Adriana sam upoznala kao pisca. Do tog trenutka nikada nisam razmišljala o tome da bih meditirala. Unutarnji mir sam uvijek pronalazila u prirodi. To jest, tako je bilo dok me posao nije toliko izbacio iz ravnoteže da više ni u prirodi nisam mogla doći do sebe. Meditacija me nikad nije privlačila; prije će biti da me odbijala. Kad god sam čula nekog tko “meditira” kako priča o tome što i kako radi, nešto se u meni pobunilo. ‘Ne to nije to’, govorio mi je unutarnji glas.
Zatim sam, gotovo slučajno pročitala što Adrian piše o meditaciji i osjećaj je bio sasvim drugačiji. ‘Da, to je to’, rekao je unutarnji glas. ‘Konačno netko tko očito zna što je meditacija!’ Odmah je pala odluka o dolasku na osnovni tečaj Integralne meditacije.
Nisam računala na to da će IM imati tako snažno djelovanje. Nisam se uopće opterećivala s tim da li ću redovno meditirati ili neću. Međutim, postalo mi je tako ugodno da uskoro nisam željela preskočiti ni jednu meditaciju.
IM je postala dio mog života, kao svakodnevno tuširanje. Bez meditacije nešto bi nedostajalo; nešto bitno. Možda je to bilo zbog toga jer sam prethodno doživjela tako snažan stress; stress od one vrste koja te baci u krevet na više mjeseci i zbog čega osjećaš da ti se mozak doslovce trese. Vjerojatno sam upravo zbog toga tako duboko i snažno osjećala djelovanje meditacije. IM je djelovala blagotvorno, pročišćavajuće i smirujuće. Kasnije mi je pomogla prebroditi još jednu bolest s kojom sam se borila šest mjeseci.
U međuvremenu sam jednom namjerno prestala meditirati, čisto da vidim kako ću se osjećati. Hm, brzo sam se predomislila. Nije bilo dobro.
Želim naglasiti slijedeće: kako vrijeme prolazi, sve više postajem svjesna učinaka meditacije. Osjećam kako se mijenjam. Polako, gotovo nečujno, blago i bez napora unutar mene pomiču se planine. Doista. Iznutra prema van, a ne obratno. Na taj način se mijenja moj svemir. Lijepo je, prelijepo. Nema straha, osim ponekad od samih promjena. A one se, ipak, bez sumnje kreću u najboljem mogućem smjeru.
Napisala sam sve ovo jer ponekad vidim da ljudi koji završe tečaj IM neko vrijeme meditaraju, a zatim otplove u neke druge vode. Traže i traže, odlaze na nove tečajeve i tako cijelo vrijeme. Neka, ako im tako paše. Ja ću ostati kod onog što mi čini dobro. Tek s protokom vremena čovjek jasno vidi što sve to zapravo znači. O dobrim i zanimljivim ljudima koje sam upoznala na zajedničkim meditacijama ne treba niti govoriti!
Ovu objavu možete pročitati i na drugim jezicima: Slovenski
Moglo bi vas zanimati
Komentiraj