Viveka razgovori – 20. vježba.
Podsjetnik: članak/poglavlje je tokeniziran, a to znači da možete postati vlasnik njegovog “spisateljskog NFT-a”!
Izdvojene zamisli
Posljednje poglavlje knjige, kao i posljednja vježba, govore o onome što se događa nakon oslobođenja.
Oslobođeni čovjek, prosvijetljeni, mudrac, majstor, kako ga god želite zvati, zapaža li on razlike? Ako ne, kako on ili ona mogu nastaviti živjeti među nama? Ako su žedni, neće li popiti čašu vode? Ako hoće, kako će to učiniti i zašto? Sve je svijest, pa zašto bi onda postojala potreba za nastavkom predstave navlačenja mnogih maski na lice jednoga?
Na koji se način život nastavlja nakon oslobođenja? Je li različit nego li je bio ranije? Vide li prosvijetljeni ljudi i osjećaju li oni nešto što drugima nije dostupno? Imaju li posebne sposobnosti? Mogu li letjeti i posjećivati druge planete? Ili se možda pretvaraju u pasivne vreće mesa, čekajući da tijelo odumre kako bi njihova duša mogla konačno biti oslobođena i tog tereta?
Postoje odgovori na ta pitanja, a opet, ti će odgovori vjerojatno zbuniti svakog u ljudskom stanju.
Evo što o tome Vivekachudamani kaže o životu prosvjetljenog:
“Utvrđen u vječnom području svijesti on luta svijetom, ponekad kao luđak, ponekad kao dijete. Mogao bi izgledati poput duha; mogao bi biti pijan, nositi odjeću ili hodati bez nje.
On korača sam, utjelovljenje želje bez želja, ali ipak uživa u svemu, vječno zadovoljan Jastvom koje je svuda prisutno.
Ponekad, on je budala. Ponekad, mudrac. Mogao bi biti kralj veličanstvena sjaja. Ponekad luta naokolo nemiran, a ponekad je miran i tih, nepomičan poput pitona. Ponekad ga poštuju, ponekad vrijeđaju, a ponekad ga nitko ni ne poznaje. Takav je, eto, život oslobođenog koji uvijek uživa u vječnom blaženstvu.”
Osim blaženstva koje je uvijek tu, sve drugo je samo mogućnost. Nema pravila i nema utvrđena načina za život nakon nestanka iluzije. On bi mogao izgledati doslovce bilo kako. Ne postoji način da prepoznate prosvijetljenog prema onome što govori, radi ili kako se ponaša. Zaboravite na slike mudraca na planini, svetih ljudi koji govore o svetim knjigama ili asketa koji meditiraju ispod drveta. Zaboravite na bilo kakve predstave o životu poslije prosvjetljenja. Sve su pogrešne, ali sve bi mogle biti i točne.
Oslobođenje, prosvjetljenje ili mokša, riječi su koje označavaju slobodu. Ni manje, ni više. Nepredvidljivu, neuvjetovanu, nemoguće-je-znati-unaprijed slobodu. Zato Vivekachudamani govori o luđaku i mudracu, o kraljevskom statusu i pijancu, poštovanom i popljuvanom, slavnom i potpuno nepoznatom.
Nemojte misliti da ćete o tome odlučiti vi. Odluka će biti donesena, ali je neće donositi zaboravni ahamkar, vi, koji vjerujete da postoji „nešto drugo“, odvojeno i različito od cjeline. Ekam evadvitjam, zapamtite. Razdvojenost nije istinita, niti će ikada biti. A onda, zašto je važno tko će odlučiti? Konačni je odgovor: svijest će odlučiti, ona koja jest.
***
Ipak, svjestan znatiželje i potrebe za barem nekom vrstom razumijevanja što donosi nepredvidljiva sloboda, na kraju knjige dajem neka objašnjenja i opise.
- Prosvjetljeni mamurluk: Vrijeme (od nekoliko mjeseci do nekoliko godina) koji sljedi neposredno nakon punog uvida u iluziju središta.
- Identitet: Nema ga. Kratko objašnjenje o tome kako je moguće djelovati bez njega.
- Funkcionalna rekonstrukcija: Kad god se pojavi potreba za djelovanjem pokrenut će se proces funkcionalne rekonstrukcije prethodne osobnosti sa njenim sposobnostima, sjećanjem i drugim značajkama.
- Misli: Prisutne su, ali nema “jasamstva” koje reklo: “Misli su moje, ja ih mislim.”
- Osjećaji: Prisutni. Pojačani. Međutim, nema neke određene sklonosti prema njihovoj vrsti. Izvedeni osjećaji, oni nastali zbog tumačenja, nestaju.
- Globalna empatija: Budući da je svijest jedna, patnja koja nastaje zbog iluzorne odvojenosti osjeća s eposvuda.
- Odnosi: Uobičajene obaveze u odnosi mogu se poptovati, ali se jednako tako mogu i prekršiti. Sloboda u razmišljanju i osjećanju, nevezanost za emocije i sposobnost za pojačano emocionalno doživljavanje mogli bi voditi do sasvim drugačije paradigme odnosa.
- Tijelo: Tijele će imati svoj vlastiti “um”. Rijetko će biti bolesno na uobičajeni način, ali bi moglo razviti neke neuobičajene bolesti.
- Odluke: Oslobođeni čovjek ne donosi odluke. Ako se oduka donosi, donosi je svijest, jedna i jedina.
- Planovi: Vrijeme je konstrukcija uma, a svijest ne djeluje unutar nje na razini slobode. Ali, djeluje unutar vremena na razini akcije. Planovi su odluke koje nose posljedice u vremenu.
- Karma: S netsankom faktora karme (jasamstvo) posljedice djelatnosti ne mogu se vezati nizakoga.
- Ponašanje: Slobodni tok misli i posebno nemiješanje u proces odlučivanja mogu pokrenuti sasvim neuobičajne djelatnosti (“luda mudrost”).
***
Ekam evadvitjam – život bez središta. To je obećanje viveke i srećom, to je vaša sudbina. Pokušao sam opisati kako to izgleda, ali jasno je: nikada nećete znati, sve dok se ne nađete tamo.
Nemojte se zadovoljiti opisom. Krenite u tom smjeru. Počinite to živjeti, što prije možete.
Pitanja za razmišljanje
Ovim završavamo vježbe iz serije “Viveka razgovori”. Nadam se da ste, prolazeći korz njih, dobili podosta “hrane za misli”.
Također se nadam da sam odgovorio (ili ću tek odgovoriti) na sva vaša pitanja. Imate još jednu priliku postaviti ih.
Sada je red na vas. Napišite svoje misli, komentare i pitanja.
Ovu objavu možete pročitati i na drugim jezicima: Slovenski Engleski








3 komentara
Marija
V bistvu si ne upam komentirati – kar sem prebrala si predstavljam kot lepo in dobro, vendar je to še vedno moja predstava.
Dejansko še vedno ne razumem kako je razstvetljenemu 🙂
katja
Vas lahko prosim za dodatno razlago glede napisanega: v kaksnem smislu pozabimo na cas pred osvoboditvijo, kako izgine iz spomina (v razdelku razsvetljeni macek)?
Hvala tudi za napisano neprecenjivo knjigo.
Adrian
Hm, nisam siguran da razumijem pitanje. Ne spominje se “zaborav na vrijeme” nego vrijeme trajanja “prosvjetljenog mamurluka” NAKON prosvjetljenja.