Viveka razgovori – 16. vježba.
Podsjetnik: članak/poglavlje je tokeniziran, a to znači da možete postati vlasnik njegovog “spisateljskog NFT-a”!
Izdvojene zamisli
Bilo bi odlično kad bi se alati za dekonstrukciju iluzije mogli opisati, zapisati i predati drugima. Nažalost, to nije moguće. Ramana Maharishi je jednom odgovorio na pitanje nekog učenika u vezi “davanja” prosvjetljenja rečenicom: “Mogao bih ja dati, ali ti ne bi mogao primiti.”
Bez obzira na to, u ovom poglavlju ćete pronaći listu i opis najmoćnijih alata za dekonstrukciju iluzije. Pronaći ćete ih kao date, ali ćete također shvatiti da ih ne možete u potpunosti primiti. Ta pravila ne vrijede mnogo ako ih niste sami otkrili.
Navod iz poglavlja kao podsjetnik na situaciju u kojoj se nalazimo.
„Um radi pogreške u tumačenju stvarnosti. Začaran Mayom skriva, a ponekad i preslikava ono što je doista stvarno. Najčešće, međutim, um projicira lažnu stvarnost, otežavajući sam sebi razlikovanje između istine i iluzije. Mehanizam kojim to čini je mehanizam jezika ili mišljenja. Um je prisiljen stvoriti složene ideje i automatski preskakati s jedne na drugu. To mu omogućava brzinu razmišljanja i izgradnju novih konstrukcija koje su zasnovane na starima. Bez tog mehanizma ne bismo mogli razumjeti svemir ideja, stvarati nova iskustva, zaključivati, učiti i istraživati nove mogućnosti svjesnog življenja. Također, bez toga ne bismo mogli okrenuti pažnju prema sebi i otpočeti novi svjesni val stvaranja kao potpuno probuđena bića.
Loša je vijest da u međuvremenu, pod čarolijom iluzije, živimo umanjeno. U ovom trenutku naše evolucije takvo je ljudsko stanje, uz svu svoju dramu i patnju. Ali, budući da um radi greške , um ih može i ispraviti.“
Sanskrtski izraz za tu grešku je pragja aparadha. Taj bi se izraz mogao doslovno prevesti kao „greška u spoznaji“, što je nešto šire od „greške uma“ ali se također može koristiti. U prethodnoj vježbi smo analizirali pojam „automobil“ i dekonstruirali ga sve do pojmova „stvarnost“, „postojanje“ i, na kraju, do… Hm, jeste li pronašli odgovor na pitalicu iz prošle vježbe? ?
Što dalje? Što moramo raditi (ili ne raditi) da bi ispravili pogrešku uma?
Ako nastavite putem viveke, u budućnosti vas čeka mnogo činjenja, ali i još više ras-činjenja.
U šesnasetom poglavlju knjige dao sam sve od sebe da opišem devet pravila viveke. Nema smisla ponavljati te opise ovdje. Pročitajte cijelo poglavlje.
Za ovu prigodu, evo liste devet zlatnih pravila viveke:
- Odbacivanje zbog konstrukcije
- Odbacivanje zbog isključivanja
- Odbacivanje zbog naučena znanja
- Odbacivanje zbog prenesena značenja
- Odbacivanje zbog pogrešne premise
- Odbacivanje zbog složenosti
- Odbacivanje zbog redundancije
- Prihvaćanje zbog suprotnosti
- Prihvaćanje najtočnijeg mogućeg značenja
U osnovi, ova pravila opisuju oblik prihvatljivog viveka odgovora (za viveku, prihvatljivo je odmah i – točno). Kao što vidite, sedam od tih pravila govori o odbacivanju – ona opisuju čega NE SMIJE BITI u prihvatljivom viveka odgovoru. Posljednja dva su potvrdna, ali se koriste jedino ako se nije pronašao ni jedan kriterij za odbacivanje.
Bez „hodanja putem“ što znači bez prakse viveke, ova će vam pravila vjerojatno izgledati apstraktna. Ova knjiga nije priručnik, ni zbirka zadataka. Mislim da tako nešto u području viveke nije moguće napisati na način na koji bi to želio vidjeti zapadnjački um. Shankara to nije napravio i meni je sasvim jasno zašto.
Prosječnom bi čitatelju to moglo biti malčice razočaravajuće, ali to je razočaranje rezultat navike preuzimanja informacija od nekoga izvan vas. Viveka ima drugačiji pristup te čini vašu svijest područjem istraživanja – od vas, koristeći to što vi jeste, da biste otkrili sve o svemiru ideja i o toj zbrci događaja koju zovete svojom stvarnošću. Da biste otpočeli takav pothvat, morat ćete postati znanstvenik. Pravi znanstvenik, a ne onaj koji nešto vjeruje bez dokaza. Na određeni način, viveka bi mogla pokrenuti cijelu novu znanost koja bi potencijalno mogla stvoriti novu vrst tehnologije. Prije nego što se to dogodi, potrebno je obaviti ogroman posao, a početak – kao i svi počeci – nije lak.
Pitanja za razmišljanje
Umijesto pitanja, dva prijedloga za neku vrstu probne viveka vježbe:
- Posvetite neko vrijeme proučavajući ovih devet pravila viveke. Pokušajte ih razumjeti koliko je to moguće na osnovi informcija koje sada imate.
- Tu i tamo, slušajte kako ljudi oko vas govore. Ili, provedite neko vrijeme na društvenim mrežama analizirajući kako ljudi pišu (ne o čemu, nego kako). Pokušajte primijeniti neka od viveka pravila s ciljem pronalaska jedne rečenice (napisane ili izgovorene) koja je viveka prihvatljiva (ili gotovo viveka prihvatljiva). Ne radi se o pogrešci – nađite JEDNU rečenicu u jezikom proizvedenoj buci oko sebe koja je skoro pa viveka prihvatljiva, a ja ću vam tada čestitati što ste pronašli dijamant usred ogromne hrpe smeća.
Sada je red na vas. Napišite svoje misli, komentare i pitanja.
Ovu objavu možete pročitati i na drugim jezicima: Slovenski Engleski








3 komentara
Marija
Predalujem 9 zlatih pravil in sem nekoliko zmedena. V bistvu si sploh ne znam predstavljati kaj pa bi bila lakšana za dokaj enostavno idejo kot je npr. jabolko v primeru 1. in 2. pravila.
Še vedno razmišljam o dekonstrukciji besede avtomobil iz prejšnjega poglavja. Kaj je tisto kar um potrebuje, da bi razumel besedo avtomobil. Razumem razlago, da um ne potrebuje razumevanja kaj je “zavest” ali “misel” ali kaj takega… . Ker pa smo v dekonstrukciji prišli že do resničnosti in obstoja, sklepam, da je to nekaj iz prvega vala stvarjenja.
Poleg tega pri dekonstrukciji materijalnih predmetov tako kot pri dekonstrukciji avtomobila pridemo do pojmov: čas, prostor, materija, energija in resničnost ter obstoj.
Ali torej to naslednje, kar manjka, tudi velja za vse materijalne predmete? Torej bi bil to pojem, ki ga mora um poznati, da bi razumel kateri koli materijalni predmet in ne le avtomobil.
Če pa to ne drži, potem bi ta zadnji manjkajoči člen opredeljeval tisto kar mora um poznati, da bi lahko razumel točno “to idejo” – v tem primeru bi bil specifičen in bi se vrnili ne enega od prejšnjih nivojev – nad pojme iz prvega vala stvarjenja.
Bolj smiselna se mi zdi prva opcija. Razmišljam, da mora um poznati “razlikovanje ” – razumeti, da se ideje razlikujejo med seboj.
Sicer pa nisem našla viveka sprejemljive izjave pri nekaj dnevnem prebiranju časopisov :). Po drugi strani pa se sprašujem ali bi bila sploh sposobna prepoznati tako izjavo :).
Adrian
Glede “devet zlatnih pravila”: kao što sam napisao, s malim oklijevanjem sam ih uopće objavio na taj način (u knjizi). Nećete ih shvatiti dok ih sami ne otkrijete. Jednom kad se to dodgodi, moći ćemo se vrtaiti natrag i pogledati ih novim očima. Do tada, to je sam akademska teorija, a kao što znate, niti Šankara u Vivekachudamaniju, niti ja u Viveki, nismo namjeravali napisati udžbenik.
Što se tiče pitanja “Ali torej to naslednje, kar manjka, tudi velja za vse materijalne predmete?”, odgovor je – DA. Pojam o kojem je riječ i koji se nalazi na dnu dekonstrukcijskog dijagrama je isti za sve pojmove. Oko njega su nastali drugi izvorni pojmovi kao što su “postojanje” ili “stvarnost”.
katja
V tej “nasi renicnosti” govorimo oz. pisemo na podlagi dozivetih izkusenj, naucenega znanja itd. Se ne vprasamo na podlagi cesa se je ustvarilo znanje / ideja, ki jo imamo za de facto. V praksi / komuniciranju je to stalnica, na vprasanje zakaj nimamo odgovora.
Ne verjamem da bi sedaj lahko nasla kaksno viveka izjavo. Predvidevam, da ko sami ugotovimo vsaj 1 resnico, dekonstruiramo neki pojem, da potem dobimo zacetni uvid v to, kako nadaljevati in razlocevati resnico od iluzije. Ceprav so mi pravila nekako razumljiva in pomagajo pri iskanju resnice jih je brez prakse tezko popolnoma razumeti oz. uporabiti. Sedaj se mi zdi, da se vprasanja “zakaj” nikoli ne koncajo?. Ceprav me ta “avtomobil” vcasih pripelje do glavobola, mi ne da miru..
Hvala.