Ahimsa – živjeti nenasilno?

Jedna posebno lijepa misao (sutra) iz Patanđalijevog teksta kaže da, ako si utvrđen u nenasilju (ahimsi), sve vanjske opasnosti nestaju. Međutim, Patanđali dodaje da ahimsa ne predstavlja neku određenu aktivnost ili neaktivnost, već da se radi o stanju svijesti. Zvuči dobro, ali je li uopće moguće živjeti ahimsu?

Možete li sa sigurnošću reći koja bi to djelatnost bila potpuno nenasilna? Sa svakim svojim dahom nekog povređujete. Činjenica da ste živi prijetnja je mnogim drugim životima. Takva je stvarnost u kojoj se nalazimo.

Ipak, Patanđali, majstor joge, tvrdi da je ahimsa moguća. Međutim, stvar je u tome da se ona ne nalazi u svjesnoj odluci o tome koju djelatnost poduzeti, a koju ne. Ako se zadržimo na razini znanja kojeg imamo, nema načina da izračunamo, pa čak niti da približno znamo, kakve će sve biti posljedice neke djelatnosti.

Početnicima u ahimsi često se preporučuju pravila: čino ovo, nemoj činiti ono. Ako ih slijedite, neko vrijeme će čak i djelovati. Međutim, vrlo brzo, a ponekad odmah, naći ćete se u situaciji koja nije pokrivena ni jednim pravilom: paradoksalnoj, složenoj, nerazumljivoj situaciji u koju je uključeno mnogo karmičkih pravaca i još više mogućih ishoda. Znači li to da će ahimsa uvijek ostati samo dobra zamisao, ali ne i praktična mogućnost? Ili još gore od toga, moramo li se pomiriti sa činjenicom da, što god učinili, nekoga ćemo neizbježno povrijediti?

Ako gledate iz ograničenog stajališta ljudskoga uma, upravo tako izgleda. No, Patanđali ima rješenje! Pokušava nam reći da postoji stanje izvan dualnosti. Do njega možemo doći u svojoj vlastitoj svijesti. Zapravo, naša vlastita svijest, u svom najjednostavnijem stanju, stanju bez kretanja, jest jednost. Patanđali to stanje naziva – joga. Stanje joge je preduvjet za sva druga postignuća o kojima govore Joga sutre, a to podrazumijeva i ahimsu. Kada se joga utvrdi, sve drugo izvire iz toga.

Dakle, kada razmišljate o ahimsi, nenasilju, nemojte pomiješati slobodu života i blaženo sustvarateljstvo istinskog jogijskog postojanja sa skupom krutih pravila koja upravljaju vašim životom da bi vas, navodno, negdje u budućnosti oslobodila. To je iluzija.

Od samoga početka, joga je sloboda. Ahimsa je samo sposobnost koja se razvija ruku pod ruku s utvrđivanjem i prisustvom joge. Neće se javiti kasnije, u budućnosti. I uopće ne predstavlja nemogućnost. Ahimsa je dio vas, dio kozmičkog računala kojeg nosite u sebi.

Ako to razumijete od samoga početka, neće biti potrebe za pravilima. Ako pogrešno shvatite ahimsu, kao što mnogi čine, i pomiješate prioritete pokušavajući samome sebi nametnuti nemoguću zadaću nepovređivanja nikoga, na kraju ćete završiti s više okova oko sebe nego ih je bilo kada ste putovanje započeli.