Tamo dolje je sve puno životne energije. Ljudi žive živote sreće i tuge u isto vrijeme. Njeguju snove i nadu, žale za propuštenim i pokušavaju zaboraviti ono čega se srame. Analiziraju svoje živote, označavaju, tumače i silovito žele pronaći značenje i svrhu svog postojanja.
Dolje je nered i iako je ovdje gore ponekad pusto, drago mi je da sam napustio gužvu ljudskog stanja.
Još uvijek sam ovdje, pokušavajući objasniti taj pogled i kako do njega doći. Neki čak i slušaju. Ne radi se o tome da će moja objašnjenja promijeniti bilo što u svijetu. Ali, nekolicina bi mogla otići, baš kao što sam i ja.
Zabavno je pomisliti da će nakon nekog vremena ti bjegunci stajati na istome mjestu, gledati natrag i nadolje na svoje prethodne živote, čudeći se kako je tako nešto uopće bilo moguće! Jesu li doista bili dio tog ludog cirkusa i pjevali pjesme koje su morali, poput lutki u nečijoj tuđoj drami?
Ovu objavu možete pročitati i na drugim jezicima: Slovenski Engleski








Komentiraj