Poruke Cjeline

Prenosim prijevod intervjua koji je u dva dijela objavljen u slovenskom izdanju časopisa “Sensa” ovog proljeća. Najprije prvi dio objavljen u trećem mjesecu 2017.

***

Hrvatski duhovni učitelj Adrian Kezele, koji je sve više omiljen i u Sloveniji, autor je više od 40 knjiga prevedenih na razne svjetske jezike, a također i na slovenski. Nastale su na osnovi njegova životnog istraživanja i poučavanja duhovnosti. Adrian vodi brojne seminare i radionice kako bi ljudima pomogao da stvore oslobađajuća iskustva i širenje svijesti.

Jeste li razgovarali sa Svemirom kada ste putovali na intervju? Na putu za Zagreb, bila sam jako pozorna na moguće znakove Cjeline.

Prije par dana odgodio sam intervju za jedan sat, zar ne?

Tako je.

Učinio sam to zato što sam imao dogovoren jedan sastanak koji obično traje puno duže. Ovoga puta bio sam veoma optimističan i samom sebi sam rekao: stići ću na intervju na vrijeme. Iako na sastanku uopće nisam spomenuo da mi se žuri, radi nekih drugih okolnosti završio je točno na vrijeme da stignem u minutu doći na mjesto gdje smo se dogovorili.

Kako čovjek u sebi aktivira kanal koji mu omogućuje komunikaciju sa Svemirom odnosno s Cjelinom, kako je vi nazivate, koja nam neprestano šalje znakove na putu? Kako znati je li nešto stvarno znak, a ne samo naše umišljanje?

Vježba čini majstora kad majstor vježba. To je jedini način. Čovjek treba najprije osvijestiti ili prihvatiti činjenicu da postoji povezanost između njega i svemira, da postoji povezanost između naizgled vanjskih događaja koje ne možete kontrolirati i vaših osjećaja i planova. Prvi je korak, dakle, početi to opažati i potom svjesno raditi s tim. Morate biti pozorni na to što se događa oko vas i pokušati slijediti znakove. Često ljudi zbog neznanja ne obraćaju pozornost na znakove Cjeline. Na primjer, kada si zamisle ili zacrtaju nešto nakon čega nalete na prvu prepreku, a onda na drugu pa i na treću, očito postoje neki negativni znakovi koje vide i čini se da to neće ići, ali oni svejedno guraju naprijed. Ipak, na osnovi znakova koje donose negativnosti potrebno je samom sebi reći: okej, to neće ići.

To je zapravo jedini način kako vježbati opažanje znakova koje šalje Cjelina. Ništa drugo ne trebate raditi osim početi opažati.

Inače postoji nekoliko detalja koje možete naučiti – na primjer, kako Cjelini pravilno postavljati pitanja. Baš to učimo na radionicama sinkroniciteta koje vodim. Na njima još bolje osvijestite detalje takve komunikacije, a to također uključuje i znanje o tome koji su znakovi bitni, a koji ne. Naime, događa se da neki, koji tek počinju raditi sa sinkronicitetom, u svemu vide znakove Cjeline, iako oni to nisu.

Postoje li neki konkretni načini kako si protumačiti znakove?

Znakove možemo podijeliti u četiri skupine: misaonu, tjelesnu, onu sa znakovima iz okoline i skupinu sa znakovima iz snova. To su, dakle, četiri načina na koje gledate znakove i oni upućuju na to da je neki znak bitan. Jako je bitno i ponavljanje jednog od tih znakova kroz više informacijskih kanala, jer se kaže da se znakovi ne pojavljuju samo jednom. Kada ste uznemireni mislima, kad vam se javljaju razne misli, osjećaji i slutnje, to je znak da se nešto događa. Unutrašnja uznemirenost ne zahvaća samo duh već i tijelo – pomicanje prstiju, lupkanje nogom, napetost u želucu, pritisak u prsima, promjene u disanju – sve su to znakovi da se nešto sprema. Znakovi iz okoline često su neobični događaji ili nešto drugo što posebno privlači vašu pažnju. Znakovi iz snova prisutni su kad u snovima vidite nešto što u budnom stanju niste vidjeli, nešto što nije predmet vaših želja, a nije ni izmišljeno ni nepostojeće.

Dakle, za rad sa sinkronicitetom ne trebamo nikakve posebne nadosjetilne sposobnosti?

Sinkronicitet je nešto što je veoma lako naučiti, iskusiti, a nakon toga i upotrebljavati u svakodnevnom životu. Za to ne trebate posebne nadosjetilne sposobnosti. Poruke sinkroniciteta dolaze sasvim običnim ljudima koji znaju pažljivo gledati i slušati. Prvi grubi obrisi iskustva sinkroniciteta pojavljuju se kada na pitanje »Zašto se to događa baš meni?« nađete smisleni odgovor. Događaji i okolnosti iz našeg života su najjednostavniji, ali i najneposredniji načini otkrivanja sinkroniciteta. Umjesto da na život i događaje gledate kao na slučajne i nepovezane, u njima počnete zapažati smislenost.

U knjizi Sinkronicitet: buđenje Cjeline upozoravate na dvije prepreke u radu sa sinkronicitetom – to su uloga žrtve i uloga kontrolora.

Točno. Ako živite u ulozi žrtve ili kontrolora, niste sposobni percipirati finije poruke koje vam šalje Život. U prvom slučaju previše ste zaokupljeni vlastitom patnjom, a u drugom se slučaju previše bavite vlastitim idejama, željama, planovima – držite sve pod kontrolom da bi se stvari odvijale kako vi želite. Takav vam način života onemogućuje da vidite, jer ste se zatvorili u sebe i cijelo se vrijeme vrtite u začaranom krugu. Okolnosti, ljude i prirodu nije moguće kontrolirati. Ako ste jako definirani nekom ulogom, to znači da jednostavno niste dovoljno prilagodljivi.

Jedan od bitnih detalja u radu sa sinkronicitetom je i postavljanje pitanja. Može li nam Cjelina, na primjer, reći koja je naša životna misija?

Sinkronicitet nam kod toga može pomoći. No, veoma je važno kako ćete postaviti pitanje. Ako ćete svemir pitati: »Koja je moja misija?«, teško ćete dobiti jasan odgovor jer ste pogrešno postavili pitanje – previše općenito, to jest nedovoljno određeno. Svemir će vam sigurno odgovoriti, iako si to nećete moći protumačiti. »Koja je moja trenutačna misija?« je već određenije pitanje. Ispravno pitanje glasilo bi: »Što trenutačno moram raditi kako bih se približio svojoj misiji?«. Moguće ga je postaviti još konkretnije ako imate izbor, na primjer: »Moram li se posvetiti humanitarnom radu, ili da nastavim s novinarstvom?«. U zadnjem primjeru imate dvije mogućnosti koje ste osjetili kao potencijalno ispravne. Nakon toga radite s jednom od mogućnosti i čekate odgovor. Dobro je napraviti i ritual sinkroniciteta, koji je detaljnije opisan u knjizi.

Kada možemo očekivati odgovor na postavljeno pitanje?

Odmah. Ako je pitanje postavljeno pravilno i jasno, Cjelina će se brzo odazvati. Ako jasan odgovor ne dobijete isti dan, možete pričekati još dan ili dva.

Možete li nam ispričati neki osobni primjer sinkroniciteta koji je iznenadio čak i vas?

U biti me sinkronicitet cijelog života neprestano iznenađuje. Sve bitne stvari u mom životu dogodile su se gotovo slučajno, to jest na osnovi sinkroniciteta – pod to spada i naša Duhovna akademija. Prilikom kupnje posjeda na kojem je izgrađen centar, nije se samo jednom dogodio sinkronicitet. Prvo mi je prišao potpuni stranac i upitao me želim li kupiti posjed, ali ga nisam slušao. Potom je došao i drugi koji me nekako, ni danas ne znam kako, našao i nudio mi isti taj posjed koji me ni onda nije zanimao. A kada mi je prišao i deseti puta i rekao mi da barem pogledam posjed koji mi nudi, stvarno sam otišao tamo i vidio točno to što sam zamišljao, iako još nisam počeo tražiti samu lokaciju. Ni danas ne znam odakle je došao taj čovjek. To je samo jedan primjer sinkroniciteta. Bilo je puno sličnih stvari u mom životu. Drugi primjer povezan je s jednom od mojih knjiga koja je izdana u Mađarskoj. Zabunom sam dobio e-mail od jednog mađarskog izdavača s kojim sam naknadno stupio u kontakt, a on je na kraju izdao moju knjigu. Stvarno se ne mogu načuditi kako se život sam od sebe slaže. Ponekad sam gotovo u potpunosti prestao planirati stvari, jer sam shvatio da to što planiram nema veze ni s čim i da se u životu najbolje samo čuditi.

Možemo li se naučiti čuditi?

Iako zvuči čudno, moguće je i to. Okruženi smo s toliko lijepih stvari kojima se možemo samo čuditi. Kako bismo se samo čudili da si uzmemo dovoljno vremena, da se zaustavimo i gledamo.

Je li čuđenje također i dobar izvor ljudske kreativnosti?

Naravno! Čuđenje je povezano s kreativnošću, jer u nama stvara dobar osjećaj. Kada nešto gledate i čudite se kako je to moglo nastati, moguće je da nakon toga i sami imate želju da stvorite nešto što još nikad nije stvoreno. Kreativnost je u životu iznimno bitna, i to ne mogu dovoljno naglasiti. Kad me ljudi pitaju kako da se pomaknu s mjesta, jedna od prvih stvari koje im kažem jest da moraju početi stvarati – bilo što, nije čak ni potrebno da je to nešto posebno. Uzmite tečaj oblikovanja gline, crtajte, pjevajte, uzmite frulu i svirajte. Nije bitno što, samo pokušajte izraziti to što se nalazi u vama. Otvorite se. Ljudi su često uvjereni da nemaju talenta, iako čovjek mora biti umjetnik da bi bio čovjek. Svaki čovjek mora biti umjetnik, ne nužno slavan jer to uopće nije bitno.

Za 2016. godinu ste, po jyotishu, predvidjeli tešku situaciju. To je bila godina tzv. dridha karme. U kakvu smo godinu nedavno stupili?

Naprije moramo razjasniti pojam predvidjeti, koji i nije najsretniji jer je u jyotishu izuzetno naglašena slobodna volja. Jyotish prije svega analizira trendove vremena: kakav je prirodni ritam i koje su najvjerojatnije mogućnosti određenih događaja, iako su ljudi sa svojom slobodnom voljom ti koji na kraju odlučuju. Tako na razini pojedinca, kao i na kolektivnoj razini, možemo – unatoč značajkama nekog trenutka, donijeti bolju ili lošiju odluku. 2016. godina bila je iznimno teška u smislu karmičkog pritiska, slobodne je volje bilo jako malo – što je posebnost tzv. godina dridha karme. Stvari su se odvijale po nekom unaprijed određenom programu. I sam sam sretan da se nije dogodilo ono što se moglo dogoditi. Moglo je biti gore. Neke su stvari unatoč svemu učinjene i odluke su donesene. Na području globalne društveno-političke situacije pomičemo se, bez ikakve dvojbe, udesno. Na taj se način na globalnoj razini raširio strah radi određenih događaja. Pitanje ekonomske krize i izbjeglica sa srednjeg Istoka vrlo će vjerojatno biti aktualno i ove godine. Inače za 2017. godinu kažu da će biti bolja. Godina će definitivno biti pozitivnija od prošle, prije svega bit će mnogo lakše. Očekuje nas nešto dobrih razdoblja, posebno 5., 6. i 8. mjesec. Mogu reći da će nam u cijelosti biti lakše. Ljudi će razvijati nove ideje i dogodit će se neke stvari koje će biti bitne za sljedeće desetljeće.

Inače će 2017. godina biti slična godinama koje su jako bitne za čovječanstvo, kao što je bila npr. 1988. godina kada se raspao Sovjetski Savez i izabran je Gorbačov. No, te je godine osnovana i Al Kaida. Ili, primjerice, razdoblje na početku 60-ih godina prošlog stoljeća kad su iznađene nove tehnologije, počeo je hladni rat, ali su se u isto vrijeme razvile ideje tipa »djeca cvijeća«, tzv. slobodarske ideje. Takva će biti i 2017. godina. U cjelini, ona ima pozitivni karakter.

»Moglo je biti gore« – što mislite pod tim?

Pa, 2016. godina bila je takva da je bilo sasvim moguće da dođe do rata većih razmjera. Mogućnost takvog rata još uvijek postoji, iako je prošle godine ona bila veća.

Prošle godine prilično nas je pritiskalo i na osobnoj razini. Bila je to godina čišćenja svega nepotrebnog, prtljage koja nas ometa na putu. Kako će biti ove godine?

Ljudi osjećaju ono što se događa na zajedničkom planu, na razini “zajedničke svijesti”. Prošla je godina bila godina velikog čišćenja svega nepotrebnog i na razini pojedinca. Ali, ove godine, kao što sam već rekao, trebali bismo osjetiti olakšanje. Bit će više duhovnih uvida, novih ideja te optimizma.

Kažete da se u budućnosti predviđaju posve novi pogledi i načini življenja. Što konkretno pod tim mislite?

Prije svega, postoje dva područja u kojima bi se stvari iz korijena mogle promijeniti. Prvo je – možda ćete biti iznenađeni – područje tehnologije. Bez promjene tehnologije, napredak nije moguć. Da bi se svijet promijenio nabolje, tehnologija se mora osloboditi ekonomskih okova. To znači da tehnologija, sa svim dobrobitima koje donosi, mora postati besplatna i dostupna svima. Uvjete već zapravo ispunjavamo – već danas mogli  bismo imati besplatnu energiju kad to ne bi kočio, odnosno onemogućavao postojeći ekonomski sustav koji se temelji na investicijama, prodaji i profitu. Kad bi kolektivno tako odlučili, mogli bismo već s postojećom tehnologijom osigurati besplatnu energiju za sve. To je optimistična vizija potencijala koje tehnologija ima na naše živote. Dokle god će postojati gladni ljudi, postojat će i velike razlike, problemi i ratovi. Ljudi moraju imati osigurane osnovne životne uvjete, a to je moguće samo putem besplatne energije i tehnologije. Mislim da bi 2017. godina mogla pokazati neki napredak prema tom cilju. Druga stvar koja mora ići usporedno s razvojem tehnologije je demarginalizacija pitanja o svijesti i duhovnosti. Ona su sad definitivno marginalizirana. Iako je duhovno postalo popularno i ljudi o tome mnogo promišljaju, još je uvijek ta sfera potisnuta na sam rub – nije u fokusu, ne prednjači po važnosti, nije općeprihvaćeno i nije mainstream. Na tom bi se području stvari također morale promijeniti. Osobno vidim veliku odgovornost na onima koji se bave pravom duhovnošću. Iskreno, danas je devedeset posto svega što se zove duhovnost zapravo besmisleno. To su većinom priče za djecu; previše je šarlatana, previše je nenamjernog, ali i namjernog manipuliranja ljudima – posebno na području zdravstva ima stvarno mnogo kukolja. Ako čovjek pogleda u tom smjeru, zavrti mu se u glavi kad vidi što sve postoji jer vidi sve te besmislice. Nužno moramo proći kroz proces čišćenja duhovnog područja da bismo omogućili razvoj svijesti na općoj razini.

Što je s religijama i njihovim utvrđenim sustavima?

To je još jedan veliki problem. Naime, religije uvijek namjerno koče duhovnost, ne priznaju je i bore se protiv nje jer im predstavlja konkurenciju. Zato ljude namjerno drže pokornima uz pomoć manipulacije. Treća stvar koja se mora dogoditi jest povlačenje religije iz društvenih krugova. Potrebno je razumjeti da se većina zla u povijesti čovječanstva počinila u ime religije, u ime Boga. Većina ratova u svijetu imala je i ima religijsku osnovu: moj Bog protiv tvojeg Boga. Ne želim kritizirati pozitivne aspekte religije poput naglašavanja dobroga, ljubavi … ali u svemu tome nešto je pogrešno – jer da nije, stvari se ne bi odvijale tako kako se odvijaju. Ljudi moraju to spoznati i razumjeti. Religiju treba ostaviti tamo gdje joj je mjesto – ona bi trebala biti privatna stvar i ne bi smjela imati prostora u javnom životu.

Kako vidite kraj politike?

To se neće tako brzo dogoditi, to je dugi proces. Nismo još spremni za to. Politika ima svoje manjkavosti, demokracija je upitna. Politiku vodi manjina kroz medijsku manipulaciju i kroz nadzor novca. Izbori zapravo nemaju nikakve veze s realnošću, sa zdravim razumom, već su stvar marketinga. Čovjek, koji ima novce, kontrolira druge – to nije demokracija. Ne možete reći da je volja većine to što je većina glasala na određeni način. Tu, dakle, imamo veliki problem, a nemamo alternative. Što je alternativa postojećoj politici? Diktatura? To smo već prošli. S druge strane, ni prevelika sloboda ne funkcionira jer joj ljudi nisu dorasli i još im uvijek treba neki društveni okvir. Zbog toga će politika morati još neko vrijeme biti prisutna, ali bi se morala svakako promijeniti – naime, previše je svjetonazorska. Vizija šeste i sedme čakre u politici, o kojima sam nedavno pisao, bit će moguća tek za nekoliko desetljeća; nikako sada. Kad će svi imati osiguranu materijalnu bazu na osnovi besplatne energije i tehnologije, kad će razvoj svijesti postati mainstream i kad će ljudi konačno razumjeti važnost rada na sebi, tek onda će se politika morati prilagoditi novom načinu bivanja.

A što je sa znanošću koja podržava postojeći kapitalistički sistem?

Osnovni problem današnje znanosti je taj, što ona služi kapitalu. Ako unutar znanstvenog sustava želite nešto istraživati, a to je u suprotnosti s kapitalom, npr. besplatnu ili jeftinu energiju, to jednostavno nećete moći učiniti jer nećete dobiti novac za istraživanje. To je začarani krug. U budućnosti znanost vidim sasvim drukčiju nego što je danas – to je znanost koja se ne bazira toliko na materijalnom nego prije svega na mogućnostima čovjekove svijesti – radi se o tzv. formativnoj tehnologiji, s kojom bi pomoću svijesti mogli upravljati materijom. To se sve oslanja na duhovne – na prvi pogled malčice čudne i egzotične – stvari, na neuobičajene i rijetke fenomene. U cijeloj toj priči mora i znanost prihvatiti svijest kao faktor. Njezin je veliki problem u tome što pretpostavlja postojanje vanjskog svijeta kao neovisnog od svijesti – a to je ključni trenutak gdje i sama znanost prelazi u dogmu. Naime, ni na jedan način ne možete dokazati da je vanjski svijet neovisan od svijesti, jer ga je moguće percipirati samo kroz svijest. Sve što doživljavamo, bilo to osjetilima ili pomoću instrumenata, doživljavamo kroz našu svijest. Međutim, znanost je prije nekoliko stotina godina odlučila učiniti rez rekavši: svijest ćemo ukloniti iz računice. No, svijest se ne da maknuti. Tek kad će se znanost usmjeriti na svijest kao bitni faktor, kad će je integrirati u iskustvo materijalnog svijeta, tada će znanost doći na razinu na kojoj bih je rado vidio.

Pod formativnu tehnologiju spadaju i labirinti koje već neko vrijeme istražujete, zar ne?

Naziv formativna tehnologija dolazi iz riječi forma, oblik. Temu slijede stare ideje o jantrama, različitih geometrijskih oblika, ali također i o zvuku koji može promijeniti materiju. I labirinti, s kojima sam radio i još uvijek radim, su u biti geometrijski oblici. Kad se pojave u čovjekovoj svijesti, imaju određeni utjecaj na nju, zapravo djeluju kao instrumenti za promjenu unutarnje strukture čovjekove svijesti. Iako bi se teoretski mogli pokazati i kao generatori energije – i to u doslovnom smislu riječi, na njih biste mogli priključiti žarulju. No, nisam došao još tako daleko. Za sada je to samo teorija.

Labirinti bi mogli omogućiti i međudimenzijsku komunikaciju?

Da, to je pogled još više unaprijed. Pomoću svijesti i formi unutar svijesti možete promijeniti svoje iskustvo, što doslovno znači djelovati na fizički svijet, otići u drugu dimenziju ili samo vidjeti kakva je, a to je u ovom trenutku manje-više samo znanstvena fantastika. Ovdje za sada ostajem čisto na razini osobnog iskustva. Idealno bi bilo pokazati da uz malo vježbe svatko to može učiniti; trebamo, dakle, ponovljivost. Inače, ja vam mogu pričati o svojem iskustvu doživljavanja drugih dimenzija, ali to će ostati na razini osobne priče u koju možete vjerovati, ali i ne morate. Kad bismo formativnu tehnologiju doveli na razinu prihvaćenosti i upotrebljivosti, to bi bio veliki uspjeh.

Bismo li s masovnim razvojem svijesti mogli prijeći u nehijerarhijski ustrojeno društvo?

Proći će još neko vrijeme do trenutka kada će čovječanstvo biti sposobno osnovati nehijerarhijsko društvo.

Je li sve veća svjesnost o važnosti samodovoljnosti već korak prema tome?

To je sjeme. Ljudi bi apsolutno trebali razmišljati o tim stvarima, o drukčijim načinima organizacije svojeg života, o npr. manjim lokalnim zajednicama koje bi bile samodostatne odnosno čim manje ovisne o vanjskom svijetu. Međutim, tu je opet bitna tehnologija. Prije deset godina sam i sam sudjelovao u društvenom eksperimentu koji smo nazvali Neokultura. Ideja je bila da osnujemo zajednicu koja bi djelovala drukčije od dosad postojećih. No, eksperiment nam nije uspio jer nismo uspjeli realizirati samodostatnu zajednicu koja bi u potpunosti stvarala svoju hranu i energiju. Zapelo je, naravno, kod financija, i zato to nismo mogli realizirati. Zapravo se slično dogodilo s mnogim pokusima sličnih zajednica. Pokazalo se da funkcioniraju tamo negdje do deset godina, a onda polako ugasnu. Problem je i u tome što su ljudi, unatoč svemu, naviknuti na udobnost, a unutar ovakvih zajednica primorani su sniziti kriterije udobnosti – ponekad nema tople vode ili električne struje, itd. Inače, neke su zajednice u svijetu uspjele, ali u većini slučajeva početni entuzijazam počne opadati, a na kraju i u potpunosti nestane. Sve dok nemamo tehnologiju koja osigurava besplatnu energiju, a ona osigurava način života na koji smo naviknuti, takve zajednice neće funkcionirati. Za njih je tehnologija od iznimne važnosti.

Spominjete prenaseljenost planeta Zemlje kao jedan od osnovnih problema koje trenutačno imamo.

Da, ali s tim se, naravno, hrvatsko ili slovensko ministarstvo za nacionalni natalitet nikako ne bi slagalo! To je također stvar ekonomije. Ako vam pada broj stanovnika, sistem se ruši. Na lokalnoj razini imamo, dakle, problem opadanja nataliteta, iako se na globalnoj razini broj stanovnika na svijetu iz dana u dan povećava geometrijskom progresijom. Svijet je, znači, u neravnoteži – Zapad ima ekonomiju i moć i suočava se s opadanjem broja stanovnika, a ostatak svijeta ima masu ljudi koji ne mogu preživjeti. Neravnoteža je sve veća, troše se izvori i to je katastrofalna situacija o kojoj govorim već dvadeset godina.

Zašto je djeci potreban odgoj cijelog sela? Kakvo dijete ‘nastane’ ako ga uzgaja cijelo selo?

Potpuno. (smijeh) To je također jedna od promjena koje vidim u budućnosti. Naše društvo temelji se na konceptu privatnog života – obitelji za koju se točno zna kako je sastavljena. U tome ima veoma važnu ulogu religija, koja utvrđuje obitelj kao osnovnu jedinicu društva, kao što su nas učili, a istovremeno stvara ljude koji su psihološki podložni manipulaciji. Prvo su podložni autoritetu, jer imaju jednog oca i jednu majku. Zatvorenost obiteljskog kruga često je opterećena ekonomskim problemima, npr. kreditima, i s tim je u potpunosti uključena u ekonomski sustav. Uz to je, naravno, uključena i u religijski sustav. Tako na kraju dobijete određeni obrazac u koji su ljudi ugurani: prvo odrasti, imaj djecu, uzmi kredit, radi i nemoj se maknuti od toga, inače ćeš imati probleme. Cijeli sistem stvara osobe koje su podložne manipulaciji i koje su doslovno vezane. Da bi se toga mogli osloboditi, potrebno vam je više faktora – jedan od njih je definitivno tolerantniji pristup kod zasnivanja obitelji i odnosa među ljudima. To se već događa – institucija braka već je dugo u krizi, iako ga na sve načine pokušavaju spasiti. Mislim da je ljudima potrebno dopustiti da se drukčije organiziraju, da ljubav proširi granice, da se u životu ne ograničavamo samo na jednu osobu (sad ću sigurno dobiti po glavi!). Činjenica je da većina ljudi nisu jednoljubni, nikad nisu bili i nikad neće biti. To svi znamo, a malo tko se usudi priznati. Da budem precizniji: jednoljubnih osoba, onih koje mogu biti cijeli život samo s jednom osobom je malo, možda svega nekoliko postotaka. Većina je višeljubna i traži ispunjenje na različite načine – ljudi se zaljube, imaju određene potrebe, želju za davanjem ljubavi – sve je to sasvim ljudski. No, na što se sve to svelo u našem svijetu? Na prijevare. Drukčije ne ide. Ako ste u braku, sve ostalo po strani skrivate pod tepih. Priznati kako stvari stoje također je pitanje razvoja svijesti. Ljudi bi mogli pogledati sami sebi u oči i reći: mi smo takvi kakvi smo, ljubav može biti drukčija, može biti šira, i mogli bi to pokušati ostvariti umjesto da povređuju sebe i druge. Iskreno prihvaćanje višeljubnosti moglo bi značiti veliki društveni preokret u smislu promjene osobnog načina razmišljanja, iskustva ljubavi, organizacije života, ali i odgoja djece. Tradicionalisti se boje da će dijete koje ima npr. dvije majke i tri oca postati šizofreno. To ni u ludilu nije točno – takvo će dijete imati mnogo manje trauma, više tolerancije i bolje će razumjeti svijet.

Što je trenutno vaš prioritet? Na čemu radite?

Trenutačno radim na razvoju svijesti, to je moj prioritet. Učim ljude kako to jednostavno i djelotvorno postići; kako proširiti svoja unutarnja iskustva i postići stanje trajne, duboke prisutnosti.

Što poručujete čitateljima časopisa Sensa?

Dobro je znati da je 2017. godina važna u smislu dobrih ideja i odluka. Ako ste čekali na dobar trenutak za aktiviranje svojih planova, uvođenja promjena u život, usvajanje novih znanja i vještina, sad je pogodan trenutak za sve to. Tamo negdje do 9. i 10. mjeseca put je otvoren. Pustite strah i zbunjenost i probajte učiniti nešto dobro za svoj život. Svima preporučujem da počnete raditi na razvoju svijesti, na iskustvu meditacije i općenito na svemu o čemu smo govorili u intervjuu, jer je to iznimno važno. Svijet je spreman za promjenu, ali neće se promijeniti sam od sebe. Da bi se to dogodilo, svatko od nas mora učiniti nešto po tom pitanju. Svaki je pojedinac važan. Razmislite o sebi, o tome što možete učiniti, a onda to i učinite.

***
Pitanja postavila Vesna Fister. Drugi dio intervjua: Život ne dopušta da se zaustavimo