Neki odmahuju rukom – što će to nama? Neki jedva čekaju neki trenutak mira u kojem će se posvetiti sebi – za to im je kažu, dovoljna meditacija. Tek rijetki – još uvijek u manjini – shvaćaju da im je život nametnuo tempo i pritisak koji jednostavno zahtijevaju vještinu opuštanja.
Da, točno je, mnogi ljudi se ne znaju opustiti. Ili su nekada znali, ali sada im, nekako, ne ide. S druge strane, sve više ljudi traži sebe. Često osjećaju besmisao i traže dublju svrhu i smisao svog života. Ili barem pravo da ga prožive u punini. Zbog očigledne potražnje, pojavila se i ponuda: mnogobrojne tehnike i metode koje obećavaju isto: oslobađanje od stresa i duhovni napredak. Većina njih u svom nazivu ima i riječ “meditacija”.
Pretpostavimo da ste zaključili da vam je učenje neke tehnike meditacije potrebno. Kako se snaći u postojećoj ponudi? Budući da sam prakticiram i podučavam vlastitu tehniku Integralne meditacije, jasno je da ću i vama to isto preporučiti. Međutim, nadam se da ću vam usput također objasniti i osnovna načela meditiranja. Ne zato da bih vas podučio meditaciji (najbolji način učenje je uvijek u osobnom kontaktu), već zato da vas informiram o nekim univerzalnim načelima po kojima možete razlikovati meditaciju od… nečeg drugog.
Za početak, ukazat ću vam na neke izraze koje NISU meditacija: koncentracija, vizualizacija, sugestija, hipnoza, vjera, filozofija, kontemplacija (razmišljanje), uviđanje, usklađivanje energije, buđenje energije, iscjeljivanje, bioenergija, mantranje ili vrtnja čakri.
Ali, reći ćete, zar se riječ “meditacija” ne pojavljuje uvijek uz te i neke druge slične pojmove? Ne uvijek, ali istina je – pojavljuje se često. Međutim, ta povezanost nije ništa veća ili manja od povezanosti meditacije i sporta, zdravlja, trčanja, ljubavi ili vašeg posla. Meditacija vam u svemu tome može pomoći, ako vas ta područja života zanimaju. Ali, nemojte pogriješiti i zamijeniti ju s nekim od tih postupaka. Upravo to, međutim, ljudi najčešće čine!
Dakle, kad vam netko kaže meditacija, nije poželjno sve prihvatiti kao jednako. Pitajte, barem općenito, o čemu se radi? Ako odgovor ukazuje da se radi o zamišljanju bilo čega, od svjetlosti do energije u vašem tijelu, preko simbola, slika ili bilo kakvog sadržaja, znat ćete da se radi o vizualizaciji, kontemplaciji ili sugestiji. Pitajte da li je tehnika lagana? Ako nije, vjerojatno se radi o nekoj vrsti koncentracije. Pitajte nadalje da li ju možete raditi sami? Ako vam je za nju potrebno bilo kakvo vanjsko sredstvo, poput CD-a, neke opreme ili nekog čovjeka, ne radi se o meditaciji (iako će ju neki ponosno nazvati “vođenom meditacijom”) već o vrsti kontrolirane sugestije (u najboljem slučaju) ili manipulaciji odnosno neželjenom energetskom utjecaju (u najgorem slučaju). Usprkos tome, razne druge tehnike mogu imati pozitivne učinke. Očito ih, na svom području, i imaju, inače ne bi opstale. Ali, zapravo je pogrešno nazivati ih meditacijom. Što je onda meditacija?
Istina o meditaciji
Na nesreću, pravi naziv za proces meditacije je zlouporabljen do te mjere da ne vjerujem da se ta opća percepcija može promijeniti. Ipak, ako doista želite razumjeti o čemu se radi, onda morate i to znati. Dakle radi se o jogi.
Aha, reći ćete, joga! Znam za to! Ispričavam se, ali sumnjam da znate. Ono što ste pomislili ili vidjeli u svom umu najvjerojatnije su bile asane – niz vježbi tijela koje su na zapadu uzurpirale naziv joga. Iako su one dio joge (jedan mali, sasvim mali i gotovo nevažni dio), prava joga je nešto drugo. Otac joge, pisac poznatih “Joga sutri” zvao se Patanđali. Iza tog neobičnog naziva i imena krije se važno i univerzalno znanje.
Na samom početku svog spisa, Patanđali definira jogu kao “stanje svijesti bez pokreta”. Ili, “nepomična svijest”. Uz napomenu da se NE radi o koncentriranoj ni na bilo koji način aktivnoj svijesti, možemo reći da je stanje joge mirno ili smireno stanje svijesti. Dakle, joga je stranje u kojem je naš duh miran i ne kreće se, ali postoji budnost te, posljedično tome, velika ugoda. Zgodno, zar ne? Stanje joge je upravo ono što nam je danas potrebno kao ravnoteža stalnom nemiru, iscrpljenosti i mentalnoj buci kojoj smo izloženi.
Joga međutim, nije samo imenica, već je i glagol. Ako zanemarimo uobičajenu predrasudu o jogi kao tjelesnom vježbanju, jogu kao proces mogli bismo definirati na slijedeći način: postupno smirivanje mentalne aktivnosti sve dok se ne dosegne stanje svijesti bez pokreta. I time smo ujedno definirali ispravan proces meditacije!
Meditacija je dakle proces smirivanja mentalne aktivnosti. Ukoliko vas netko vodi, ili sami zamišljate, recimo, svjetlo koje izlazi iz vaše glave i povezuje vas s udaljenim zvijezdama, vi ne meditirate, jer se vaša mentalna aktivnost ne smiruje. Štoviše ona se povećava i usmjerava u određenom smjeru procesom koji se ispravno naziva vizualizacija, a ne meditacija. Ako uporno zurite u svjetlo svijeće, neko božanstvo ili u beskraj ponavljate neku mantru, ni tada ne smirujete svoju aktivnost, nego ju povećavate usmjeravajući um na taj određeni sadržaj procesom koji se ispravno naziva koncentracija, a ne meditacija. Ako koristite afirmacije ili uvjeravate sami sebe da ste opušteni i mirni, ni tada ne meditirate već koristite (auto)sugestiju. Ako analizirate svoje mentalne obrasce, podsvjesne motive ili traume, bavite se psihološkim radom na sebi – ne prakticirate meditaciju. Molitva je također usmjeravanje uma na neki (religiozni) sadržaj i ne može se zvati meditacijom, niti se meditacija može nazvati “oblikom molitve”, kako to neki neopravdano čine.
Većina tehnika na koje danas možete naići, a koje neopravdano nose ime meditacija, zapravo ne predstavljaju meditaciju, barem ne u onom izvornom smislu Patanđalijeve joge kao procesa smirivanja mentalne aktivnosti. A kako se onda meditacija prakticira? Kako smiriti svjesnost i dostići stanje joge? 
Kako se meditira?
Vjerovali ili ne, ispravna meditacija je prirodna poput hodanja i laka poput disanja! Ona je dio našeg duh/tijelo sustava a sposobnost za nju nam je urođena. Međutim, baš kao što i hodanje ne bismo naučili da smo rano djetinjstvo proživjeli među životinjama ili ljudima koji ne hodaju, tako ni taj proces nismo usvojili jer nam NITKO o tome nije NIŠTA rekao. Odrasli smo, ni ne znajući da možemo hodati. To jest – meditirati. Pa, došlo je vrijeme i za to. Iako je naša sposobnost uspavana i pomalo zahrđala, na tečaju Integralne meditacije neće mi trebati više od par sati da ju, uz vašu suradnju, probudimo. Za sada, međutim, kratko objašnjenje.
Ponovo s izvora. Patanđali kaže da se joga postiže “prepuštanjem prirodnom stvaralačkom procesu” (1:23). Iako zvuči, apstraktno, zapravo se radi o tome da ništa ne radimo sami, već pustimo da priroda radi za nas. Da li to znači da trebamo biti pasivni u meditaciji’ Na neki način da. Međutim, one meditacije u kojima ne radite ništa već samo, primjerice, puštate duhu da luta kud god želi, imaju svoje ozbiljne mane. Prvo, ljudi imaju sklonost da se spontano priklone promatranju svojih misli. Na taj način rascijepe svoju pozornost i umijesto joge (da, uzgred, prijevod tog izraza je “povezivanje” ili “sprega”) dobiju razdvajanje i odvajanje. Ako mene pitate, promatranje vlastitih misli i unutrašnjih doživljaja je prilično šizofren postupak i ne bih ga preporučio.
Drugo, naša svijest je vrlo moćan generator energije i stvaralaštva, posebice u svojoj dubini. Njenu snagu Patanđali opisuje u trećoj knjizi Joga sutri, gdje ukazuje na sposobnosti koje se kriju u nama i to kako ih možemo probuditi. Proces tog buđenja je također tehnički moguć (i zastupljen u nizu naprednih vježbi u programu Integralne meditacije). No, on se zapravo u nama odvija neprestano. On je odgovoran za naše kreativne ideje, nove zamisli i intuiciju. U svojoj biti nalik je na programiranje računala. Zavisno od softwera kojeg upotrijebite, računalo će izvršavati određene radnje. Ako znate što radite, odlično! Ali, ako ne znate, već to radite nasumično, kako vam dođe, vi ubacujete u svoje “računalo” niz nepoznatih naredbi! U najboljem slučaju neće se dogoditi ništa osim bijelog šuma. U najgorem, može se dogoditi bilo što.
Ljudi koji prakticiraju pasivno promatranje ili prepuštanje mislima, nesvjesno pokreću procese koji mogu biti vrlo snažni. Ni duh ni tijelo obično nisu spremni za njih. Stoga takav postupak nije preporučljiv. Umijesto toga, Patanđali preporučuje uporabu “titraja misli” ili pranave, kako to naziva u sutri 1:27.
Prepuštanje prirodnom toku svijesti je samo jedan dio postupka. Drugi dio je pranava nekog određenog zvuka (riječi ili misli). U praksi, radi se o tome da se smirivanje mentalne aktivnosti u meditaciji, odnosno tijekom procesa joge, odvija na pranavi – zvuku koji je samo oblik, samo vibracija, te nije niti smije biti nositelj nekog lingvističkog sadržaja.
“Čekajte!” možda ćete uzviknuti, “zar nije ranije rečeno da meditacija nije mantranje?” Da, rečeno je. Pod “mantranjem” se mislilo na beskrajno ponavljanje mantre (ili njeno ponavljanje određeni broj puta). Ipak, tijekom procesa smirivanja misli upotrebljava se zvuk (koji se naziva pranava, zato jer je to izvorni i ispravni naziv za tako nešto). Pranava ima važnu ulogu u svemu tome – pod uvjetom da je tehnika “prepuštanje prirodom stvaralačkom impulsu” svladana kako valja. 
Pranava
Integralnu meditaciju možete naučiti samo u osobnom kontaktu. Jedan od razloga je sam postupak kojeg je besmisleno opisivati, baš kao što je proces disanja ili hodanja besmisleno opisivati. Ti su postupci jednostavni, ali je najbolje, pa čak i jedino moguće, da se dogode sami od sebe. Znači, postupak uporabe pranave je, iako jednostavan, najbolje naučiti uživo, tijekom osobne instrukcije.
Još malo o pranavi, tom svima vrlo zanimljivom vidu prakse ispravne meditacije. Suvremena fizika dijeli mišljenje drevnih naučavanja da su ljudi, baš kao i svemir, načinjeni od “zvuka”. Fizika bi, gotovo na isti način, govorila o energiji i njenim oblicima, to jest vibracijama. Vibracija svakog čovjeka je posebna, jedinstvena. Kao pranavu – oblik zvuka – u meditaciji je najbolje koristiti zvuk koji već postoji u nama, pa je tako za nas prirodan. Različite škole i tehnike meditacije – čak i ako slijede izvorni naputak o postizanju stanja smirene svjesnosti, to jest joge – koriste različite – mantre. Neke od njih su univerzalne, a neke na žalost, imaju značenje (i time odstupaju od važnog Patanđalijevog naputka o “obliku bez sadržaja”).
Tehnike koje, iako shvaćaju osnovno načelo kretanja duha prema unutra, ali koriste univerzalne mantre (recimo OM ili SO HAM), nisu u potpunosti prilagođene pojedincu. Neke suvremene varijante (poput Benstonova relaksacijska reakcija) omogućavaju uporabu bilo kojeg zvuka, dakle mantre po izboru, od izmišljenih slogova do riječi sa nekim lijepim značenjem poput riječi “Ljubav” ili čak božjih imena, već prema pripadnosti nekoj religiji. Isto vrijedi i za tehnički ispravnu zapadnjačku metodu kršćanskog podrijela imenom “Oblak nespoznatljivog”. Ona također posrće po pitanju uporabe sredstva za meditaciju, dakle mantre, dopuštajući da ono ima neko značenje.
Neke škole i učitelji meditacije (posebice oni zasnovani na tradiciji) jednostavno iz svoje tradicije uzmu “sveta imena”, obično nekih božanstava. Ponekad nas i uvjeravaju da to nije tako, a ipak na posljetku ispadne da jest. Zapadnjacima su te riječi nepoznate, pa se time zadovoljava kriterij pranave (barem za zapadnjake), ali je zanemareno pitanje individualne prilagodbe i otvoreno pitanje kulturološke ili čak religiozne manipulacije.
Sve to je u Integralnoj meditaciji riješeno vrlo elegantno i, što je najvažnije, na ispravan i djelotvoran način uporabom – pranave. Međutim, znanje o pranavama teško da može biti objektivizirano. Ono je uvijek bilo subjektivno i na razini uvida, spoznaje. Integralna meditacija, nastala na osnovi mog iskustva za kojeg nemam druge riječi nego “izravni uvid”, nudi potpunu individualizaciju pranava. Zvukovi koje koristimo su povezani sa drevnim znajem o jyotishu. Izračunava se slika neba u trenutku nečijeg rođenja te se pretvara u niz matematičkih formula. Svaka od njih, izražena ljudskim glasom, predstavlja određeni zvuk.
Ne znam koliko kombinacija mogućih međusobnih odnosa postoji između nebeskih tijela iznad nas, ali znam koliko kombinacija različitih zvukova koristimo u Integralnoj meditaciji: 8,1 x10 na 23! Da, to je 8,1 s dvadeset tri nule! Danas na ovom planetu živi otprilike 7 x 10 na 9 ljudi. Milijun milijuna i još više je ukupni broj mogućih zvukova kojima raspolažemo u Integralnoj meditaciji. Ističem to zbog barem površnog uvida u dubinu znanja o zvukovima koje koristimo. Polaznik tečaja Integralne meditacije uči osnovnu tehniku, koja je prirodna i jednostavna poput disanja ili hodanja, ali i svoj individualizirani zvuk s kojim provodi tu tehniku. Kasnije, nakon određenog vremena, kroz tehnike harmoničnog ubrzanja (HAT – Harmonic Acceleration Techniques), polaznici dalje profinjavaju i podešavaju svoju pranavu – potpuno individualizirani oblik zvuka kojime dolaze do stanja “svijesti bez vrtoga” ili stanja joge kako ju naziva Patanđali.
Put
Mnogi ljudi počnu meditirati sa željom da se oslobode stresa i malo smire, ali vrlo brzo shvaćaju da otkrivanje istine o sebi – legendarno prosvjetljenje – dolazi gotovo samo po sebi. Kao i osnovna tehnika, teorija iz Integralne meditacije i njenog cjelokupnog programa zasnovana je na spisu o jogi, Patanđalijevim “Joga sutrama”. Kroz razumijevanje joge nam je na raspolaganju potpuno znanje o duši, svijesti, njenom razvoju, stvarnosti i smislu života.
Nakon osnovnog tečaja, praktikant može krenuti dalje na tečajeve Ubrzanja na kojima se utvrđuje iskustvo tišine u trenucima kad smo odvojeni od svakodnevne aktivnosti. HAT – harmonične tehnike ubrzanja moguće su svakih 12 mjeseci, a kao što je opisano, služe za fino podešavanje osobnog zvuka za meditaciju i njegovu potpunu individualizaciju.
Tu su i tehnike aktivacije – korištenje znanja iz Patanđalijevih Joga sutri za stvaranje vlastite stvarnosti: upotraba dharmanupatija kao formula za pokretanje stvaralačkog procesa. I na posljetku tu je Aktivacija plus – dva sedmodnevna tečaja na kojima se proučavaju svi dharmanupatiji iz treće knjige Patanđalijevih joga sutri uz uporabu tehnika aktivacije.
Napredne tečajeve je pomalo teško opisati budući da su zasnovani na prethodnom iskustvu. Zbog toga se oni i odvijaju redom – početni tečajevi su uvijet za pohađanje naprednijih. Sve u svemu, program Integralne meditacije je cjelovit, potpun i siguran. Zasnovan je na univerzalnom znanju o ljudskoj svijesti. Dostupan vam je u vašem okruženju, odvojen od suvišnog tereta tradicije koja uglavnom zbunjuje tražitelje, a ponekad ih i u potpunosti zavarava. Umjesto takvog, već mnogo puta viđenog scenarija poticanja odvojenosti (učitelj i predani učenik koji nečemu stremi), a koji sprečava istinski napredak, u Integralnoj meditaciji nudi vam se živa i autentična poduka zasnovana na osobnom iskustvu – prije svega vašem! Istodobno, bit ćete upoznati s najdubljim istinama o razvoju svijesti i naravi stvarnosti. I sve to kroz jednostavnu i laganu tehniku – dobro objašnjenu i kvalitetno podučenu istinsku meditaciju!
Ovu objavu možete pročitati i na drugim jezicima: Slovenski
Moglo bi vas zanimati
Komentiraj