Jedno od pitanja – možda ono najvažnije – koje će se prije ili kasnije javiti u umu svakog svjesnog misaonog bića, pitanje je o naravi naše stvarnosti. Iako je to pitanje jedno, ono može poprimiti bezbrojne oblike. Gdje se ja to nalazim? Kakav je svijet u kojem živim? Odakle je došao, kako je nastao i koji zakoni njime upravljaju? Na koji način mogu saznati istinu o stvarnosti? Mogu li se pouzdati u svoja osjetila? Mogu li se pouzdati u svoj razum? Moram li vjerovati da bih na kraju saznao? Ili možda moram najprije osjetiti, da bih znao i na koncu vjerovao?
Od kada postojimo kao ljudi, postavljamo takva pitanja i na njih nudimo različite odgovore. Religija, filozofija, znanost, duhovnost… sve su to načini na koje pokušavamo utvrditi istinu o svojem svijetu. Međutim, izgleda da je istina sklizak pojam (unatoč svom nedvosmislenom i izravnom značenju u koje nema sumnje), a različiti odgovori na postavljena pitanja iznjedrili su sasvim pogrešnu, ali istodobno vrlo zavodljivu tvrdnju da “svatko ima svoju istinu”. Ta je tvrdnja utočište za neznalice i zaštita od razarajuće nesposobnosti da uspostavimo izravan dodir između stvarnosti kakva jest i onoga što mi doživljavamo kao stvarnost.
I tako smo, u nekoliko kratkih koraka, došli do biti najvećeg spoznajnog problema: između nas i stvarnosti uvijek će biti neki kanal, proces ili, da upotrijebimo suvremenu analogiju koja je odgovarajuća na mnogo načina, sučelje preko kojeg ćemo razgovarati s onim što je tamo vani i što zapravo predstavlja istinsku stvarnost kakva ona doista jest.
Točno je da razni ljudi imaju svoja “sučelja”, svoj način za tumačenje stvarnosti. Također je točno da postoji određena sukladnost između tih sučelja (zato se većina ljudi slaže u onome što doživljava kao stvarnost). Međutim, ponekad sučelje skriva bitne odrednice stvarnosti, a ponekad je malo prozirnije pa se kroz njega stvarnost bolje vidi. Izraz “više stanje svijesti”, ako ga se primijeni na ispravan način, označava sučelje koje pretežito otkriva stvarnost, a manje ju skriva.
Ako želite dublje razmisliti o tome, predlažem vam da najprije pročitate knjigu “Šesto stanje svijesti”. U toj sam knjizi skinuo zastor s mojih najdubljih i najintimnijih iskustava drugačije stvarnosti te drugih dimenzija i svjetova. O takvim pojavama možete čitati u drevnim zapisima ili slušati u legendama i pričama iz nekih drugih vremena. Ili se možete mentalno zabavljati i izazivati svoju maštu proučavajući najsuvremenija otkrića iz kvantne fizike koja otkrivaju sloj nevjerojatne čarolije u osnovi naše stvarnosti. Međutim, “Šesto” je knjiga koja govori o osobnom iskustvu čovjeka rođenog u vašem okruženju, još uvijek živog, prisutnog i dostupnog.
Nakon toga će vas znatiželja sigurno odvesti u dodatna razmišljanja pa će vam dobro doći dvije knjižice “refleksija na Šesto” pod naslovom “Što je svijest?” i “Kako svijest stvara materiju?”. Naslovi tih knjiga dovoljno su intrigantni da vam privuku pažnju, a njihov će vas sadržaj odvesti u analizu zamisli koje spajaju drevnu duhovnu mudrost i najnovije znanstvene spoznaje o tome što je stvarnost i kako ju naša percepcija otkriva (ili pak skriva, kako kada).
Naslov druge knjige – Kako svijest stvara materiju? – sam po sebi je dovoljan da počnete drugačije razmišljati o svijetu u kojem se nalazite i mogućnostima koje su pred vama. Jer, pravo pitanje nikad nije bilo kako je nastala svijest, već upravo obrnuto – kako je iz osnovne stvarnosti svijesti nastalo čudo materije i njenih zakona koje svakodnevno zapažamo i koristimo.
A jednom kad shvatite kako stvari doista stoje, samo vas mali korak dijeli od početka nevjerojatnog iskustvenog putovanja do istinske stvarnosti.
Ovu objavu možete pročitati i na drugim jezicima: Slovenski
Moglo bi vas zanimati
Komentiraj