Sposobni ste za čistu sreću

Intervju, Jana, Ljubljana, 17.03.2015.; Urška Krišelj Grubar; Foto: Mateja J. Potočnik

Visok nas muškarac, uz mentin čaj s limunom, strpljivo čeka u salonu zagrebačkog hotela. Na njemu nema ničeg umišljenog. Prije četrdeset godina krenuo je na put traženja odgovora u svijetu duhovnosti. Majstor jyotisha, učitelj meditacije, istraživač života – napisao je oko četrdeset knjiga, priručnika za osobnu preobrazbu. Nije mu dosadilo uvijek ponovno odgovarati na ista pitanja ljudi. Pronašao je neke odgovore na pitanje o tome kako uljepšati život na Zemlji, osloboditi se okova i dozvoliti si sreću. Bezuvjetno – jer je to naše pravo.

Već desetljećima pomažete ljudima doći do osjećaja slobode i sreće. Zašto vas ljudi još uvijek traže?

Ljudima je danas potrebno nadahnuće. Žele pronaći rješenja za mnoge probleme koji ih muče. Tih rješenja nema u njihovoj okolini, pa se okreću znanju o svijesti, znanju o duhovnosti. To je ono što im nudim.

Međutim, ono što ljudima treba i više od toga je – istina.

Ali, kako je prepoznati, kad se toliko toga nudi i svaki je učitelj duhovnosti uvjeren da je njegova ona prava?

U današnje vrijeme okruženi smo iluzijama na svim razinama – od društvene i političke, preko ekonomske i zdravstvene do osobnih odnosa, ljubavi i razumijevanja samoga sebe.

Pretpostavljam da me ljudi čitaju i slušaju jer osjećaju da govorim upravo to – bez dodataka, bez lažnih ukrašavanja, bez fantastičnih zamisli koje je nemoguće provjeriti.

Stvarnost kakva jest – istina o njoj – drugačija je od onog što ljudi zamišljaju. A samo mali pogled u nju stvara veliki osjećaj sreće i slobode.

Dosta vremena provodite na moru, bavite se brzinskim jedrenjem na dasci. Da li se tada, kad riskirate, najviše približavate sebi?

Hm, ne. Nema se kamo približiti, kao što se nema ni kamo udaljiti. Cijela ta priča o “približavanju sebi” samo je još jedna prepreka na putu. Adrian je jednako tako Adrian kad jedri, kao i kad meditira, piše ili razgovara. Ni bliže ni dalje. 🙂

Na što ste kod sebe najviše ponosni?

Uh. 🙂

Kad bih rekao da sam najviše ponosan na to što nisam ponosan ni na što, to bi bilo malo kontradiktorno, zar ne? 🙂

Ok, ovako – osjećam sreću koju ne mogu izgubiti bez obzira na okolnosti. Osjećam slobodu i sposobnost da živim spontano, potpuno izvan bilo kakvih obrazaca.

To je granica mojih postignuća. Međutim, jesam li ponosan na to? Ne znam. Ponos bi podrazumijevao da sam postigao nešto posebno, nešto što drugi ne mogu. A to nije točno. Te su stvari na doseg ruke svakom čovjeku. Biti ponosan na njih bilo bi kao da sam ponosan na to što imam što jesti, dok drugi nemaju, a mogli bi i morali bi imati. Jedini osjećaj koji se u toj situaciji javlja jest – suosjećanje.

Napisali ste dosta priručnika iz područja duhovnosti, ali i romana. Mislite li da o životu moramo učiti iz priručnika? Neki od njih u nama samo pobuđuju sumnju.

Ljudi mogu učiti od drugih ljudi, od ptica i cvijeća, pa tako i iz romana ili udžbenika. Nema ništa implicitno loše u formi priručnika.

Vaše se pitanje vjerojatno odnosi na poplavu raznih self-help priručnika kojima nas svakodnevno obasipaju. Točno je; mnogi od njih najprije kreiraju problem, da bi vam ponudili rješenje. Međutim, to nije stvar opće prosudbe protiv udžbenika, nego zapažanje tržišnih uvjeta u kojima se ti udžbenici pišu.

Ima li loših priručnika? Ima. Ali, to nije ništa novo. Svatko od nas naposljetku sam prosuđuje što mu je od koristi, a što nije.

Mnogi ljudi kojima je potrebna pomoć zbunjeni su i ne mogu sami napraviti selekciju, jer nemaju iskustva. Izaberu ono što najviše iskače, a to često nije kvaliteta nego dobar marketing.

Duhovnost je danas postala poput odlaska u shopping centar. Što više toga, što šarenije, to ljudi to više vole i misle da im se više nudi. U ovom slučaju, više je definitivno manje.

Posao koji navodno žele odraditi (razvoj svijesti, otkrivanje unutarnjih tajni, upoznavanje sebe) zahtijeva temeljitost, postupnost i sigurnost. Toga je jako malo ovih dana. Sve se nudi na ubrzani način, što fantastičnije to primamljivije, što ekstremnije, to bolje.

No, takav je danas svijet. Teško je očekivati da će duhovnost biti iznimka. Ali, što je tu je. Najbolji je savjet da se u svem tom šarenilu krećete što polaganije i promišljenije.

Što mislite o duhovnom učitelju koji je uvjeren da je jedino on u pravu, a ako posumnjamo u njegovu istinu kaže da još nije naše vrijeme, da nismo zreli?

To je učitelj vjere, a ne učitelj znanja i mudrosti zasnovanog na iskustvu. Vjera je ta koja ne trpi sumnju. Iskustvo, znanje i mudrost oslanjaju se na nju i u njoj rastu. I dok u području vjerovanja ima iznimno mnogo prostora za manipulaciju, područje znanja i mudrosti slobodno je od toga.

Poučavate kako ispravno meditirati. Može li meditaciju nadomjestiti planinarenje, trčanje, cijepanje drva, čišćenje kuće, pjevanje, molitva?

Obožavam planinarenje, trčanje mi je osobno dosadno, ali žudim za dobrim treningom plivanja ili za danom provedenim na biciklu. Zimi se grijem na staru peć na drva, čišćenje mi nije najomiljenija zabava, ali ok, ima nešto stvarno opojno u čistoj sobi! U pjevanju nisam vješt, ali glazba je oduvijek u mojem životu, od mladalačkog rock banda do zadnjeg CD-a “Distant Past” kojeg sam sam snimio kao multiinstrumentalist (gitare, udaraljke, sintesajzeri i digiridoo)

Ali?

Ali, sve to ne može zamijeniti dobru meditaciju.

Zašto?

Zato što su to sve – aktivnosti. One mogu biti lijepe, osvježavajuće, ugodne, korisne i opuštajuće. Meditacija, s druge strane, poseban je i jedinstven postupak SMIRIVANJA mentalne aktivnosti. U konačnici, dobra vas meditacija mora dovesti do stanja joge (nepomične svjesnosti, kako je opisuje “otac joge” Patanđali u svojim “Joga sutrama”). Teoretski to stanje možete postići spontano, bilo kad, USPRKOS aktivnostima kojima se bavite (dakle, recimo, usprkos pjevanju, molitvi, vizualizaciji, koncentraciji, sugestiji i drugim aktivnostima koje ljudi danas MIJEŠAJU s pojmom meditacija), ali ispravna meditacija jedini je postupak koji vodi izravno do tog stanja.

Osobno poučavam Integralnu meditaciju, koja u potpunosti ispunjava te zahtjeve.

Što ćete nam 26.03. poručiti na predavanju u Ljubljani?

Da su bezuvjetna sreća i život izvan obrazaca pravo svakog čovjeka, te da je svatko sposoban živjeti na taj način.