Viveka razgovori – 13. vježba.
Podsjetnik: članak/poglavlje je tokeniziran, a to znači da možete postati vlasnik njegovog “spisateljskog NFT-a”!
Izdvojene zamisli
“Pećina uma” jedno je od njaznačajnijih poglavlja u knjizi. Ne govori izravno o viveki ali objašnjava kako je sve ovo nastalo. “Sve ovo” se doslovno odnosi na cijeli sijet iskustava, sve što zapažate, mislite i znate. Također je objašnjeno kako i zašto jedna točka u svijesti čini pogrešku i zaboravlja svoje mjesto unutar cjeline. Zapravo, pravilan način da se to izrazi je ovaj: od prvog trenutka zaboravljanja, ta toča čini istu pogrešku ponovo i ponovo, svaki put kad se nešto dogodi u odnosu na nju, u njoj ili oko nje.
Ta određena točka ste – vi. Radi se o osjećaju odvojenog postojanja “nekoga”, subjekta koji postoji neovisno od ostatka sve-mira. Taj osjećaj je pogrešan, naravno, jer ništa u svijesti nije odvojeno od ničeg drugog. A budući, kako to razumije viveka i zdrav razum, SVE jest u svijesti, sve jest povezano u jednu cjelinu. Osjećaj odvojenosti je pogrešan. Radi se o iluziji stvorenoj zbog određene točke gledišta koja, svjesna sebe, stiče pogrešan utisak da se nalazi u središtu svega. To središte postaje značajnije od bilo čega drugoga. Sve drugo se vrti oko njega.
U stvarnosti, međutim, svijest je decentralizirana. Ni jedan njezin dio nije značajniji od nekog drugog djela. Svaki događaj u njoj, bilo da se radi o misli, osjećaju, zapažanju ili bilo kojem drugom iskustvu, ima istu vrijednost. Ta vrijednost proizlazi iz istinitosti postojanja. Svaka točka u svijesti je istinita.
Ono što nije istinito je osjećaj da sve te točke, svi događaji u svijesti, pripadaju nekome. Iluzija središta (ja-samstva) stvara osjećaj pripadanja. Osjećaj pripadanja stvara dajnje pogrešne utiske pa se iluzija nastavlja u nedogled.
Zapravo, nastavlja se sve dok se ne pojavi određena značajka svijesti koja će postati oruđe za usporavanje i konačno zaustavljanje začaranog kruga iluzije.
Evo citata iz trinaestog poglavlja:
“Jedan od tih elemenata, jedna od tih točaka svijesti, točka je koju prigodno, ali pogrešno, zovete – ja. Shankara i Vivekachudamani to nazivaju atman, Jastvo. To niste baš vi, već ono što je iza vas – možda bi duša bila mogući izraz za označavanje te situacije. Kako god bilo, unutarnja struktura svijesti omogućava bezbrojne točke gledišta s kojih svijest promatra zabavnu aktivnost pokrenutu procesom osvješćivanja vlastita postojanja.
Bez ulaska u detalje (ima detalja!), svaka točka gledišta, atman, jastvo ili duša, kako god to želite zvati, okružuje se alatima za doživljavanje tanahnih finesa stvaranja. Jedan od tih alata naziva se budhi. Taj se izraz ponekad prevodi kao intelekt, a ponekad samo kao um. Prvi prijevod je bolji, iako intelekt može zvučiti elitistički. Budhi, sposobnost razlučivanja, dolazi u paru s ćitom, sposobnošću osvješćivanja. Budhi je dio uma zato što ne bi mogao primijeniti viveku (razlikovanje) kad ne bi bilo misli. Manomajakoša je pećina uma, a u njoj obitava budhi, sposoban upotrijebiti viveku. Iza svega toga je točka gledišta, atman (funkcionalni element svijesti), koji nije različit od brahmana (jedne svijesti kao cjeline).”
Složeno? Moglo bi tako izgledati, posebice ako pokušate slijediti prirodne izraze jednosti svijesti. Nastat će mnogobrojni slojevi unutar slojeva prije nego se pojavi pogreška i zaborav postane stvarnost “vas”.
Preporučam da trinaesto poglavlje pažljivo pročitate više puta. Vrijedi truda. Jednom kad ga shvatite sve će postati mnogo jasnije.
Imajte na umu da je cijeli proces prirodan. Čak i strašno zaboravljanje predstavlja prirodni rezultat odražavanja svijesti unutar same sebe.
Jednako tako prirodno je i prisjećanje. Pećina uma sadrži u sebi sve to je potrebno za obnovu cjeline, čak i onda kada sve izgleda izgubljeno u crnoj rupi jasamstva.
***
Cijeli proces postanka je samoodnosan. Događa se u svijesti zbog njene značajke svjesnosti.
Međutim, mogli bismo ga razdijeliti u nekoliko faza. Prva faza je prvobitni samoodnosni proces u kojem svijest promatra sebe i “dijeli” se na tri dijela (subjekt, objekt i proces među njima). Tu bismo fazu mogli nazvati “božanskom”. Ona se nastavja sve dok se ne stvore svi “prirodni zakoni” koji čine pozornicu za još “podjela” u obliku raznih iskustava. Sve je dobro i veselo dok je ta podjela “božanska”. Problem počinje na ovom mjestu (citat):
“Drugi val samo-odnosnih procesa nastaje kad posebna točka gledišta okrene svoju pozornost prema samoj sebi. Teoretski, tada bi se trebalo dogoditi isto što se dogodilo u izvornoj podjeli svijesti na tri „dijela“ ili funkcija. Međutim, stvaranje nove „vječnosti“ unutar već postojeće je ponavljanje već prisutnih interakcija te kao takvo predstavlja redundanciju koja više nije jedinstvena, a time ni zabavna. Bez obzira na to, svijest je svjesna i zbog toga se ne može zaustaviti. Ona želi nastaviti stvarati nova iskustva (zabavljati se). Jedino rješenje za problem ponavljanja već stvorene mreže unutarnje strukture je odvajanje te određene točke gledišta od cjeline jedne svijesti. Ta točka gledišta mora ZABORAVITI da je dio cjeline. I ona zaboravlja.
Tako ste rođeni vi! Na taj je način nastao ja-osjećaj.”
Izvorni samoodnosni proces umnožanja svijesti sličan je onome što se događa kad postavite ogledalo ispred drugog ogledala. Dobit ćete beskrajne odraze. Ali ako bi unutar jednog ogledala već bilo neko ogledalo i takvog ga stavite ispred drugog ogledala s ogledalom u sebi, dobit ćete nemoguće složenu sliku koju je nemoguće pratiti. Tako je nastalo prvo zaboravljanje. Uzrokovano je drugim valom samoodnosnih procesa unutar svijesti. Zbog prirode svijesti, to je bilo neizbježno. Po prvi put se stvorila iluzija odvojenosti i ona je postala kolijevka Maye, nerođene, božanski ukorijenjene Maye koja je dio stvarnosti od njenih početaka.
***
Ostatak priče postanku je povijest. Sljedi nastanak raznih “tijela” uključujući i manomajakošu. Sljedi poistovjećivanje. Odvojenost se produbljava. Nastaju svemiri iskustava.
Međutim, u središtu sve te gužve rađa se još jedna značajka: značajka koja će dovesti do sposobnosti prisjećanja. Prije toga, međutim, ta je značajka morala stvoriti svoje vlastito igralište: jezik.
U igraonici jezika, rodit će se viveka, smrtni neprijatelj Maye. Tamo, na tom istm mjestu viveka će se oblikovati, izvježbati i kultivirati.
Pitanja za razmišljanje
Ovog puta nemam pitanja već prijedloge za mentane vježbe.
- Zamislite ogledalo ispred ogledala. Svako odraženo ogledalo ima spsobnost odražavanja, baš poput onog izvornog. Slična stvar se događa kad se jedna točka u svijesti pkrene k drugoj (misli, osjeća, doživljava). S tom slikom u umu, zapitajte se klasično pitanje: “Tko sam ja?” Promatrajte kako um pokušava odgovoriti na to pitanje. U tim poušajima, on doslovce stvara taj “ja”.
- Zamijetite da prije pokušaja odgovaranja na “tko sam ja” pitanje, nije bilo određenog “ja” koje je zahtijevalo objašnjenje. Postojala su iskustva, a nako što je pitanje postavljeno, iz tih se iskustava konstruira “ono što mislite da ste vi” odgovor.
- Razmislite o “božanskoj mreži” samoodnosnih “događaja” i “stvari” unutar svijesti. Oni predstavljaju prirodne zakone. Možete ih otkriti, ali ih ne možete promijeniti. Ipak, oni se nalaze u svijesti i spremni su za otkrivanje. Jedno pitanje, ipak: razumijete li da je perceptualni konsenzus (činjenica da svako svjesno b iće doživljava osnovne prirodne zakone na isti način) zapravo zapažanje “božanske mreže” koja predstavlja rane faze u priči o postanku?
- Maya je samo prirodni zakon. Osjetilima zapažate njene rezultate. Umom ju možete zapaziti izravno. Sjednite ispred ogledala i promatrajte se neko vrijeme. Ono što vidite je iuzija, ali iluzija nije vaš neprijatelj. Promijenite svoj stav prema Mayi. Ona jest problematična, ali ne zbog onoga što predstavlja. Problem je u zaboravljanju i nastanku “vas”.
Sada je red na vas. Napišite svoje misli, komentare i pitanja.
Ovu objavu možete pročitati i na drugim jezicima: Slovenski Engleski
4 komentara
Marija
1. Zamislite ogledalo ispred ogledala. Svako odraženo ogledalo ima spsobnost odražavanja, baš poput onog izvornog. Slična stvar se događa kad se jedna točka u svijesti pkrene k drugoj (misli, osjeća, doživljava). S tom slikom u umu, zapitajte se klasično pitanje: “Tko sam ja?” Promatrajte kako um pokušava odgovoriti na to pitanje. U tim poušajima, on doslovce stvara taj “ja”.
Ja um se spomni hiše iluzije in stanja med ogledali, neskončno število odsevov na vse strani.
Vendar tam v kvadratni sobi z ogledali ima um še vedno točko zavedanja – jaz stojim na sredini in z vseh strani gledam svojo sliko.
2. Zamijetite da prije pokušaja odgovaranja na “tko sam ja” pitanje, nije bilo određenog “ja” koje je zahtijevalo objašnjenje. Postojala su iskustva, a nako što je pitanje postavljeno, iz tih se iskustava konstruira “ono što mislite da ste vi” odgovor.
Ja izkušnja z ogledali je čarobna in igriva – ni potrebe po razmišljanju »kdo sem jaz«. Dokler se ne zazrem sama vase, je torej vse zabavno. »Jaz« pa določi središče dogajanja in začne vklapljati um, ki si vsako situacijo želi razložiti po svoji logiki.
3. Razmislite o “božanskoj mreži” samoodnosnih “događaja” i “stvari” unutar svijesti. Oni predstavljaju prirodne zakone. Možete ih otkriti, ali ih ne možete promijeniti. Ipak, oni se nalaze u svijesti i spremni su za otkrivanje. Jedno pitanje, ipak: razumijete li da je perceptualni konsenzus (činjenica da svako svjesno biće doživljava osnovne prirodne zakone na isti način) zapravo zapažanje “božanske mreže” koja predstavlja rane faze u priči o postanku?
Najprej sem poglavje dvakrat prebrala v SLO knjigi in nato še dvakrat na blogu HR povzetek in šele po tem so se ni začele »zlagati kockice«. Dejansko so nianse jezika zelo pomembne za razumevanje. V Slo prevodu je govora o »samo nanašajočem procesu« v HR verziji pa je govora o »samo odnosnem procesu« (ta isti izraz obstaja tudi v slovenščini).
– Odnosen – ki je v določenem odnosu s čim drugim; odnosna povezanost
– Nanašajoč – trpnik od »nanašati« – kar pomeni s prenašanjem spravljati nekam
Torej se v 1.valu – božanski fazi zavest zazre sama vase je hkrati subjekt in objekt svojega opazovanja – procesa. Trije popolnoma enakovredni deli Ene zavesti, ki lahko prevzemajo vlogo tako objekta, subjekta kot procesa in tvorijo nešteto medsebojnih interakcij – delitev.
Mislim, da je bistvo v tem da je samo prva delitev posledica – samo odnosnega opazovanja, vse ostale delitve pa so posledica medsebojnih odnosov različnih delov zavesti. Ti deli sicer Ene zavesti so trdni, če se lahko tako izrazim in se poponoma zavedajo celote, ker se niso nikoli zazrli sami vase ampak vedno v neki drugi del. Postali so naravni zakoni.
Zato so za »specifične točke zavesti«, ki so nastale v 2. valu s samo opazovanjem, trajni, nespremenljivi in enako prepoznavni.
4. Maya je samo prirodni zakon. Osjetilima zapažate njene rezultate. Umom ju možete zapaziti izravno. Sjednite ispred ogledala i promatrajte se neko vrijeme. Ono što vidite je iuzija, ali iluzija nije vaš neprijatelj. Promijenite svoj stav prema Mayi. Ona jest problematična, ali ne zbog onoga što predstavlja. Problem je u zaboravljanju i nastanku “vas”.
Da razumem in zato študiram viveko ?.
Manca
Uh, branje tega poglavja mi je bilo najbolj razburljivo do zdaj. ? Vmes ko sem ga večkrat prebirala so se mi prikazovale nekatere ganeševe zgodbe (npr. o nastanku brahminih glav, pa o razliki med bogovi in demoni) in sem jih šla potem še enkrat prebirat. Vedno znova sem presenečena kako v njih najdem refleksijo tega o čimer razmišljam ob prebiranju vaj viveke.
Razmišljala pa sem ali je mogoč tudi obraten proces od tega multipliciranja zavesti v smislu, da iz enega ne nastanejo trije ‘deli’ (se razumemo da niso ločeni) ampak pride do tega da več ‘delov’ naenkrat ustvari/se ogleda v nekem novem delu zavesti.
Opis procesa samo-ogledanja zavesti mi je zopet odprl nov pogled nase in ‘moje’ ? doživljanje sveta. Včasih se zavestno poskušam postaviti ven iz te točke in ponavadi občutim tako svobodo od vseh skrbi, ki jih drugače imam. V tem kontekstu razumevanja nastanka jaza je vprašanje ‘kdo sem jaz’ prav hecno. Zdi se mi, da je prav v tem samo-ogledanju izvor demonske narave v nas.
“Jedno pitanje, ipak: razumijete li da je perceptualni konsenzus (činjenica da svako svjesno biće doživljava osnovne prirodne zakone na isti način) zapravo zapažanje “božanske mreže” koja predstavlja rane faze u priči o postanku?”
Razmišljam, da je to mogoče odraz tega da smo sami v svojem bistvu del te “bozanske mreže” in zato te naravne zakone doživljamo točno take kot so in na isti način.
“Maya je samo prirodni zakon. Osjetilima zapažate njene rezultate. Umom ju možete zapaziti izravno. Sjednite ispred ogledala i promatrajte se neko vrijeme. Ono što vidite je iuzija, ali iluzija nije vaš neprijatelj. Promijenite svoj stav prema Mayi. Ona jest problematična, ali ne zbog onoga što predstavlja. Problem je u zaboravljanju i nastanku “vas”.”
Hmm, to vprašanje oz. Maya mi še vedno ni čisto jasna v vseh pogledih. Kolikor sem dojela iz prejšnjih lekcij mora Maya umreti in umre ko razvijemo viveko. Ampak če je Maya naravni zakon torej ne umre tako da je ne vidimo več, ampak umre v smislu da vidimo skozi njo v Resnico? Ima potem se kakšno vlogo ko umre ali nobene več?
Adrian
“Kolikor sem dojela iz prejšnjih lekcij mora Maya umreti in umre ko razvijemo viveko.”
Thenički, umire s posljednjim uvidom u razliku između osobnog i neosobnog, ali za to je potrebna viveka, tako da je to u redu izjava.
“Ampak če je Maya naravni zakon torej ne umre tako da je ne vidimo več, ampak umre v smislu da vidimo skozi njo v Resnico?”
Tako je.
“Ima potem se kakšno vlogo ko umre ali nobene več?”
O, ima, ima! Postoji jedna priča o susretu Shive i Shankare (mislim da sam ju preio u knjizi “Uklanjanje faktora karme”). Maya je Shivina pratiteljica. Bez nje ničeg ne bi bilo. “Nerođena” (prirodni zakon, uvijek je tu), ali “smrtna” (moguća je situacija u kojoj ona nema vlast).
katja
1 Kdo sem jaz? V tem trenutku lahko samo skupek misli, izkusenj, ucenja, prepricanj, dozivetij itd. Ce ne bi bilo vsega tega, bi vedeli koncni odgovor, direktno od izvora zavesti. Sem en del ene zavesti, ki vidi, opazuje drugi del ene zavesti. Um to smatra kot locenost eno od drugega, vendar se vse dogaja v eni zavesti.
2 To je ta okus ene zavesti?
3 Potem so naravni zakoni tisti, do katerih je potrebno priti, saj so osnovni in izvorni deli zavesti. Ker smo vsi del ene zavesti dozivljamo naravne zakone na isti nacin.
4 Ok, ker smo se locili od Enosti.
Hvala.