Zajedništvo

Da ne biste slučajno pomislili kako je ovo članak s političkim namjerama, odmah ću istaknuti da govorim o jyotishu i analizi 2015. godine.

Nedavni politički događaj (tijesna pobjeda sada sigurne prve hrvatske predsjednice) samo je za naše prostore znakoviti događaj onog što je nagoviješteno u godini polarizacije. Podijelili smo se gotovo pola-pola u mišljenjima, što je prilično točna preslika tendencija vremena.

Kao što sam opisivao u analizi, takve nas stvari mogu pratiti cijelo vrijeme. Negativni učinak polarizacije je gotovo stalni hod po rubu katastrofe. Oštro suprotstavljeni stavovi pojednostavljuju moguće dileme, ali i otvaraju vrata otvorenim sukobima. Ako se to dogodi u Hrvatskoj, ljudi će ubrzo shvatiti da stalne izjave “ne može gore”, nisu ni približno točne.

U tom smislu, možda je doista jedini spas u onome što gospođa predsjednica često ponavlja: zajedništvo. Čisto da opet ne pomislite da zagovaram neku političku opciju (moj glas nije otišao njoj) – zagovaram tu riječ i pojam koji iza nje stoji. Sukobe u situaciji polarizacije možete izbjeći jedino ako potražite zajedničke elemente i što je moguće dulje ignorirate razlike.

I dok u Hrvatskoj, usprkos svemu, za to možda i ima nade, svijet je malo drugačija pozornica. Događaji u Parizu također su izraz tendencija vremena. Polarizacija će imati za posljedicu jačanje snage destrukcije. Nažalost, vrlo je vjerojatno da ovo nisu bile posljednje žrtve zaluđenosti ideologijom. S druge strane, nije nevažno je li isti val vremena pokrenuo mnoge ljude na otvoreno i jasno poricanje i osuđivanje religiozne ludosti.

Kao što loša vijest glasi da ludosti nije kraj, tako ona dobra kaže da će pozitivnih okupljanja, energije zajedništva i snage dobra biti sve više i više.

Međutim, dok u našoj politici još i možete pronaći neku slabašnu nadu da će se lijevi, desni i neopredijeljeni dogovoriti oko zajedničkih ciljeva, veliko je pitanje koji zajednički element i interes možete pronaći s onima čiju ruku na oružju vodi ideja isključivosti.

Mnogi misle da, srećom, to nije njihova briga. Možda ne moramo brinuti, ali se to itekako tiče svakog od nas. Možda bi zajedništvo u tom pogledu bilo mnogo lakše kad bi ljudi shvatili da je svijet njihov dom, a ljudi njihova obitelj.

Zajednički element? Zajedništvo? Oko čega?

Oko toga da smo živi i da smo svjesni. Ako zvuči preopširno, ne zaboravite da je svijest onaj element koji je jednak u svakom čovjeku i isto tako jednako dostupan svakome. Sve drugo, od izgleda do mišljenja, dijeli nas na mnoge dijelove i djeliće.

Ali to – da jesmo, da postojimo kao svjesna stvorenja – to nam je zajedničko. Želimo li prevladati i preživjeti polarizaciju, moramo se okrenuti svijesti i znanju o njoj.

Naravno, ljudi od utjecaja govore o svemu – od ekonomije preko politike do religije – samo ne o svijesti. To je zasigurno zato što im je to nepoznato područje. I dok ne postane poznato, dok ne shvatimo snagu koju nosimo u sebi pukim postojanjem, dok ne okrenemo pozornost prema elementu koji nas spaja, zajedništvo će ostati samo riječ čije značenje gotovo nitko ne razumije.

Ovu objavu možete pročitati i na drugim jezicima: Engleski