Ovaj je tekst napisan kao razrada odgovora na nekoliko pitanja postavljenih u FB skupini “Veličanstveni Saturn”, a koja su se odnosila na “teorije zavjere”, snalaženje u moru (dez)informacija, trenutnu situaciju, prosudbe i poduke, kako pojedinačne, tako i one društvene.
***
Postoji dublji razlog zašto su Shanijeve (Saturnove) poduke nekompatibilne s teorijama zavjere. Radi se o dvije potpuno različite filozofsko-duhovne paradigme. Shani je izdanak filozofije jednosti, one iste koja je kasnije izrasla ne samo u potpuno procvjetalu advaita filozofsku misao, već i unutarnje iskustvo međupovezanosti svega što postoji.
S druge strane, teorije zavjere počivaju na ideji dualizma. One su izdanak zapadnih hermetičko-religioznih tradicija koje svijet vide kao ratnu zonu između dobra i zla. Primijetit ćete da se u teorijama zajere uvijek spominju oni (zli) i mi (dobri). Vrlo često su teoretičari zavjera povezani s prilično ortodoksnim religioznim svjetionazorima pa će tako spominjati Boga (dobrog) i Sotonu (zlog). Nerijetko su to oni isti ljudi koji se oslanjaju na doslovna tumačenja Biblije (ravnozemljaši, kreacionisti), a također su i zagovornici daljnjih podjela među ljudima (suverenisti, nacionalisti i antoglobalisti). Naravno, ispričavam se na generalizacijama jer je sasvim moguće da bilo koji pripadnik bilo koje od ovih spomenutih zamisli nije baš u dobrim odnosima s nekim drugim, pa će ih spominjanje u istoj rečenici uznemiriti. Međutim, bez obzira na moguće razlike, svi ti “pokreti” i skupine počivaju na istom ili vrlo sličnom ideološkom temelju dualizma i vječne borbe dobra i zla.
Shani dolazi iz druge dimenzije – iz sasvim drugačijeg svemira u kojem vlada potpuno jedinstvo. Jedna svijest je osnova svega. Dodatno tome, inzistira se na iskustvu te jednosti, a ne samo na prihvaćanju uvjerenja da je tome tako. Iskustveno-spoznajna jednost ne ostavlja mjesto za apsolutno dobro i apsolutno zlo. Postoji samo Jedno, takvo kakvo jest, čisti Bitak koji se u praksi – ako je iskustvo prisutno – doživljava kao čisto, nepomućeno postojanje bez obrazaca – apsolutna sloboda svijesti. Ako pak iskustvo nije prisutno u potpunosti, praktična posljedica jednosti svijeta je doživljaj međuigre prirodnih zakona koji su svi odreda u službi Jednosti.
Shani je jedan od tih prirodnih zakona – graha, kako ga zove jyotish. Cijela priča Veličanstveni Saturn posvećena je pogrešci dualizma koju je napravio kralj Vikarama i proglasio Shanija (kao i neke druge grahe, poput Rahua i Ketua) lošim. Vikarama nije vidio Jednost, već je poput suvremenog dualista vidio Zlo u djelovanju, te je želio odabrati Dobro. Veličanstveni Saturn je priča o tome kako ga je Shani podučio da svaki dio svijeta (ili svijesti) ima neku svoju ulogu, te da se čak i najcrnje i najgore stvari u životu u konačnici događaju u međuigri s onim dobrim. Slično načelo vidljivo je u djelovanju trojstva Shiva-Brahma-Vishnu, gdje Shiva, uništitelj, nije proglašen Zlim, već obavlja posao čišćenja za Brahmu, Stvoritelja.
Da li to znači da bi se trenutna situacija mogla nazvati igrom uništenja (ili uvodom u nju), zato da bi se stvorio prostor za novu situaciju? Da, svakako. Ali, to je samo jedna perspektiva. Druga bi mogla biti stvaranje nove situacije PRIJE nego što podjele dovedu do uništavanja. Unutar svemira jednosti, moguće je i jedno i drugo. Odabir nije između dobra i zla, već između jednog i drugog puta.
Unutar svemira dualnosti, u borbi dobra i zla, odabir je sasvim drugačiji. Ponajprije morate prosuditi što je dobro, a što je zlo. To je naravno nemoguće napraviti, jer ljudi nemaju sposobnost sagledati sve posljedice nekog odabira. Zbog toga se uvode uvjerenja. Dualizam zahtjeva vjeru, a u drugi plan stavlja spoznaju (budući da ju je nemoguće ostvariti). Uvjerenja stvaraju podjele, a rezultat je zbunjenost, agresija i patnja.
Unutar svemira jednosti, ni jedan čovjek, ni jedna organizacija, a isto tako ni jedna kozmička sila nije zauvijek na istoj strani. Svatko i sve ima svoju ulogu i svoje mjesto u strukturi svijesti i svijeta. Praktični rezultat takvog uvida je suosjećanje, učenje i napredak.
Unutar svemira dualizma, ljudi, organizacije i kozmičke sile podijeljene su u dva nepomirljiva tabora: tabor Dobrog i tabor Zlog, uz napomenu da nitko zapravo ne zna niti može procijeniti koji je koji. Praktični rezultat takvog svjetonazora je optuživanje, borba i nerazumijevanje.
Praktični rezultat jednosti je ljubav; praktični rezultat dualizma je strah.
Dualizam jednost ne razumije. Ona je izvan njegovog okvira. Jednost itekako prihvaća dualizam, kao potrebni ali privremeni izraz stvaranja.
Teorije zavjere su poziv na borbu protiv zla (uz neuviđanje da je “zlo” pitanje uvjerenja te još strašnije neuviđanje da je izbor koji je napravljen možda pogrešan). U Jednosti nema borbe protiv zla, ali ima odabira načina na koji će se neka situacija pokrenuti, odigrati i razriješiti. Dualizam zahtjeva mržnju, Jednost zahtjeva ljubav i poduku.
Možda vam je sada jasnije zašto se naježim od neugode kad vidim koliko je maha uzelo dualističko načelo i kakve sve posljedice povlači za sobom. Danas je ljude lako prestrašiti, pa ih je zbog toga lako navesti da se protiv nečeg bore. No, tako je bilo skoro oduvijek, barem što se tiče povijesti naše civilizacije, posljednjih par tisuća godina. Zanimljivo je da se ta krvava i jadna povijest podudara s prevlasti dualizma u načinu razmišljanja, filozofiji, religiji i društvenoj strukturi.
Rješenje? Ah, nije tako složeno ni nemoguće, a opet je beskrajno složeno i jedva moguće. Iskustvo jednosti, prije svega. Bez tog iskustva, uzalud pričate ljudima – nitko ništa neće razumjeti. Zato je važno znanje o svijesti kao i njegovi praktični aspekti u obliku tehnika koje stvaraju iskustvo.
Nakon toga – ukazivanje na posljedice širenja straha. Govoriti. Djelovati. Podučavati. Ne ostati začahuren u “svojoj osviještenosti”. Svijetu su potrebni glasovi onih koji razumiju.
Zapamtite, nema te situacije koja se ne bi mogla okrenuti na novo stvaranje. Nema tog čovjeka koji je izgubljen i koji ne bi mogao promijeniti mišljenje i djelovanje. Nema te kozmičke sile koja je potpuno i apsolutno zla (što, naravno znači da nema ni one koja je apsolutno dobra), pa je samo pitanje kako ljudi pristupaju svom vlastitom životu i postojanju.
Ovu objavu možete pročitati i na drugim jezicima: Slovenski
Moglo bi vas zanimati
Komentiraj