Izvadak iz knjige “Uklanjanje faktora karme”
poglavlje 39., “Duhovna empatija vs. želje”
***
Biste li željeli malo hodati u mojim cipelama?
Kad biste mogli, a to znači, kad biste mogli osjetiti ono što osjećam kad živim svoj život, to bi bila duhovna empatija. Ako samo razumijete kako je to biti na mojem mjestu, to je obična empatija.
Ovih se dana mnogo govori o empatiji iz kuta psihologije, sociologije, religije pa čak i politike. Smatra se da je empatija od velike vrijednosti u osobnim odnosima, društvenom životu, ekumenskom razumijevanju među religijama, rješavanju društvenih problema poput siromaštva i brige za nemoćne, pa čak i u diplomaciji ili poslovanju. Ako ste empatični, vjerojatnije je da ćete razumjeti situaciju u kojoj su drugi ljudi i tako stvoriti plodonosnije odnose s njima.
Empatija je nužnost u obavljanju određenih poslova, poput savjetovanja, socijalnog rada, antropologije i svećeništva, ali može biti prednost u sasvim drugačijim poslovima, poput marketinga. Za prosječnog čovjeka, empatija je vrlina zbog koje će vas drugi ljudi smatrati dobrom i prijaznom osobom, a ne grubim i neosjetljivim egoistom. Međutim, empatija je također i vještina koja se može naučiti. Potpuna duhovna empatija također je oslobađajuće iskustvo koje smanjuje snagu karmičke petlje želja.
Theresa Wiseman, često citirana stručnjakinja za empatiju, opisuje njene četiri značajke:
- Zauzimanje točke gledišta druge osobe
- Neprosuđivanje
- Prepoznavanje osjećaja druge osobe
- Komunikacija o tome.
Te značajke zapravo nisu iskustvene, osim treće, gdje se zahtijeva prethodno iskustvo (osjećaj), koji se kasnije prepoznaje u drugoj osobi. Primjerice, možda smo proživjeli pobačaj, i sada potpuno razumijemo kako se osjeća druga tužna majka. Ta vrsta empatije naziva se afektivna empatija. Afektivna empatija uključuje prepoznavanje emocije, njeno doživljavanje, ili samo osjećanje neugode, ako se zapaža negativni osjećaj druge osobe.
Prve dvije značajke (zauzimanje točke gledišta druge osobe i neprosuđivanje) nazivaju se kognitivna empatija. Ta je vrsta empatije manje iskustvena, ali je prilično važna u razumijevanju razloga i motiva ponašanja drugih ljudi.
Zanimljivo je da empatija nije ograničena na ljude. Zamijećena je u pasa, pa čak i u štakora. Čini se da se empatija neurološki može pratiti sve do takozvanih zrcalnih neurona ili kako ih nekada zovu – “majmunskih neurona”. Ovaj se drugi naziv udomaćio jer su zrcalni neuroni navodno vrlo aktivni kod majmuna koji oponašaju izraze lica i pokrete drugih. Odatle izreka: “Majmun radi, što majmun vidi.”
Zrcalni neuroni aktiviraju se kada vidimo da netko nešto radi na isti način kao što bi se aktivirali da mi to sami radimo. To znači da, ako vidite nekoga da plače, dio vašeg mozga također plače. Ako vidite da se netko veseli, vaš mozak također se veseli, barem do razine do koje su pokrenuti vaši zrcalni neuroni. Postojanje i aktivnost zrcalnih neurona također je i osnova duhovne empatije, koja je mnogo više iskustvena nego afektivna empatija te daje mnogo više istinskog razumijevanja od one kognitivne.
Neki znanstvenici tvrde da je sposobnost za empatiju genski uvjetovana, ali mnogobrojna istraživanja pokazuju da se ona može povećati ili smanjiti, zavisno od toga koliko joj pažnje posvećujemo.
***
Nastavak u članku: Molim vas, mogu li kušati vašu qualiju?
Komentiraj