Danas više nikoga ne treba uvjeravati da se s klimom događa nešto neobično. Mnogi su promjene osjetili na svojoj koži, a sigurno je da ćemo ih u budućnosti svi zajedno skupo platiti.
Ali, što učiniti u situaciji kad nema ama baš nikakve naznake da će čovjek popustiti svoj stisak nad prirodom? Ekološke su teme cijelo vrijeme na dnevnom redu. Ljudi sve više shvaćaju koliko je važno očuvati okoliš. Istodobno, s tom se namjerom sukobljavaju ekonomski interesi koji, zauzvrat, hrane te iste ljude. Je li moguć kompromis? Je li moguće pogađati se s prirodom?
Nije. Većina zamisli ekoloških udruga, zelenih političara i navodno osviještenih pojedinaca, svodi se na ograničavanje štete. Nametnuli smo svoju volju prirodi, sad vidimo da u konačnici to nama čini štetu pa počinjemo pričati o održivom razvoju, donosimo propise o tome kako se ponašati sa šumama, rijekama ili morem te gdje ćemo i kako odlagati svoj otpad.
Nemam ništa protiv toga. Kamo sreće da se o tome počelo misliti ranije. Ali, to nije dovoljno.
Potrebna je temeljitija promjena. Ona u kojoj ćemo prestati gledati na prirodu kao na svoje igralište koje je potrebno očuvati zbog nas samih.
Priroda je mnogo više od našeg igrališta. Ona je važnija od ljudskih života.
Šokirani?
Većini će ova izjava zvučiti poput svetogrđa. Takvo je vrijeme u kojem živimo. Takvi smo danas mi ljudi.
Nemam neko gotovo, cjelovito, pa čak ni djelomično rješenje za ekološke probleme u kojima smo se našli. Mislim da nitko ne zna što je potrebno učiniti.
Međutim, ono što znam jest da to NEZNANJE o smjeru djelovanja izvire iz potpuno pogrešne slike o ljudskom mjestu pod kapom nebeskom.
Tako dugo dok prirodu i život oko sebe ne počnemo tretirati s poštovanjem, neće nam ni pasti na um ono što bismo mogli učiniti da ispravimo vlastite pogreške i vratimo život tamo gdje smo ga iskorijenili ili zatrovali.
Promjena počinje u svijesti. Poštovanje prema prirodi počinje u vašim mislima, u duši i srcu.
Promatrajte što se događa oko vas. Priroda nije slijepa, gluha i glupa. Upravo suprotno; u njoj se krije ljudima još uvijek nezamisliva inteligencija. Njeni su ritmovi i naši ritmovi. Ali mi smo zaboravili gledati. Zaboravili smo osjećati svoj vlastiti Izvor.
Danas je prvi dan jeseni, umjetno izbrojane 2014. godine. Jeste li ga proslavili? Je li vam uopće palo na um da se tog dana nešto događa oko vas – nešto mnogo važnije od onoga o čemu većina ljudi razmišlja?
Kad osluškivanje prirode i njenih ritmova, proslava i život s njima budu istinski važan dio ljudskog života, tada ćemo pronaći rješenje za probleme koje smo stvorili. Tada ćemo znati što je potrebno učiniti.
Komentiraj