Završetak duhovnog puta označen je pojavom privlačnosti prema apsolutnoj slobodi
dok naš život i dalje slijedi stare puteve ljudskog stanja.
Kada put napokon završi; kad konačno nestaneš iz slike,
teško je reći u kojem smjeru će život odvesti ono što je ostalo od tebe:
tijelo, um i srce, ne više tvoji, ali još uvijek ovdje, prisutni poput kapi u oceanu svijesti.
Ti to nećeš znati, ali znanje će postojati:
život je svijest i nema ničeg drugog osim svijesti.
Bio si to, sve što si doživljavao bilo je samo to.
I sad, kad si samo sjećanje na sjenku, sve što preostaje je – svijest.
Ovu objavu možete pročitati i na drugim jezicima: Slovenski Engleski
Moglo bi vas zanimati
2 komentara
Ron
Pozdrav! Pokušat ću što kraće (ako bude uspješno) i ako je percepcija koja mi je dana (percepcija- leća kroz koju promatram svijet, iliti, koliko se mogu pouzdati u percepciju, istodobno shvaćajući koliko ona može biti oblikovana, uvjetovana, obojena individualnim-kolektivnim) objasniti smjer u kojem je okrenuta moja pažnja.
Kažete sve je svijest, svijest je ono što je zajedničko svima, ali nije jednake kvalitete, a kada govorimo o kvalitetama,tada svijest poprima oblik proširena, normalna, sužena. Kako se to dogodilo? Očito je svijest na neki način zaokupirana (uhvaćena)u ovaj svijet Maye koja nalikuje računarskom programu. Izgleda da je postojanje života, ljudskog ili bilo kojeg drugog postojanja (usudim se reći pa čak i onog”mističnog”, ezoterijskog postojanja) jedan sveobuhvatni program kozmičkih razmjera (tko je programer? pitanje između redova).
A, ako je program u pitanju tada on ima svoje zakonitosti, odnosno sve se odvija prema tim zakonima uz bezbrojne varijacije na temu. Materija ima svoje zakone, energija ima svoje zakone, odnosno materija=energija. Sve je programirano. Program nije sloboda. Sloboda nema programa. Kada bi zaista bili slobodni, tada ne bi više postojali… a, evo opet je tu, postojanje! Kako to? ?
Adrian
Postojanje kao pojam nije previše bitno. Iluzija postoji, baš kao i istina. Sloboda postoji, baš kao i zarobljeništvo. Diskriminativna (viveka) vrijednost pojma “postojanje” vrlo je mala.