Već sam vam to rekao: nismo spremni za metasvemir. Nemamo pojima kuda idemo ni što nam se sprema. (Vidi članak “Rađanje metasvemira”.) Ne kažem to s namjerom zastrašivanja jer “sve je loše u metasvemiru i moramo to spriječiti prije nego bude kasno”. Ukazujem na nespremnost ponajviše zbog toga jer ćemo se svi, pojedinačno i društveno, suočiti s izazovima koji su preteški da bi se ne njih ispravno reagiralo na brzinu. Za ispravnu reakciju potrebno je razumijevanje, a većina ljudi ga nema. Prespavali su nastanak i razvoj kriptovaluta, NFT shvaćaju kao digitalni ekvivalent albuma za skupljanje dječjih sličica, a razumijevanje metasvemira je negdje u rangu razumijevanja fizike warp pogona iz Zvjezdanih staza (dakle, uglavnom nepostojeće).
Vjerojatno je da ću još mnogo puta pisati o ovoj temi jer ona to svakako zaslužuje. Današnji sam naslov posudio iz prve rečenice jednog članka na portugalskom jeziku (google prevede sve, ne govorim portugalski) s naslovom “Metasvemir i neuroznanost”.
Riječ je o načinu na koji naš mozak skuplja razne informacije iz okoline i spaja ih u jedinstevni doživljaj stvarnosti. Od rođenja smo izloženi vanjskim utjecajima koji se kombiniraju s našim vlastitim reakcijama (osjetima, osjećajima, mislima). Sve to zajedno rezultira u reakcijama, ponašanju, stavovima i navikama, to jest onim što zovemo svojim identitetom i životom. Kognitivna neuroznanost usmjerava se na proučavanje dijelova mozga u kojima nastaje “spoznaja” stvarnosti; dakle na mjesta GDJE nastaje iskustvo.
Ovo je, naravno, pojednostavljeno objašnjenje prilagođeno laičkom razumijevanju. Laici, međutim, često rade još dva “svjetonazorska” pojednostavljenja. Prvo, zamišljaju da su vanjski podražaji nepromjenjivi i neovisni od nas a, kako nas je podučila kvatna fizika, to nije točno. I drugo, zamišljaju da je spoznajni dio našeg mozga biološki nepromjenjiv i unaprijed zadan. Ni to nije točno, jer UČENJE MIJENJA STRUKTURU MOZGA.
Pročitajte još jednom prethodnu rečenicu, a zatim ju sagledajte u svjetlu spoznaje da je SVAKO VAŠE ISKUSTVO NEKA VRST UČENJA.
Ruski znanstvenik Vygotsky kaže:
“Naša pažnja, sjećanje, zapažanje, razmišljanje, svjesnost, emocionalno ponašanje, učenje i jezik nastaju u određenim područjima mozga koji su funkcionalno integrirani te pod aktivnim utjecajem sociokultralnih interakcija.”
Znate kuda ovo vodi, zar ne? Metasvemir će značajno promijeniti naše sociokulturne interakcije. Ergo, promijenit će naš mozak.
Članak me odveo do video predavanja (na portugalskom) kojeg je održao prof. Walter Longo pod nazivom: “Metasvemir – mjesto gdje ćete uskoro živjeti i raditi”.
Zanimljiva su objašnjenja zbog kojih Longo smatra da je uspjeh metasvemira neizbježan (uspjeh u smislu da će u blitz-kriegu osvojiti svijet):
- ljudi žele drugačiji život
- nisu zadovoljni svojim izgledom
- stalno glume se da su nešto što nisu
- žele da ih drugi ljudi doživljavaju u najboljem svjetlu
Metasvemir će zadovoljiti te najčešće, najbanalnije i najpovršnije ljudske želje. Vaš metaavatar može biti sve to i više od toga. Što god poželite, zapravo.
I dok razmišljate o tome kako ćete kupiti brendirane NFT tenisice za svog metaavatara prisjetite se što iskustva rade mozgu. Bit ćete izloženi sasvim novom setu iskustava, a ona će imati izravan utjecaj na vaše tijelo. Svako od tih iskustava će zapravo podučavati vaše tijelo i mozak nečemu. Samo, pitanje je – čemu?
Primjercie, što će se dogoditi kad se osoba tako “podučena” metasvemirskim iskustvima suoči s materijalnom patnjom drugih ljudi ili izazovima poput klimatskih promjena? Hoće li biti nekog unutarnjeg sidra za koje će se empatija i zabrinutost uopće moći “uhvatiti”? Ili će se takvi osjećaji izgubiti u “sve je moguće” i “svako ima pravo na svoj izbor” metarelativizmu?
Iako su već i same naočale za vizualnu interakciju s metasvemirom nekima zastrašujuće, na tome sigurno nećemo stati. Razvoj neuralnih i tehnoloških međupoveznica u punom je zamahu. Prvi bionički očni implantant uspješno je ugrađen još 2015. godine.
Znanstvene članke o metasvemiru i neuroznanosti možete lako pronaći, primjerice na OVOJ POVEZNICI.
A ako pogledate web stranice poput Next-mind možete dobiti osjećaj u kojem smjeru stvari idu.
U ljudskom tijelu postoje nekoliko glavnih kranijalnih živaca koji prenose (i stvaraju) iskustvo stvarnosti. Buduće neuropoveznice usmjerene su na njih četiri: optički, olfaktorni, facialni i vestibulokohlearni. Prva dva su jasna: odgovorni su za vid i miris. Facialni je zapravo takozvani “chorda tympani” živac koji prenosi podražaje od okusnih kvržica u jeziku do mozga. Vestibulokohlearni je najzanimljiviji jer prenosi zvučne podražaje ali je odgovoran i za osjećaj ravnoteže kojeg stvaraju senzori unutarnjeg uha.
Ukoliko uspijete dovesti ili promijeniti podražaje koji dolaze na te živce ili se stvaraju unutar njih, promijenili ste doživljaja stvarnosti i počeli podučavati mozak u tumačenju i snalaženju unutar sasvim drugačijeg svijeta.
Podsjećam vas da epistemiološki gledano, mi ne znamo koja stvarnost je “prava”. To ne možemo znati jer sve što imamo je naš DOŽIVLJAJ stvarnosti. “Prava” stvarnost je samo ideja, samo uvjerenje koje smo prihvatili jer smo za to imali razloga. Promjenom doživljaja stvarnosti ti se razlozi mijenjaju.
Da ne bi sve izgledalo crno, postoje određeni aspekti metasvemira koji se mogu iskoristiti kao psihološka potpora materijalnom svemiru u kojem živimo sada. Međutim, to će ovisiti o tome kako će se metasvemir oblikovati (a može se oblikovati bilo kako).
Informativan članak o tome s nazivom “Empatija u metasvemiru” možete pročitati OVDJE.
U metasvemiru postoji mogućnost pojačanog pretapanja između doživljaja “ja” i doživljaja “netko drugi”. Ta psihološka pojava primijećena je već u virtualnim svjetovima (igrama) gdje se javlja povećana sklonost projekcije pozitivnih značajki na druge sudionike, bilo avatare stvarnih ljudi, bilo poptuno virtualne likove. U usporedbi s virtualnom stvarnošću, metasvemir će tu sklonost još više potaknuti. S pozitivne strane, to će povećati međusobno pomaganje i razumijevanje, ali će jednako tako ljude učiniti podatljivijim zlonamjernim činiteljima u metasvemiru (neautentičnim odnosima, ideološkoj indoktrinaciji i iskorištavanju svake vrste).
Posebno je zanimljiv takozvani “Proteusov učinak” kojeg su prvi put opisali istraživači sa Standforda 2007. godine. Izgleda da ljudi itekako mijenjaju svoje ponašanje na osnovi izgleda i značajki svojih avatara. Drugim riječima, najpovršnija moguća stvar – izgled – u metasvemiru ima daleko snažniji utjecaj na osjećaje, misli i ponašanje nego ovdje u materijalnom svijetu. Ne zaboravite da izgled u metasvemiru možete mijenjati po volji (naravno, to će vas koštati nešto tokena koje ste mukotrpno zaradili) i tako gotovo u trenu promijeniti i svoj karakter.
Je li to dobro ili nije, prosudite sami. Međutim, ako takvu promjenu napravite mnogo puta, prije ili kasnije ćete se zapitati: tko sam zapravo ja?
I ponovo, je li to dobro ili nije, prosudite sami.
Kako god da ste (ne)prosudili, metasvemir očito ima potencijala za razne “tretmane”, od klasično psiholoških pa do alternativno duhovnih.
Psihijatri već desetljećima odustaju od zamisli o liječenju psihičkih bolesti i priklanjaju se ideji prilagodbe. Mentalno smo bolesni ako naš unutarnji svijet zasjenjuje onaj vanjski i onemogućava nam egzistenicju, komunikaciju i općenito je u sukobu s njim. Ukoliko su unutarnji i vanjski svijet usklađeni i mogu koegzistirati, mentalno smo zdravi. Nitko ne postavlja pitanje o tome koji od tih svijetova je ONAJ PRAVI. Zapravo, prešutno se prihvaća da je PRAVI onaj kojemu mi pridajemo veću vrijednost.
I tu ponovo dolazimo do jednog od najvažnijih vidova utjecaja koji će imati metasvemir: utjecaj na doživljaj i spoznaju stvarnosti.
Pišući ove ranojutarnje misli, naišao sam na srodan članak (zanimljivo, objavljen samo par sati ranije) s naslovom “Filozofska razmišljanja o metasvemiru”.
Članak govori o ideologiji, osnovnoj filozofiji i društvenim vrijednostima koje dolaze s metasvemirom. Primjerice, značajke koje bismo nazvali pozitivnima su sloboda, su-stvarateljstvo, su-upravljanje i djeljenje. Za razliku od nekih drugih članaka, ovaj je napisan sa znanjem i razumijevanjem decentraliziranih dobrobiti kriptoprostora i u osnovi je pozitivan. Jedan je od rijetkih koji pokazuju u istom smjeru o kojem i sam cijelo vrijeme govorim: izazov metasvemira uopće nije tehnološki (to ćemo riješiti ovako ili onako), već filozofski i to na sve tri razine: ontološkoj, epistemiološkoj i etičkoj.
Zanimljivo pitanje koje članak postavlja povezano je s frojdovskim zamislima o idu, egu i superegu. Metasvemir će stvoriti nevjerojatne oblike superega, ali hoće li i kako utjecati na ego i id, to je otvoreno pitanje.
***
Sve u svemu, ako uzmete u obzir sve nabrojene i sada poznate značajke metasvemira, neće proći mnogo vremena, a osjećaj stvarnosti (“pravosti”) će se početi naginjati prema njema, a odmicati od materijalnog svemira u kojem sada živimo.
Na stranu procjena je li to bolje ili lošije od načina na koji živimo sada, kad sagledate sve te značajke, mogućnosti i pitanja, postaje vam jasno da je naslov članka potpuno opravdan, zar ne? Imamo li uopće najmanjeg pojima u kakvom svijetu će živjeti buduća djeca? Ne za sto ili dvijesto godina, već gotovo doslovce sutra? Djeca koja se sada rađaju dobit će svoje prve metasvemir naočale kad krenu u školu. Kojim tempom će ići dalje, teško je predvidjeti, ali ići će brzo, to je sigurno.
I dok za nas starije to možda i nije toliko važno jer ćemo biti u stanju donijeti osobnu odluku oko sudjelovanja ili NESUDJELOVANJA u nastanku i opstanku metasvemira, oni mlađi jednostavno neće imati izbora.
U tom smislu, možete li reći da vas sve to skupa uopće ne zanima te da bježanjem od te teme i upornim odbijanjem shvaćanja nove tehnologije (od kriptovaluta preko NFT-a do metasvemira) postupate kao odgovorno ljudsko biće?
Ne, uopće nismo spremni.
Ovu objavu možete pročitati i na drugim jezicima: Slovenski
2 komentara
Aleks
Drugim riječima, Metaverse bi trebao biti nešto kao… Matrix (iz istoimenih filmova)?
Samo Matrix u kojeg ćemo (bismo trebali) ulaziti i izlaziti iz njega dobrovoljno. Sve dok više to ne budemo mogli…
No, trebaju li biti baš sva strahovanja u vezi istog opravdana? Ne bi li ljudi koji se, tijekom svojih mnogobrojnih inkarnacija, približe onome što se naziva Prosvjetljenjem (shvaćanju i viđenju Stvarnosti kakva jest) sve više odmicati od zamki i zabluda koje Metaverse predstavlja ili bi trebao predstavljati, i priklanjati se ovom, materijalnom svemiru, kao i drugim, ne od ljudske ruke stvorenim, svemirima koja leže “ispod” njega, kao stvarnijim ili “prirodnijim” od ljudski-stvorenog metaversea? Ne bi li, negdje duboko u onome što Čovjek jest, trebao postojati neki jasni, razlikovni gumb, do kojeg čovjek kada dođe (svjesno ili nesvjesno, intuitivno) u trenutku prepoznaje, ako ne “ne-stvarnost”, a ono barem virtualnost Metaversea (u smislu da on nikada ne bi do kraja mogao zamijeniti niti biti “stvarnijim” od ove vanjske stvarnosti)? Nešto kao kada ste u snu svjesni da sanjate i onda mijenjate san po svojim željama (svjesni da npr. ne možete fizički umrijeti što god da napravite, kao što bi bio slučaj u materijalnom svijetu).
Možda je jednako vrijedno pitanje u svijetlu ovoga problema ne samo to što ljudska svijest zapravo jest, nego i to što materijalna “stvarnost” zapravo jest? I zašto smo odabrali (ili je netko drugi odabrao za nas tijekom utjelovljavanja na Zemlji) da 99% nas ima “tjuniran” do u 99% identičan doživljaj materijalne “stvarnosti” oko nas (dok samo nekolicini uspjeva svjesno vidjeti i njezine ostale razine, dok se one koji ih vide nesvjesno često proglašavaju “mentalno bolesnim”)? Jesam li odlutao predaleko od teme? 🙂
Adrian
“Drugim riječima, Metaverse bi trebao biti nešto kao… Matrix (iz istoimenih filmova)?”
Zapravo ne. 🙂 Matrix (iz filmnova) je klasična virtualna stvarnost održavana iz jednog središta (strojna inteligencija, ako se ne varam). Digitalni entiteti su ponovljivi i izmjenjivi (dakle nemaju značajku stvarnosti pomoću koje mi sada ovu stvarnost doživljavamo kao “pravu”. Također, u Matrixu je postojala mogućnost jednostrane promjene pravila i postojanja “supermoći” za neke, ali ne za sve. Ima još nekih značajki koje Matrix svemir značajno razlikuju od metasvemira. Najpribližnija poveznica su zapravo neuralne poveznice kojima su ljudi spojeni na Matrix, ali to nije poveznica s metasvemirom nego s onim što razvija Elon Musk. Drugim riječima, ne, Matrix svijet je nešto sasvim drugo.
“No, trebaju li biti baš sva strahovanja u vezi istog opravdana? Ne bi li ljudi koji se, tijekom svojih mnogobrojnih inkarnacija, približe onome što se naziva Prosvjetljenjem (shvaćanju i viđenju Stvarnosti kakva jest) sve više odmicati od zamki i zabluda koje Metaverse predstavlja ili bi trebao predstavljati, i priklanjati se ovom, materijalnom svemiru, kao i drugim, ne od ljudske ruke stvorenim, svemirima koja leže “ispod” njega, kao stvarnijim ili “prirodnijim” od ljudski-stvorenog metaversea? Ne bi li, negdje duboko u onome što Čovjek jest, trebao postojati neki jasni, razlikovni gumb, do kojeg čovjek kada dođe (svjesno ili nesvjesno, intuitivno) u trenutku prepoznaje, ako ne “ne-stvarnost”, a ono barem virtualnost Metaversea (u smislu da on nikada ne bi do kraja mogao zamijeniti niti biti “stvarnijim” od ove vanjske stvarnosti)?”
Upravo u tome i jest stvar: gdje je taj “gumb”? Koja je to značajka koja omogućava proglašavanjem nečega stvarnim? Jedna od tih značajki, i to prilično bitna, možda i presudna, je jedinstvenost, neponovljivost, neumnoživost itd, pojava i predmeta u talkzvanom materijalnom svijetu. Što se toga tiče, metasvemir je apsolutno jednak ovom svijetu.
“Nešto kao kada ste u snu svjesni da sanjate i onda mijenjate san po svojim željama (svjesni da npr. ne možete fizički umrijeti što god da napravite, kao što bi bio slučaj u materijalnom svijetu).”
Dakle, ta zamisao je sukladna s Matrix svijetom, ali ne i s metasvemirom (vidi početno objašnjenje razlike). Da bismo razumjeli narav metasvemira, moramo vrlo jasno i detaljno razumjeti njegove značajke.
“Možda je jednako vrijedno pitanje u svijetlu ovoga problema ne samo to što ljudska svijest zapravo jest, nego i to što materijalna “stvarnost” zapravo jest?”
Da, to je najvažnije pitanje. 🙂 Ako doista razumijemo metasvemir, onda je odgovor da razlike između ovog što zovemo stvarnost i metasvemira u biti – NEMA.