Članak izvorno objavljen 01.03.2013. na starim blog stranicama.
Ako mislite da priča o iluziji (raniji post: Maya – ono što nije) nema veze s vama, te da ste više-manje ukorijenjeni u realnom životu, pokušajte razmisliti o sljedećem:
Što zapravo znate o svijetu koji vas okružuje?
Što MOŽETE znati o svijetu koji vas okružuje?
Prvo, ljudska osjetila su ograničena. Od ukupnog broja podražaja koji nas okružuju mi uspješno selekcioniramo jednu izoliranu – manju – količinu. O onome što osjetilima ne možemo dohvatiti (pa čak ni njihovim produžecima u obliku instrumenata), a što bi moglo biti ključno za cjelovitu sliku svemira, ne možemo niti razmišljati.
Drugo, pitanje je što zapravo i postoji “tamo vani”? Duhovnost već dulje vremena s pravom koketira s kvantnom fizikom koja pokazuje zavidnu sposobnost da naš um sveže u čvor, barem što se tiče poimanja stvarnosti.
Svjetlost je istodobno i val i čestica, kaže nam srednjoškolska fizika. Promatrač djeluje na objekt promatranja samim činom promatranja, dodaju kvantni fizičari. I kao da to nije dovoljno zbunjujuće, tu se pojavljuje još i neodređenost kvantne funkcije, višestruke mogućnosti postojanja u smislu ili/ili odnosno niti/niti stanja, te silan niz pojava za koje danas možemo reći da nisu samo izmišljotina drevnih mistika.
I treće – a što je u smislu dekonstrukcije iluzije nama od najvećeg interesa – usred svega toga “nepoznatog” što nas okružuje, pojavljuje se naš um, naša svjesnost, koja očigledno tumači stvari na svoj način.
Nema ni jednog podražaja koji je, navodno, došao iz vanjskoga svijeta, a da nije prošao kroz niz filtera prije nego ga možemo nazvati doživljajem. U punom smislu riječi, ono što mislimo da se događa oko nas, zapravo se događa u našem umu!
Između vas i prave stvarnosti, kakva god da je ona, nalaze se barem dvije barijere. Prva je sposobnost vašeg senzornog i živčanog sustava za zapažanje podražaja, a druga je sposobnost vašeg središnjeg živčanog sustava, mozga ili možda nekog duhovnog ili duševnog entiteta, kako god hoćete, da protumači te podražaje.
Naizgled nema načina da saznate jeste li samo “mozak u epruveti”; jeste li zapeli negdje u jednom ili drugom obliku nekakovog kozmičkog Matrixa i jesu li sva vaša iskustva samo isprogramirani električni (ili pak duhovni, nije važno) impulsi koje kontrolira neka nepoznata sila.
Dodajte tome činjenicu da su ljudi vrlo skloni funkcionirati prema obrascima koje bi naš mladi Shankara u svoje vrijeme nazivao vasanama a danas ih neki zovu memima, i dobit ćete samo djelomičnu sliku sna u kojem se nalazite.
Ljudi djeluju na osnovi naučenog. Njihove misli ispunjene su uvjetovanim sadržajem. Reakcije su im predvidljive. Činjenica da se radi o kolektivnom snu, o masovnoj hipnozi koju dijeli većina pripadnika ljudske vrste, ne pomaže mnogo. Štoviše, služi kao izgovor za ostanak u zagrljaju iluzije, iako je njena gospodarica Maya već odavno izgubila privlačno djevojačko obličje i pretvorila se u čudovište iz noćne more.
Možda zvuči grubo, ali većina ljudi su poput zombija koji se kreću naokolo, potpuno nesvjesni onog što se doista događa. Neki od njih su zadovoljni u svom komi nalik stanju. Većina ipak nije. Ipak, rijetki uopće traže izlaz.
“Izlaz iz čega?”, upitat će mnogi, potpuno nesvjesni stanja u kojem se nalaze.
U današnjem svijetu, probuđenost je usamljeno stanje. I vrlo rijetko stanje. Ali, dobra vijest je da je ipak moguće. Završetak “onog što nikada nije započelo” nije paradoks. To je istinita stvarnost.
Ono što vam želim reći je da postoji izlaz iz stanja potpune obuzetosti snom i Mayinim zagrljajem. “Budnost” ili “prosvjetljenje” je naziv za odsustvo programa. Ali, vidite, radi se o vrlo skliskom terenu. Pri tom ne mislim na budnost. Jednom postignuta, ona je stabilna i nesumnjiva. Nema ničeg nejasnog ili neodređenog u vezi nje. Ali, “put” do toga je druga priča. Vrlo je lako iz jednog programa skliznuti u drugi; iz jednog sna prijeći u drugi, misleći da napredujete, a zapravo plešete začarano kolo s plesnom mjastoricom Mayom.
Ako želite van, morate prekinuti taj ples. Rečeno informatičkim rječnikom, nije vam potrebno reprogramiranje. Potrebno vam je deprogramiranje.
Potrebna vam je dekonstrukcija iluzije.
***
Jednodnevni seminar “Uvod u dekonstrukciju iluzije” održava se 03.10.2015., u DA Centru, Badličan, Hrvatska. Za informacije i prijave kliknite na link dolje.
***
Prethodni članci o istoj temi: Do vrha i natrag, Izvan sna, U svijetu, ali ne od njega
Komentiraj