Ako mislite da je meditacija kao pojam neka vrsta uvoza s Istoka, osobito iz Indije, niste u pravu. Iako u današnje vrijeme ima mnogo praksi koje su došle s Istoka, meditacija je oduvijek bila poznata i na Zapadu. Štoviše, možemo reći da se meditacija prakticirala u ovom ili onom obliku barem posljednjih dvije i pol tisuće godina, a vjerojatno i mnogo duže. Također, ona se pojavljuje u mnogim različitim kulturama. Zanimljivo je zapaziti sličnosti, baš kao i razlike, između različitih, ponekad vrlo složenih uvjeta koji su okruživali pojam meditacija. Američki Indijanci prakticirali su oblik meditacije koji je vrlo sličan japanskom zazenu. Mnoga plemena u Africi uz ritualni ples običavaju provoditi meditaciju za koju se kaže kako aktivira energiju u dnu kralježnice i stvara ekstatično raspoloženje. Filozofija joge govori o sličnim postupcima i o sličnoj energiji, koju naziva kundalini.
Mnogobrojni šamani i vračevi starih tradicija širom planeta sačuvali su jedan ili drugi oblik prakse koju bismo mogli nazvati meditacijom. Gotovo uvijek, ti su se postupci povezivali s religioznim ili ritualnim običajima tih naroda. Upravo je zbog toga pojam meditacije povezan s mističnim iskustvima i posebnim, egzotičnim svjetonazorom.
Međutim, tehnike meditacije nisu ograničene samo na istočnjačku kulturu i samo na stare narode i njihove tradicije. Meditacija je bila, pa čak i dandanas jest, raširena i u kršćanskom svijetu. Još je sv. Augustin napisao kako pomoću meditacije “nadilazi čak i onu snagu u sebi koju zovemo pamćenjem; prolazi pored nje, tako da može pristupiti… božanskom svjetlu”.
Poznati kršćanski mistici, poput sv. Franje Asiškog ili Hildegard von Bingen, toplo su preporučivali vjernicima da osim molitve prakticiraju i zaranjanje u sebe. Drugim riječima, preporučivali su meditaciju.
Jedna od najpoznatijih kršćanskih meditacijskih tehnika dolazi iz četrnaestog stoljeća. Radi se o spisu nepoznatog autora pod nazivom Oblak nespoznatljivog. Taj spis opisuje tehniku dolaska do “nespoznatljivog” stanja svijesti, koje autor poistovjećuje s neosobnim Bogom. Međutim, meditacija je bila preporučivana još ranije. Primjerice, “Pustinjski očevi”, jedan od najstarijih kršćanskih redova, upotrebljavali su je da bi postigli stanje odmora u kojem “nepostojanje i nemislenost pročišćava dušu”. U petom stoljeću kršćanski mislilac Hesychius preporučio je posebnu “molitvu srca” za koju je tvrdio da omogućava “pouzdano znanje o sveobuhvatnome Bogu”. U suvremenom kršćanskom svijetu, tu je meditaciju obnovio Basil Pennington pod nazivom “usredištena molitva” (1982.). Danas, mnoge kršćanske crkve uz molitvene organiziraju i meditacijske skupine.
Ako svemu tome dodamo opće povećanje zanimanja za meditaciju i druge prakse osobnog razvoja, dolazimo do situacije koja ne zaslužuje ostati na rubovima naše kulture. Meditacija je danas duboko ukorijenjena u život ljudi. Novost je samo to što se tijekom posljednjih nekoliko desetaka godina putem masovnih medija ponovno “otkriva”.
U ovome trenutku meditacija je gotovo sveprisutna. Istoga dana, možda čak i u istome gradu, meditaciji će pristupiti budistički svećenik ne bi li postigao unutarnji mir koji će mu omogućiti čistoću osjetilne i mentalne spoznaje. Jednako tako, na kraju svog napornog dana meditaciji će pristupiti i menadžer uspješne banke ne bi li pronašao unutarnji mir koji mu je toliko potreban nakon svih stresova koje je preživio. Meditirat će i njegova supruga, uspješna umjetnica, baš kao i njihov sin, student prve godine prava. Radi li se o istoj pojavi? O istoj praksi? Prakticira li budistički svećenik ili njegov kolega kršćanin istu meditaciju kao i poslovni čovjek ili njegov mladi sin? Možda. A možda i ne. Naime, čak i ako svi oni vježbaju iste postupke koje nazivaju meditacijom, njihovi su motivi sasvim različiti.
Ako postoji nešto po čemu se suvremeni pojam meditacije razlikuje od tradicionalnog, onda je to upravo motivacija za vježbanje. Očigledno je da su se tehnike meditacije razvile u duhovnom i religioznom okružju. Pomoću meditacije ljudi su isprva dolazili bliže k Bogu. To, naravno, čine i sada. Međutim, suvremeno društvo, a mora se priznati i znanstveni pogled na svijet, meditaciju su sagledali u jednom sasvim drukčijem svjetlu. Ako je rezultat meditacije smireni um, onda je to upravo ono što nam je potrebno! Zar naš život nije prepun stresa i napetosti, briga i problema? Zar unutarnji mir nije lijek za takvo stanje? Zasigurno jest. Ali, kako postići unutarnji mir? Odgovor bi mogao biti: meditacijom!
Od sredstva koje je nekada pripadalo isključivo religioznom vidu života, meditacija je postala suvremeno sredstvo za borbu protiv stresa. Ortodoksnim zastupnicima pojedinih tradicija tako nešto nije se svidjelo. Mnogi učitelji meditacije koji su došli s Istoka, imali su problema s predstavnicima svojih tradicija. Optuživali su ih da “prodaju” znanje koje je uzvišeno i čisto. Tako je, primjerice, vrlo loše prošao Osho Rajneesh, kojeg su se njegovi Indijci odrekli, dok su ga Zapadnjaci slavili. Slično se dogodilo i Mahesh Yogiju, koji je na Zapad donio vrlo poznatu transcendentalnu meditaciju. Iako je uspio stvoriti veliku organizaciju na Zapadu, tradicionalno usmjereni predstavnici njegove vlastite škole prihvaćaju ga s podozrenjem.
Na stranu pitanje koliko je djelovanje takvih učitelja doista bilo korumpirano financijskim razlozima, činjenica je da se njihov “grijeh” sastojao u tome što su iz cjelovite tradicije izvukli praktične metode koje su mogli ponuditi svima, a ne samo onima rođenim u njihovoj kulturi. Možda je to bio gubitak za tradiciju, ali je svakako bio dobitak za čovječanstvo u cjelini. Jer, činjenica je da su istočnjačke kulture, a mogli bismo reći i stari narodi općenito, mnogo više znali o ljudskome duhu nego što to mi znamo danas. Baš kao što je zapadnjačka civilizacija usmjerila svoju pažnju prema van, istočnjačka ju je uglavnom usmjerila prema unutra. Znanost je otkrila zakonitosti prirode i ponudila nam tehnologiju koju jednako uspješno upotrebljavaju vjernici i ateisti. Duhovne tradicije otkrile su zakonitosti ljudskog duha i svijesti, koje također jednako tako uspješno mogu upotrebljavati vjernici i ateisti.
Naposljetku, to nije bilo prvi put da se običaj jedne kulture prihvatio u drugoj, pod uvjetom da je bio koristan. U srednjem vijeku, dok je vladala kuga, neki su liječnici, poput Paracelsusa i Nostradamusa, preporučivali ljudima da održavaju osobnu higijenu. To je značilo da redovito peru ruke prije jela i da se barem jednom tjedno okupaju. U to vrijeme takav pristup higijeni bio je nezamisliv. Zapadnom svijetu čistoća je bila gotovo nepoznata. Međutim, to nije bio slučaj s istočnjačkim kulturama. Mnogi religiozni obredi Istoka obuhvaćali su i religiozno kupanje, odnosno pranje. Paracelsusu, Nostradamusu i drugima nije bilo ni nakraj pameti da mijenjaju kršćanske običaje i da “uvoze” istočnjačku religiju. Ali, upravo su za to optuženi! Crkva ih je proganjala zbog njihovih preporuka o higijeni tijela, proglasivši ih herezom.
Radilo se samo o pogrešnom zapažanju onoga što čini bit neke religije. Kupanje i pranje nisu religiozni postupci. A opet, oni se mogu koristiti unutar obreda. Danas nam je smiješan i nezamisliv stav odbacivanja tjelesne higijene samo zato što je njezino podrijetlo u istočnjačkim kulturama. Jasno nam je da ona nema veze s religijom i svjetonazorom.
Ipak, kad se dotaknemo meditacije, također uglavnom razvijene na Istoku, odnosno unutar nekog religioznog ili duhovnog okružja, zaziremo od nje jer smatramo da ćemo s njom odmah morati prihvatiti i svjetonazor.
Desetljeća koja su iza nas, pokazala su da to nije tako. Meditacija je postala univerzalno sredstvo opuštanja i oslobađanja od stresa i danas ima vrlo malo veze s religijom. Naravno, to ne znači da je vjernici i dalje ne mogu upotrebljavati u okviru svoje religiozne prakse. Ipak, čak i ako tako čine, vjerojatno su barem malo motivirani upravo činjenicom da i njima, baš kao i ateistima ili agnosticima, stres predstavlja veliku prijetnju.
***
Poglavlje iz knjige “Sinkronicitet – buđenje Cjeline”.
Prethodno poglavlje: “Oslobađajuće iskustvo bezvremenosti”
Pročitajte i sljedeće poglavlje: “Meditacija – što je to?”
Ovu objavu možete pročitati i na drugim jezicima: Slovenski Engleski
Moglo bi vas zanimati
Komentiraj