U nakladi Založbe Chiara nedavno se pojavio i slovenski prijevod moje knjige “Čarobnica”. Prošlo je već dosta vremena od kada je Čarobnica napisana, ali znanje skriveno iza lijepe i zavodljive Šukre uvijek je aktualno.
Moj blagoslov znači da ćeš uživati u materijalnom obilju i da ćeš sve čega se prihvatiš mnogostruko oplemeniti; da će tvoje oči uvijek vidjeti samo lijepe stvari, a uši čuti samo dobro; da će tvoje ruke stvarati i širiti sklad i što je najvažnije, da ćeš spoznati najdublju tajnu ljubavi i sreće.– Čarobnica
Iz uvoda knjige:
“Na posljetku, moram barem u nekoliko rečenica objasniti okvir priče koja je pred vama. Radnja se događa u dalekoj prošlosti, negdje oko 2000 godine prije Krista. Mjesto događaja je naselje pored legendarne rijeke Sarasvati, nekih dvije stotine godina prije nego će ona presušiti. Glavni junak je mladić Maitreya, Parasharin učenik, u dobi od 19 godina. Ili, možda je ispravnije reći da je to tajanstvena osoba koju svi zovu Čarobnica. Ostalo ćete pročitati sami.
Očigledno je da ćete se u priči susresti s mnogim neobičnim mjestima, pojavama i nazivima. Pokušao sam je ispričati na najjednostavniji mogući način, tako da vas ne opterećujem nepotrebnim egzotičnim detaljima. Na neki način ova je priča dodatak knjizi Maitreya, baš kao što je to priča ispričana u Veličanstvenom Saturnu, s tom razlikom da je tada Maitreya imao nježnih osam godina, a ovdje je nešto stariji. Njegov život je, iako kratak, obilovao mnogim neobičnim događajima. Budući da ga je njegov učitelj Parashara pripremao za neobičnu sudbinu, takvi su događaji bili neophodni.
I ovdje moram napomenuti kako sam za sudbinu Maitreye, koliko god to neobično zvučilo, saznao iz prve ruke, na osnovi vlastitog iskustva. Naime, u nizu uglavnom subjektivnih događaja, u mojem su se sjećanju počela pojavljivati iskustva koja nisu pripadala vremenu i prostoru u kojem živim. Isprva sam ih prihvatio sumnjičavo, ali sam se kasnije prepustio iskustvu želeći vidjeti kuda će me dovesti. Na osnovi tih prisjećanja najprije je nastala knjiga Maitreya. Nakon nje se, kao u bljeskovima javljaju slike i događaji koji su uglavnom nepovezani. Kad ih se nakupi dovoljno, počinje se stvarati određena slika, odnosno moje “sjećanje” poprima neki smisleni oblik. Tako je bilo i s ovom pričom.
Svjestan sam da mi nedostaju riječi kojima bi prosječnom čovjeku današnjice objasnio podrijetlo ove priče. Također, s druge strane takvom zamišljenom prosječnom čovjeku nedostaju pojmovni obrasci (Tko se još “sjeća” vremena od prije četiri tisuće godina!?) unutar kojih bi mogli razumjeti iskustvo o kojem pišem. Ipak, priča će biti razumljiva sama po sebi i, nadam se, ostvariti željeni učinak čak i ako se ne prihvati pozadina na kojoj je nastala.
Mnogo toga u ovoj priči povezano je s mojim životom. Pitanja poput onih o smislu ljubavi, odnosa, želja i uživanja u životu pripadaju i meni, a ne samo Maitreyi. Iako se svim srcem i dušom predajem širenju duhovnih znanja, daleko od toga da se uklapam u pretpostavljenu sliku “duhovne osobe”. To je zbog toga što današnji svijet malo poznaje duhovnost “venerijanskog” tipa. I meni samom je, iako sam blisko povezan sa Šukrom, bilo potrebno dosta vremena da shvatim tajne koje ona nosi u sebi. Ni pomisliti ne smijem da sam ih otkrio sve. Ipak, danas znam mnogo toga i možda tek sada razumijem zašto je i kako moj život povezan s životom Maitreye. Njegova pitanja, dileme i sumnje, pripadaju i meni. Također, mislim da pripadaju mnogim ljudima. Nadam se da će ova priča pružiti odgovore na ta pitanja i potaknuti dublje razumijevanje života.”
Komentiraj