Potencijali odrasle dobi

Ako želite ovaj tekst slušati u audio obliku, posjetite moj kanal na platformi Patreon. Link do audio snimke je OVDJE.

***

Jedna od tvrdnji iz knjige “59+” koja privlači najviše pažnje je ona o mogućnosti da određene sposobnosti sazrijevaju, pa čak i rastu, nakon šezdesete godine. Ta je tvrdnja iznenađujuća ako se promatra sa stajališta trenutačne paradigme i prevladavajućeg iskustva starosti. Jer, po onome što sada znamo i vidimo oko sebe, starost donosi opadanje svih funkcija, kako tjelesnih tako i mentalnih.

Međutim, “59+” tvrdi da postoje vidovi ljudskog života i iskustva koji nisu dostupni mlađima od šezdeset, slično kao što hodanje ili seksualna aktivnost nisu dostupni prije nego što se tijelo za to dovoljno razvije.

Tvrdnja da postoje određena iskustva i sposobnosti koje se razvijaju nakon šezdesete naizgled je suprotna svemu što znamo o našoj biologiji. Ali, upravo u tome i jest stvar: znamo li sve o našoj biologiji? Znamo li dovoljno o tome pa da možemo tvrditi kako se razvoj tijela završava u ranim godinama, u djetinjstvu, eventualno u mladosti?

Jedna od sposobnosti obrađena u knjizi “59+” je takozvana potpuna ili kvantna empatija, koja je uglavnom nedostupna prije šezdesete – barem za većinu ljudi. Nadalje, tu je i tvrdnja o tome kako se kognitivne sposobnosti zapravo povećavaju nakon šezdesete zbog mogućnosti izlaska iz nametnutih obrazaca razmišljanja. Ta je tvrdnja u oštroj suprotnosti s današnjim zamislima o tome kako jedino mladi ljudi (mlađi od trideset) mogu biti nositelji novih zamisli i promjena.

Zbog onoga što znamo ili mislimo da znamo, takve tvrdnje izgledaju poput lijepih ali neutemeljenih želja. No je li tome doista tako?

Prije nekoliko dana (deseti mjesec 2025.) u časopisu Intelligence objavljeno je istraživanje tima iz Australije koji je vodio profesor Gilles Gignac (University of Western Australia’s School of Psychological Science), a koje donosi neke iznenađujuće rezultate.

Na temelju standardizacije različitih kognitivnih i emocionalnih varijabli u dobnim skupinama izrađen je kompozitni indeks koji mjeri psihološko funkcioniranje čovjeka. Pokazalo se da, suprotno općem uvjerenju, mentalne sposobnosti rastu tijekom odrasle dobi i vrhunac dosežu između 55. i 60. godine, nakon čega slijedi postupno, a poslije 75. i izraženije opadanje.

Jedna od praktičnih posljedica koja slijedi iz tih podataka je činjenica da odrasli srednjih i kasnijih godina često nadmašuju mlađe kolege u donošenju odluka, vodstvu i emocionalnoj ravnoteži. Iako je mlađi um naizgled brži i dinamičniji, zrelije godine donose dublji razvoj određenih sposobnosti i veću psihološku stabilnost.

Vrijedi spomenuti i nekoliko konkretnih pokazatelja:

Savjesnost obično doseže vrhunac oko 65. godine.

Emocionalna stabilnost doseže svoj maksimum oko 75. godine.

Moralno rasuđivanje i sposobnost odupiranja kognitivnim pristranostima mogu se nastaviti poboljšavati i u 70-ima i 80-ima.

Ovi podaci podupiru zamisao da treći životni ciklus (sukladno objašnjenju iz drevne mudrosti jyotisha o Saturnovim prolascima), koji obuhvaća razdoblje od šezdesete do devedesete, može biti aktivno razdoblje u kojem se očekuje napredak, a ne propadanje.

Treba imati na umu da je ovo istraživanje napravljeno na trenutačno dostupnim podacima o ljudima koji žive po standardima prevladavajuće paradigme, a ipak se pokazuju razlike u odnosu na očekivanja te iste paradigme. Zamislite što bi bilo kad bi ljudi promijenili stav i očekivanja u odnosu na to životno razdoblje, a posljedično tome i svoje postupke, odnosno aktivnosti! U tom slučaju, uvjeren sam, pokazale bi se i druge značajke trećeg životnog razdoblja koje su nam sada nepoznate ili nezamislive.

S obzirom na to da u knjizi naglasak stavljam na takozvanu kvantnu ili potpunu empatiju, par riječi i o tome. Istraživanje je pokazalo da kognitivna empatija – to je sposobnost da intelektualno razumijemo stajalište druge osobe – blago pada s godinama, ali da afektivna empatija (sposobnost suosjećanja) i prosocijalna emocionalna osjetljivost (poticaj za djelovanjem na osnovi empatije) rastu s godinama. Dakle, intelektualni dio – potreba za obrazloženjem i razumijevanjem – nije više u prvom planu, dok onaj osjećajni, duboko ljudski, prevladava. S obzirom na činjenicu da je kvantna empatija nepoznat pojam današnjim istraživačima – a i većini ljudi – ne možemo očekivati podatke iz tog područja. Ali, ako na empatiju gledamo kao na sposobnost koja se razvija od jednostavnih oblika (kognitivna empatija) preko dubljih (osjećajna empatija) pa do najdubljih (kvantna ili potpuna empatija), onda možemo pretpostaviti da se najdublja područja razvijaju najkasnije, a to bi značilo barem negdje oko sedamdesete godine života.

U knjizi također dodirujem pitanje razvoja svijesti i iskustava viših stanja svijesti koja su povezana s promjenom u biološkom funkcioniranju, posebice onom žlijezda s unutarnjim izlučivanjem, konkretno epifizom.

Podaci koje nam pruža znanost govore o opadanju tih funkcija nakon šezdesete. Primjerice, dolazi do kalcifikacije epifize i poravnanja krivulje lučenja melatonina tijekom dnevnih ritmova, što negativno utječe na spavanje. Međutim, istraživanja također ukazuju na činjenicu da se taj proces ne bi smio izravno povezivati s takozvanim prirodnim starenjem te da se može izbjeći.

Mogu se izbjeći i druge uočljive i naizgled standardne promjene u hormonalnoj ravnoteži. Primjerice, može se povećati razina paratireoidnog hormona pa se time kompenzira gubitak gustoće kostiju i proizvodnje vitamina D, koji je navodno povezan sa starenjem. Što se tiče nadbubrežne žlijezde, neka istraživanja upućuju na to da starije osobe mogu imati pojačanu reakciju na stres, uz povećano lučenje kortizola, što pridonosi učinkovitijem mehanizmu preživljavanja i primjerenoj reakciji na opasnost.

Kod starijih se ljudi može povećati prisutnost hormona rasta, koji luči hipofiza, ukoliko promijene životne navike – recimo uvedu vježbanje kao rutinu. Iako se razine hormona štitnjače smanjuju s godinama, ponekad se razina TSH hormona može povećati, što ukazuje na prilagodljivu narav cijelog sustava.

Sve to ukazuje na drugačije mogućnosti i potencijale od onog što danas uobičajeno vidimo kod starijih osoba. Promjene uvjerenja i životnih navika, kroz epigenetske mehanizme, mogle bi znatno promijeniti razdoblje života nakon šezdesete.

I sami znanstvenici priznaju da o ljudskom tijelu i njegovim mogućnostima znamo vrlo malo te da su potrebna daljnja istraživanja.

U međuvremenu, dok znanost pokušava dokazati ono što su drevni istraživači svijesti znali intuitivno, izravnom spoznajom, mi imamo šansu promijeniti svoje treće životno razdoblje, treći Saturnov ciklus, razdoblje između šezdesete i devedesete, te ga proživjeti sasvim drugačije od nametnutog očekivanja. Umjesto starosti, bolesti i nemoći, mogli bismo dobiti puninu, emocionalnu zrelost, mentalnu bistrinu i funkcionalno, aktivno, najbolje razdoblje svog života.

***

Knjigu “59+” na hrvatskom jeziku možete nabaviti ovdje: https://www.highcastle.hr/59plus/

Ako ste izvan EU, a želite knjigu na hrvatskom jeziku, možete ju kupiti ovdje: https://books.by/adriankezele

Na slovenskom jeziku ovdje: https://www.zalozba-chiara.si/zdravje/2169-59-najboljse-sele-prihaja

Na engleskom jeziku, knjiga se može kupiti preko Amazona u tiskanom i elektroničkom izdanju: https://www.amazon.com/59-Get-ready-best-come/dp/9538370236/

Također, englesko izdanje dostupno je i ovdje: https://books.by/adriankezele

Ovu objavu možete pročitati i na drugim jezicima: Slovenski Engleski