Članak izvorno objavljen 23.07.2014. na starim blog stranicama.
Čitajući prethodne članke, možda ste pomislili da vas odgovaram od dekonstrukcije iluzije i njenog mogućeg završetka u prosvjetljenju.
Zapravo, samo vas upozoravam. Nešto tako drastično i konačno kao što je dekonstrukcija iluzije, ne može početi s novim pričama i poticanjem nade u “bolje od ovog sada”. Jednostavno vam pokušavam prenijeti istinu o tome da penjanje na vrh planine nije nužno na popisu korisnih vještina te da izlazak iz sna ne može biti shvaćen umom kojeg ste oblikovali sanjajući.
Ako ste spremni za dekonstrukciju, onda nema ničega što bih mogao napisati, reći ili učiniti, a što će vas od toga odgovoriti. Poput fanatičnog alpiniste, vi ćete se popeti na taj vrh, usprkos svemu. Čak i usprkos sebi samome.
Ali, uvijek ima onih koji izlazak iz kino dvorane u kojoj se neprestano projiciraju filmovi samo za nas, poistovjećuju s nekim boljim i ljepšim filmovima. Ako njih želite, ostanite unutra, sjedite i gledajte, trudite se i radite na poboljšanju mjesta na kojem ste se našli. Bolji filmovi mogući su samo ovdje. Ako iziđete, filmova više nema.
Također, nema nikakvog jamstva da će vam se “ono vani” svidjeti više od vašeg sadašnjeg sna. Štoviše, postoje mnogobrojne indikacije da neće.
A jednom kad iziđete, povratka više nema. To jest, možete vi i dalje sjediti u kino dvorani (i hoćete, jer ono vani nije mjesto na kojem bi se uopće i mogli zadržavati), ali vas filmovi više nikada – zapamtite ovo: NIKADA VIŠE – neće uvući u sebe. Bit ćete u svijetu, ali ne od njega.
Jeste li, gledajući dječju bezazlenost u vjerovanju u bajke, ikada zažalili što vi više za to niste sposobni? Jeste li ikada poželjeli ponovno osjetiti silno uzbuđenje zbog dolaska Djeda Mraza i poklona koje će vam donijeti, umjesto da vam misli zaokupljaju problemi svakodnevice s kojom ste suočeni? Ako jeste, onda možete otprilike naslutiti jedan mali djelić onoga što osjeća probuđeni među ljudima koji i dalje sanjaju i vjeruju da je njihov san stvaran.
Dekonstrukcija iluzije nije za duhovne početnike. Ona nije eksperiment kojeg ćete napraviti da vidite kako ćete se osjećati. Posebice nije za one koji traže olakšanje od briga, problema, bolesti ili nemira. Neće vam dati nikakvo egzotično iskustvo, niti vam promijeniti stanje svijesti.
Radi se jednostavno o tome da je vrh te planine tamo i da vam ne da mira. Možete se vi još par godina ili desetljeća motati u njenom podnožju, ali duboko u sebi znate da ćete se na kraju popeti na nju.
Što se mene tiče, dužan sam vam prenijeti ova upozorenja. Za razliku od drugih praktičnih programa kojima se inače bavim, a koji su korisni i preporučljivi svakome, ovo je izlazak na drugu stranu. Sve što poznajete s ove strane, bit će izgubljeno – poput sna nakon buđenja, bilo lijepog, bilo ružnog.
Ako nastavite putem na koji vam sada ukazujem, tih će upozorenja biti još, sve do samog procesa dekonstrukcije iluzije. Kao što sam napisao, oni koji su spremni, neće osjetiti veliku neugodu zbog toga. To su ljudi koji su istražili sve, ili gotovo sve, što se može istražiti u ovom svijetu, i ne preostaje im ništa drugo nego – izaći van, probuditi se.
Za sada, međutim, prestajem s upozorenjima. U člancima koji slijede pokušat ću detaljnije opisati narav procesa dekonstrukcije iluzije.
***
Jednodnevni seminar “Dekonstrukcija iluzije” održat će se u subotu, 03.10.2015. Sve informacije na MAIL.
Komentiraj