna. Većinu zanima “osjećaj” da su slobodni, i nije ih zapravo briga radi li se o iluziji ili ne.
Ako smatrate da vi ipak niste takvi, možete nastaviti s razmišljanjem o slobodi. Što ste dobili prethodnim uvidom? Bez ulaska u viveka detalje, dobili ste negativnu lakshanu slobode. Dobili ste znanje o jednom malom području ili značajki za koju sa sigurnošću možete reći da NIJE sloboda.
Jednostavnije rečeno, sloboda nema veze s materijalnim ograničenjima. Značajka koja je određuje NIJE sadržana u materijalnim okolnostima, poput primjerice činjenice da se možete (ili ne možete) kretati unutar deset kvadrata, deset tisuća hektara ili po cijelom planetu.
Možda vam se to čini malenom ili čak nevažnom spoznajom, ali upravo je suprotno. Svaki put počinje prvim korakom, a negativnih odrednica nekog pojma nema bezbroj. Kad utvrdite da nešto (u ovom slučaju sloboda) NIJE određeno jednim, drugim, trećim, petim ili možda dvadesetim pojmom, na kraju ćete, nakon određenog broja takvih pojmova moći reći da je sloboda ono što preostaje kad maknete ono što sa slobodom nema veze.
Zbog toga su drevni majstori viveke, a i oni koji se nisu tako zvali, ali su imali snažan i razlučujuć um koji im je otkrio istinu o slobodi, na slobodu gledali sasvim drugačije od današnjeg prosječna čovjeka. Zvali su to drugačije – moksha, primjerice – ne bi li istaknuli da sloboda nema veze s iluzornim dojmom koji većina ljudi ima o vlastitoj slobodi.
Da se vratimo na našeg zatvorenika s početka vježbe: može li on/a biti slobodan u zatvoru? Nema sumnje: može.
Ovu objavu možete pročitati i na drugim jezicima: Slovenski
Moglo bi vas zanimati
Komentiraj