Za čitatelje iz Hrvatske, prijevod intervjua objavljenog u nedjeljnom izdanju slovenskog časopisa “Večer”, 13.9.2020. Pitanja postavlja Bojan Tomažič; fotografije Sašo Kos.
- Što nam se to događa?
Život. Bilo je samo pitanje vremena kad će se neravnoteža izazvana djelovanjem ljudi izraziti kao bolest koja neće nikoga zaobići. Način na koji živimo, način na koji se ponašamo prema sebi, drugim živim i svjesnim bićima te cijelom planetu u mnogim je vidovima pogrešan. Stvorili smo sustav koji u ljudima potiče niske porive. Nisam iznenađen reakcijom prirode. Štoviše, ovo je samo upozorenje. U biti smo dobro prošli. Sad je samo pitanje hoćemo li iz toga izvući pouku.
- Je li to u skladu s vašim opisom 2020. godine od prošlog prosinca?
Da, u smislu da se radi o iznimnoj godini. Ne, u smislu da sam bio previše optimistički raspoložen i gledao sam dobre strane i potencijale koje godina ima. Zanemario sam utjecaj loše 2019. (koja se zapravo prema ritmovima produžila do kraja petog mjeseca 2020.). Preventivne mjere koje sam predložio trebalo je udvostručiti ili utrostručiti. (Članak “Oplela nas repom”.) No, s druge strane, kao što uvijek naglašavam, u istinskoj mudrosti nema predviđanja, samo mapa puta. Mapa 2020. bremenita je iznimnim mogućnostima. Vrijeme je pokazalo da su te mogućnosti ponešto drugačije nego što smo se svi nadali, ali što je-tu je. Ovo je i dalje velika prilika za promjene koje su neizbježne.
- Naravno, prva nam je misao kako se toga riješiti. Na ovim prostorima uvijek smo na teškoće reagirali zajedničkim djelovanjem. Je li to i sad rješenje?
Da, jest. Ali, problem je u tome što su podjele velike. U ljudima je naraslo nepovjerenje. Nepovjerenje u institucije, nepovjerenje u znanost, medicinu. U politiku su povjerenje odavno izgubili. U filozofiju i duhovnost zapravo nikad povjerenja nije ni bilo.
Vraćanje povjerenja jedna je od najvažnijih zadaća. To je, međutim, otežano jer su osnovna epistemološka znanja doslovce na nuli.
Namjerno sam upotrijebio pojam koji, pretpostavljam, malo ljudi poznaje. Epistemologija bi nam trebala ukazati na ispravno znanje, na to “kako znamo to što znamo”. To je u ovom trenutku presudno, jer internet je omogućio širenje informacija i dezinformacija podjednako.
Ljudi se pitaju zašto vjerovati mainstream medijima, a ne tamo nekim opskurnim web-stranicama? I doista, zašto? Ne možemo osobno provjeriti ni jedno ni drugo, pa kako ćemo onda znati?
Upravo zbog toga je važno razumjeti abecedu spoznajnih metoda. Možda nije moguće provjeriti svaku tvrdnju, bilo službenih institucija ili znanosti, bilo onih koji su drugačiji, ali moguće je na ljudskoj razini razlikovati ono što je sigurno i na osnovu čega trebamo djelovati, od onoga što je samo priča i potrebno ju je zanemariti te u kriznom trenutku staviti na stranu. I jednog i drugog ima u obilju na obje strane.
Zbog toga je jedna od najvažnijih pouka koje bismo iz ove situacije morali izvući potreba da se ljudi vrate osnovnim znanjima o tome kako odrediti koji podatak zavređuje da ga se nazove znanjem, a koji je pak dio slučajno ili namjerno izazvane magle. Povratak osnovama filozofije, znanosti, zdrava razuma i zdrave duhovnosti – to je ono što nam je potrebno kao preduvjet za zajedničko djelovanje. Ako to ne naučimo, loše nam se piše.
- Teško nam je razumjeti nastalu situaciju. Pritiska nas sa svih strana, a ne možemo ništa učiniti. Što se događa s našom slobodom?
Ono što smo zaslužili. Kad dirate u osinje gnijezdo i ose vas napadnu, slobodni ste se jedino braniti. Gurati glavu u pijesak i zazivati slobodu da sjedite pod drvetom kao i ranije, čista je besmislica. Stvari su se promijenile. Tijek vremena od nas zahtijeva da se prilagodimo. Osobne neugodnosti i privremeno smanjenje sloboda zbog zajedničkog dobra su neizbježne.
Ali, to ne znači da se trebamo pomiriti s političkim i ekonomskim manipulacijama koje su također očigledne. U redu, razumljiva je panika na početku, ograničenja koja smo imali i sve drugo, ali sad znamo više i bolje. Nisam baš upućen u detalje situacije u Sloveniji, ali u Hrvatskoj su potezi vlasti u vezi Covida bili ispolitizirani, ideološki obojeni i često kontradiktorni (pa čak i licemjerni, jer se oni sami nisu pridržavali onoga što su nametali građanima), te su pogodovali jednima dok su druge pritiskali čizmom. Takvi su potezi rezultirali gubitkom povjerenja, javljanjem sumnji i kod znatnog broja ljudi priklanjanje alternativnim objašnjenjima, teorijama zavjera i slično.
- Niste naklonjeni teorijama zavjera?
Nimalo. Razumijem pozadinu, ali metode o kojima sam govorio omogućavaju mi da vrlo jasno vidim iluziju u takvim stvarima. Nažalost, to je iluzija nastala iz straha. (Članak: “Tri zavjerenička čudovišta”.) Taj je strah mnogo veći od straha od virusa – to je strah od nevidljivog, moćnog i zlog neprijatelja koji prijeti cijelom čovječanstvu. Složio bih se samo s tim da taj neprijatelj postoji i da se zove – neznanje.
Nažalost, teorije zavjere promoviraju srednjovjekovni mentalitet nalik tadašnjem crkvenom fanatizmu. “Zavjerenici” se i ponašaju kao zatvorena skupina fanatika koja je toliko uvjerena u “svoju istinu” da će izvlačiti milijune podataka (koje je uglavnom lako opovrgnuti, ali nitko pametan za to nema vremena) i agresivno uvjeravati sve oko sebe da su u pravu. Takvim mentalnim stavom privukli su u svoje redove ekstremne desne političke opcije, što je posebno opasno.
Nažalost, dogodio se jedan neobičan spoj naizgled duhovno usmjerenih ljudi i nazadnjačkih ideja. Budući da svojim radom i knjigama nekako spadam u ovaj “duhovni” dio, želio bih jasno reći da nisu svi “duhovnjaci” odmah i teoretičari zavjera. Nisu svi kritičari sustava, bio on politički, gospodarski ili medicinski, odmah pripadnici nerazumnih skupina koje negiraju zdravstvenu opasnost u kojoj smo se našli.
Tome bi se moglo drugačije pristupiti, od edukacije o jačanju imunog sustava, prehrane, životnog stila pa do spoznajnih metoda koje sam već spominjao. O bistrom i mirnom umu koji je rezultat prakse ispravne meditacije da ne govorim.
Teoretičari zavjera svojim postupcima (pa i prosvjedima) rade daljnje podjele i kompromitiraju potencijalnu promjenu, koja je neophodna.
Dakle, ne samo da nisam naklonjen teorijama zavjere nego ih smatram jednom od niza zabluda koje aktivno sprečavaju promjenu nabolje.
- Ako dobro razumijem, sve je to zato da bismo u sebi nešto promijenili. To za što znamo da je pogrešno (okolina, materijalizam), ili možda i ono za što ne znamo da je potpuno pogrešno?
Uglavnom znamo što je pogrešno. Ne bih htio da me netko pogrešno shvati – bolest se može javiti kod svakoga i ne predstavlja nikakvu kaznu – ali činjenica je da, osim starije populacije, najteže stradavaju oni koji imaju dodatne probleme koji se mogu povezati sa životnim stilom (debljina, tlak, dijabetes).
Na društvenoj razini, virus se najviše širi tijekom aktivnosti koje se također mogu povezati s upitnim navikama (noćni klubovi, uz velike količine alkohola i droge, tradicionalni derneci, pijanke, svadbe i ostalo).
Na ekološkoj razini – svi smo vidjeli snimke iz satelita tijekom lockdowna, dupine koji plivaju u lukama gdje ranije nisu ni slučajno zalazili, i slično. Čovjekova aktivnost općenito govoreći ide protiv prirodne ravnoteže.
Zar sve to nije dovoljno? Zar pouka nije dovoljno jasna?
Ponovit ću da je ovo samo blaga opomena, samo mali podsjetnik da se trgnemo dok još ima vremena. Ako nastavimo na isti način, sljedeći će udarac vjerojatno biti znatno teži.
- Čemu ste se vi najviše posvetili tijekom svakodnevne aktivnosti?
Lockdown sam iskoristio za pisanje meni vrlo drage knjige s naslovom “Viveka”, koja govori o spoznajnim metodama za razotkrivanje iluzije. Ljeto sam proveo više-manje u društvu s vjetrom i daskom za jedrenje, a jako mi je drago da sam uspio sudjelovati i na jednom okupljanju na Rogli pod nazivom “Jedna svijest”. To mi je drago jer smo pokazali da život može ići dalje, čak uz sve epidemiološke mjere. Predavanja, vježbe, pa čak i ples, održani su vani, na otvorenom, uz držanje fizičke distance i nošenje maski u zatvorenom.
Nismo se osjećali manje slobodni, nije nam pala kruna s glave – usmjerili smo se na unutarnje zajedništvo.
Sada se pripremam za jesen. Održat ću nekoliko tečajeva uživo, ali dosta sam toga prebacio online. Život ide dalje.
Želio bih svima preporučiti da se ne boje. Ovo će proći, a sad je bitno da se strpimo i jednostavnim prilagodbama uklonimo neposrednu opasnost. Nakon toga, važno je da se ne vraćamo na staro! Ni u kom slučaju natrag na staro. Svatko u svom životu treba prigrliti promjene, a svi zajedno moramo ih primijeniti na cijelo društvo.
Komentiraj