Viveka razgovori – 19. vježba.
Podsjetnik: članak/poglavlje je tokeniziran, a to znači da možete postati vlasnik njegovog “spisateljskog NFT-a”!
Izdvojene zamisli
Budući da želite stvarnost, a ne priču o stvarnosti, nemate drugog izbora nego učiniti nešto i provjeriti sami kako stoje stvari. To jest tako ako je vaša mumukšuta, želja za oslobođenjem, dovoljno jaka.
Ali, što ako nije? Što ako imate sumnje, a možda se čak i bojite izgubiti život kakav imate?
Maya obećava mnoga čuda i isporučuje ih, barem privremeno. Problem je u tome što ona s vremenom odumire, a kad se to dogodi, sve što vam je dala nestaje s njom. To će se i vama događati, ponovno i ponovno. Ali, svaki put kad se dogodi, otpuzat ćete natrag k Mayi i učiniti sve što možete ne biste li se sabrali i počeli joj opet služiti.
Zbog toga je prirodno zapitati se što će se dogoditi s vašim životom kada (ili ako) Maya ode?
Strah nije problem. Nema nikoga na ovome svijetu, u prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti, tko je pokušao presjeći svoje veze s Mayom i srušiti njeno kraljevstvo, a da se nije bojao. Sasvim je razumljivo i razumno što i vi osjećate slično. Ne bih vas smatrao ozbiljnim ako biste izjavili da se ne bojite rastati se s iluzijom u svom životu.
Međutim, preporučujem vam da se suočite sa strahom PRIJE nego vas potpuno obuzme.
Spontana dekonstrukcija iluzije je gadna stvar. Može vam uništiti život tako temeljito da će vam biti potrebno drugo tijelo ne bi li se oporavili i počeli ponovno. Bespomoćnost, depresija, mentalni poremećaji i sve vrste slabosti tijela i duha sasvim su mogući. Ali, ta iskustva nisu posljedica dekonstrukcije iluzije; ona su posljedica borbe protiv nje zbog straha.
Zbog toga ćete dobro učiniti ako slijedite svoju mumukšutu, čak i ako nije tako snažna da bi vas primorala na odricanje od svega u vašem životu. Unatoč mogućem strahu, namjerno i dragovoljno suočavanje s iluzijom je preventiva budućih teškoća koje zasigurno čekaju na vas, odmah tu, iza ugla.
Međutim, morate biti svjesni posebne značajke straha koji dolazi s mumukšutom.
U osnovi, svi vaši prethodni strahovi nastali su zbog prijetnje sila koje se nalaze u središtu moći. Ako ste se borili, cilj je bio doći bliže tom središtu ili ga osvojiti. Cijela drama života zasnovana je na takvoj centraliziranoj strukturi stvarnosti. Uvijek je stvar u tome tko je gore (u središtu), a tko je dolje (udaljen od središta). Ako ste dolje, rješenje je očito – morate se uspeti; morate preuzeti kontrolu. Nemojte biti kukavica, borite se za sebe, zahtijevajte moć, budite snažni i vladajte svojim svemirom.
Ali sada se sve mijenja. Strah i borba koju ćete doživjeti potpuno su drugačiji od bilo čega prije.
Uvid u decentraliziranu stvarnost mijenja sve što ste mislili o sebi. Do sada ste bili u središtu. Sva iskustva vrtjela su se oko vas – bila su vaša. Sada odjednom shvaćate da je “vaše” iluzija i nema više ničeg na što se možete osloniti.
Gubitak kontrole i identiteta korijen je egzistencijalnog straha koji se javlja tijekom dekonstrukcije iluzije.
Imajte na umu da strah nije problem. Problem je ono što činite da biste ga izbjegli. Stoga, bolje vam je to niti ne pokušavati. Suočite se s njim. Prođite kroz njega. Niste ni prvi niti posljednji čovjek koji prolazi kroz isti proces nestanka iluzije. Strah vam neće nauditi, ali bi to moglo učiniti izbjegavanje straha, bježanje od njega i sve ono što činite ne biste li ga uklonili.
Možda bi mogla pomoći i misao da gubite – iluziju. Kontrola za koju ste mislili da je vaša – niste je imali. Identitet za koji ste mislili da vam pripada – samo privid. Istinska se stvarnost ne mijenja samo zato što se vaša lažna stvarnost pretvara u pepeo. Nikad niste ni imali to što sad mislite da gubite. Pa onda, oko čega se zapravo brinete?
***
Zadnji dio poglavlja “Obračun sa strahom” govori o tome što ćete izgubiti, a što dobiti sa dekonstrukcijom iluzije.
Nećete izgubiti sposobnost za običnu judsku sreću (taj će osjećaj dolaziti i odlaziti kao i do sada), ali ćete imati pristup anandi – unutarnjem blaženstvu neovisnom od vanjskih okolnosti.
Nećete izgubiti sposobnost za uspjeh (kao i do sada, ponekad ćete biti uspješni, a ponekad baš i ne), ali ćete imati pristup punji – ispunjenju u aktivnosti i zapažanju onog što je indicirano (što biste “trebali” učiniti).
Nećete izgubiti sposobnost za emocionalne odnose (oni će više-manje ostati isti), ali ćete dobiti pristup premi – individualiziranoj ali bezuvjetnoj ljubavi.
Ananda, punja i prema – nije tako loše, zar ne?
Ako se još uvijek sjećate straha, nemojte biti budalasta kukavica. Strah će proći.
Blaženstvo je zauvijek.
Pitanja za razmišljanje
Do sada ste pročitali gotovo cijelu Viveka knjigu. Trebali biste razumjeti da je vjerojatno 99% vašega života iluzorno. Također, vjerojatno posjedujete određenu razinu mumukđšute jer inače ne biste došli do ovoga mjesta.
Kako je sa strahom? Osjećate li ga? Čega se najviše bojite?
Kada razmišljate od presijecanju veze s Mayom u svom životu, imate li neke sumnje? Imate li neki rzalog da to ne učinite te da pričekate i date si još malo vremena?
Sada je red na vas. Napišite svoje misli, komentare i pitanja.
Ovu objavu možete pročitati i na drugim jezicima: Slovenski Engleski
Moglo bi vas zanimati
2 komentara
Marija
Česa se bojim?
a) da bi prizadela najbližje
Tako v procesu, kot po zaključenem procesu (če bom v tistih 20-30% onih, ki dosežejo mokšo, ali pa tudi, če mi to ne uspe) nočem prizadeti svojih najbližjih.
b) da nimam dovoj sposobnosti
Vsekakor se nameravam potruditi in vložiti vse svoje sposobnosti ter potreben čas v proces DI. Upam pa, da sem sposobna slediti in sprejeti celoten proces.
Drugih strahov v bistvu nimam. Prebrala sem tudi zadnje poglavje in nekako dojemam, da je proces DI prej ali slej neizbežen, da je vodeni proces najbojša možnost in kar me še posebno pomirja – obdobje “razsvetljanskega mačka”, 🙂 ko se vsaj nejak časa naj ne bi na zunaj zgodilo nič revolucionarnega. Partnerju sem dala prebrati zadnji dve poglavji in mu povedala kaj nameravam. Pravi, da se ne boji 🙂 – nisem pa prepričana ali dobro razume :)).
katja
Ob branju nekaterih poglavij je bila izkusnja, kot da se um nekako upira novemu, popolnoma drugacnemu znanju. Za kratek moment, se mi zdi, kot da je strah nekako zelel prevladati. Ni mu uspelo za dolgo, saj se je dokaj hitro prilagodil novemu stanju. Sedaj, ko je cela knjiga prebrana in zajema tudi razlago kaksne so “posledice” preciscenega uma, se mi zdi, kot da je strah izginil. Ali pa se um ne upira vec. Ali pa zelja nad jasnim umom mocno prevladuje nad strahom. Zavedam se, da bo drugace, ne vem sicer kako, bo pa vsaj resnicno – ce mi seveda uspe.. ce ne pa, bo pa um ostrejsi in se vedno z moznostjo naknadnega procesa osvoboditve.
Mislim, da je odlocitev padla in da je trenutek pravi-ce bi seveda zelel biti moj mentor.
Hvala.