Postoje dvije sile koje neumoljivo i neprikosnoveno upravljaju vašim životom. Kad ljudi čuju za prvu od njih, ponekad ustuknu i zbune se. “Nije moguće”, kažu. “Zar doista sve što radim radim zbog toga?” Na kraju, međutim, kad o tome razmisle, shvate da su bez sumnje u njenoj potpunoj vlasti.
Druga od njih im je naizgled draža i njeno im ime zvoni ponosno u umu i srcu. Međutim, kad o tome razmisle, ljudi često shvate da gotovo ništa nisu radili zbog nje. Štoviše, na kraju se pokaže da ih je većina toga što su činili od nje udaljavalo.
Paradoksalno, međutim, ta druga sila upravlja prvom, u nju se umata i iza nje se skriva. Možda je to zbog toga što je ljudi ne podnose golu, pa i ona sama štedi njihove oči i uši, prikazujući se onakvom kakva nije. Ili, možda je točnije reći – prikazuje im se onakvom kakvu je ljudi mogu razumjeti.
Govorim o sreći i istini, naravno. To su dvije sile koje u vlasti drže svaki vaš pokret, svaki vaš osjećaj i svaku vašu misao.
Što se tiče sreće, mogli bismo reći da ljudi razmišljaju ovako: “Nije važno što je i kakvo je, samo da sam sretan.”
Što se tiče istine, ljudi vrlo rijetko razmišljaju o njoj, a kad tvrde da ih zanima samo ona, obično nesvjesno lažu. To je zato jer za nju vrijedi slijedeće: “Nije važno kako se osjećam, gdje sam ili gdje nisam, samo da je istinito.”
Tko bi pri zdravoj pameti pristao na to? Sreća izgleda mnogo prihvatljiviji vodič na putu kroz život. A opet, kad jednom shvatite da se radi samo o konceptu; samo o našoj zamisli o tome kako bi stvari trebale izgledati, a ne o životu samom, možete li to zanemariti?
U priči s kojom smo počeli, Adi Shankara je odbacio Mayinu ruku u ime stvarnosti. Da li će to učiniti sretnijim nego što je bio tada odnosno sretnijim nego što bi bio u novom svijetu znanja o kojem je sanjao? To je teško reći. Naime, za razliku od sreće, istina se ne može prepoznati na razini motivacije. Štoviše, kao što sam napisao, ljudi ju zapravo teško podnose golu i neukrašenu.
Usprkos tome, zajedno sa srećom iza koje se često skriva, istina upravlja našim životom i drži ga u apsolutnoj vlasti. Koliko god željeli biti sretni, i koliko god uporno i teško radili u smjeru ostvarenja sreće, nećete uspjeti pobjeći zagrljaju istine.
U svom ste životu to osjetili mnogo puta, a vjerojatno ćete doživjeti još poneki put. Sreća nije trajno stanje. Čini vam se da se nalazi na nekom mjestu, vi ulažete znatne napore da do nje dođete i doista, tamo je i pronađete. Ali, nakon nekog vremena, njezin sjaj blijedi i vi krećete dalje, u potragu za nekom novom srećom, na nekom drugom mjestu. Taj se ciklus ponavlja milijun puta, na tisuću različitih načina i oblika. Sve dok na kraju istina ne preuzme stvar u svoje ruke. Gola i neukrašena.
Potraga
Do shvaćanja iluzornosti svojega života ljudi dolaze svakoga dana. Također, svakoga dana pokušavaju to razumijevanje odbaciti i nastaviti sa svojim snovima. A jedno od najžešćih područja odbacivanja istine je suvremena duhovnost.
Da, dobro ste pročitali – to je upravo ono mjesto na kojem ljudi započinju i provode svoju potragu. Iako se upravo tamo najviše govori o “buđenju” i “prosvjetljenju”, gotovo je izvjesno da toga tamo najmanje ima. Koliko ljudi je tako izišlo iz zagrljaja Maye? Koliko njih je završilo svoju potragu? Budite iskreni u odgovoru na ovo pitanje, i bit će vam jasno da su putevi kojima ljudi hodaju u prividnoj potrazi za izlazom, načinjeni od onog istog materijala od kojeg su načinjeni svi snovi.
Međutim, nemojte ovo shvatiti kao kritiku duhovnosti. Radi se samo o opisu činjeničnog stanja i ukazivanju na ograničenja u kojima živimo. Na određeni način, prirodno je da ljudi, čak i onda kada deklarativno traže izlaz iz iluzije, zapravo čine sve da bi ostali u snu koji im se sviđa. Ili ga žele promijeniti na način koji im odgovara.
Maya koristi motivaciju sreće da bi nas zadržala u zatvoru. To je odlična strategija koja čini nepotrebnim troškove održavanja i čuvanja zatvora. On čak nije ni zaključan, budući da rijetko tko iz njega želi izići. Zašto i bi, kad je uređen poput hotela s pet zvijezdica! All inclusive. A cijena – prava sitnica! Cijeli vaš život.
To su loše vijesti. A dobre su slijedeće: iluzija kao takva nije postojana; ona ima kraj. Može trajati jako, jako dugo; možda čak nezamislivo dugo, ali će ipak jednom završiti. I ta činjenica je poput skrivenog virusa u tkanju snova u kojima ljudi provode svoje nazovi živote. Traže sreću i ponekad je pronalaze. Mogu se smiriti neko vrijeme, ali ne zauvijek. Zatim počinju potragu ponovo. Ta nestalnost i nemogućnost trajnosti, uzrokovana je nestvarnošću snova. To je svijet kojim gospodari iluzija, a ne istinit svijet budnosti.
Problem je, međutim, u tome što, iako nema čuvara na vratima zatvora, njegova gospodarica Maya osjeća kad se netko previše približi otkriću izlaza. Zbog toga je njezin zagrljaj gotovo nepostojeći na mjestima gdje te opasnosti nema, a raste tamo gdje postoji mogućnost da netko pobjegne iz njenog carstva. I tako nastaje ta paradoksalna sistuacija u kojoj je zanimanje za duhovnost logičan nastavak nepostojane potrage za srećom (kad nas više ne zadovoljavaju stvari izvan nas, odgovore počinjemo tražiti unutar nas), ali nas istovremeno čini izloženim Mayinom budnom oku. Zamke koje nam ona postavlja su tim veće i opasnije, što smo dulje i dalje na tom putu. Zapravo, ako ćemo pravo, sam PUT je Mayina najveća zamka.
***
Sve članke na istu temu možete pročitati ako slijedite link PROSVJETLJENJE
***
Ako vas zanima više o temi o kojoj govori ovaj članak i video, prijavite se za jednodnevni seminar “Uvod u dekonstrukciju iluzije”, 03.10.2015.
Comment
Hm,hm,hm… volite i prihvatite svoju Maju 🙂 srdačno vaša Maja :)))