Počnimo s viveka razgovorima!
Zamisao je da se stvori neka vrsta studijske skupine – prilagodljivog mjesta za čitanje, razmišljanje i razgovor o viveki. Glavni tekst je knjiga “Viveka – glas unutarnjeg učitelja”. Neki od vas je možda imaju u hrvatskom ili slovenskom izdanju, a engleska verzija je besplatno objavljena na platformi Mirror. Ako vam je lakše čitati na hrvatskom ili slovenskom, knjige možete nabaviti kod HighCastle online knjižare ili Založbe Chiara.
Što se tiče engleske verzije (napominjem da je to original) knjiga je besplatno dostupna, ali je tokenizirana na način da možete kupiti spisateljski NFT svakog članka/poglavlja. Ne morate to učiniti – sudjelovanje u studjskoj grupi je otvoreno svima – ali bih cijenio ako to ipak napravite, posebno ako materijali, ideje i znanje koje ćete dobiti smatrate vrijednima. Više o tome kako kupiti spisateljske NFT-ove možete pronaći u ovom članku: “Viveka razgovori”.
Kako će studijska skupina funkcionirati? Struktura je kako sljedi:
- Pročitajte članak/poglavlje na Mirroru. Ako imate knjigu na hrvatskom ili slovenskom, a imate poteškoća s engleskim, i to je u redu.
- Vratite se ovdje i pročitajte sažetak i moj izbor važnih zamisli iz tog poglavlja.
- Svaki put, na kraju, postavit ću vam neka pitanja koja mogu posluiti kao odskočna daska za vaša razmišljanja i utiske.
- Napišite komentar. Taj dio je prilično važan jer pisanje raščišćava misli. Napišite o čemu ste razmišljali kada ste čitali poglavlje ili kasnije. Ako imate neko pitanje za mene, pitajte. Ako želite nešto raspraviti s drugima, samo naprijed.
Knjiga ima dvadeset poglavlja, a to znači da je pred vama dvadeset vježbi i dvadeset prilika za oštrenje viveka alata! Nadam se da ćete uživati u izbudljivim i inspirativnim viveka razgovorima!
Započnimo s prvim poglavljem knjige – Iluzija.
Iluzija
Pročitajte poglavlje s tim nazivom na platformi Mirror.
Podsjetnik: poglavlje je tokenizirano i možete postati vlasnik njegovog NFT-a.
Izdvojene zamisli
Knjiga, kao i prvo poglavlje, počinje s pitanjem “Što ako?”. To je pitanje o naravi naše stvarnosti. To je, možda, jedino pravo pitanje o našoj stvarnosti.
Što ako je sve ovo samo neka vrst iluzije, jako detaljan san ili virtualna stvarnost?
Kako ćete znati? Kako ćete prepoznati?
Intuitivni smjer djelovanje je pitati nekog tko zna. Međutim, u ovom slučaju, “guru” ideja ne funkcionira.
Izdvojit ću nekoliko paragrafa o tome:
„Čak i da postoji netko tko doista to zna (ne možete biti sigurni u to, tako dugo dok vi to ne znate), svaki pokušaj opisivanja bio bi uzaludan. Opis istinske stvarnosti mogao bi biti izrečen biranim riječima i uz veliku mudrost. Ali žalosna je činjenica da vi to ne biste mogli razumjeti, koliko god točan taj opis bio.
Umjesto razumijevanja, vaš bi um stvorio novu projekciju; bila bi to nova nada, uvjerenje i vjera u nešto što zapravo ne znate. Nešto što ste čuli (ne sve, već nešto, procijeđeno kroz… pa, kroz sve što vi jeste) preobrazilo bi se u prihvatljivu sliku onoga što vi mislite da je stvarnost. I opet biste bili na polaznoj točki; u trenutku biste se vratili na početak svoje potrage.“
Pitanja za razmišljanje
- Jeste li ikada ozbiljno razmišljali o mogućnosti da je sve što vidite čujete i doživljavate samo iluzija?
- Je li nešto potaknulo te misli ili su došle bez vidljivog povoda?
- Kad vam dođu takve misli, kako reagirate? Što činite?
Sad je red na vas. Napišite svoje misli, komentare ili pitanja.
Ovu objavu možete pročitati i na drugim jezicima: Slovenski Engleski
Moglo bi vas zanimati
5 komentara
Nea
Ideja o istini i iluziji me proganja od studentskih dana. Kažem proganja jer je misao o tome uvijek prisutna.
Uvijek sam mislila da su dva duhovna iskustva koja sam imala pokazatelj da sam na dobrom putu. Mislila sam da je taj osjećaj doživljenog mira i ta kratkotrajna spoznaja da je sve kako treba biti ipak potvrda da se možemo osvijestiti. Sad nakon čitanja prvog poglavlja razmišljam je li moguće da je i to bila iluzija?
Adrian
Nažalost, moguće je. Ali nemojte odmah skliznuti u “bila je iluzija”. Moguće je da je bila. Ne znamo.
Tragedija suvremene duhovnosti (u smislu da podržava iluziju) je u tome što je usmjerena na iskustvo. Nad svako iskustvo se može staviti upitnik. Ljudi obično biježe od tih upitnika, uvjeravajući sami sebe da je sve u redu. Međutim, ako smo iskreni, “uvidi u zarobljeništvo” s vremenom postaju sve češći.
Takve misli mogu biti uznemirujuće (ne samo da mogu nego i moraju), ali u konačnici one su jedina prava početna točka na putu prema istini.
Marija
Predvsem sem veliko razmišljala o namenu svojega obstoja, “zakaj sem tukaj?” , o vprašanjih ali je božansko res ločeno ali je pravzaprav v meni in v vsakem bitju, v vsem kar nas obdaja. Če je tako, potem je logičen zaključek, da imamo zelo zastrt pogled in od tega ni več daleč sklep, da živim/živimo v iluziji.
Razmišljanje o dejanski naravi stvari in ali je to kar vidim iluzija se mi najpogosteje poraja v zvezi z vprašanjem misterija smrti.
Moj odgovor, reakcija na vprašanje “kaj pa če” je iskanje znanja. Tako sem prišla do vaših knjig in seminarjev. Vztopna točka je bil tečaj IM – dejansko najboljša možna. Seveda pa znanje, ki ni podprto z izkušnjo, ne prepriča dokončno. Iščem torej in trudim se, da bi prišla do izkušnje o resnični naravi stvar. Ali menite, da lahko vsakdo, ki se primerno potrudi pride do take izkušnje?
Adrian
Iskoristit ću ovu priliku da vam ukažem da još neke od značajki viveka metodologije.
“Predvsem sem veliko razmišljala o namenu svojega obstoja, “zakaj sem tukaj?” , o vprašanjih ali je božansko res ločeno ali je pravzaprav v meni in v vsakem bitju, v vsem kar nas obdaja.”
Prvo pitanje je prirodno, ali se na njega ne može odgovoriti razmišljanjem već djelovanjem.
Što se tiče drugog pitanja, one je u početku nepotrebno jer bez osnovnih odgovora, u ovom trenutku možete samo vjerovati u jedno ili drugo, nikako ne znati da jest tako.
I sad slijedi najčešća “pogreška uma” – stvaranje dodatnih pretpostavki nakon jedne nepotvrđene:
“Če je tako, potem je logičen zaključek, da imamo zelo zastrt pogled in od tega ni več daleč sklep, da živim/živimo v iluziji.”
“Ako je tako, onda…” je viveka postupak koji može slijediti jedino kad je prva premisa sto posto sigurna (bez mogućnosti sumnje, prema arhimedovskoj točki – vidi kasnije vježbe).
U osnovi, ni jedan zaključak nakon ovoga nije valjan.
“Ali menite, da lahko vsakdo, ki se primerno potrudi pride do take izkušnje?”
Da, naravno. Uz dobru metodologiju, svatko. Problem je u tome što se 99,99% našega “znanja” oslanja na pretpostavke. Praktično sve što smo naučili, sve što mislimo da znamo, počinje se rušiti kad se upotrijebi prava metodologija. Većini judi je to teško gledati i izdrćžati, pa ili odustanu ili pobjegnu u poricanje. Zbog toga je prava potraga rijetka. Nema baš mngo onih koji se “primerno potrude”. 🙂
katja
Razmisljanje o tem se je zacelo ob branju knjige, kjer avtor le-te pise, da so vse to kar mislimo da smo samo skupek nasih prepricanj in dosedanjih vzorcev in da to v resnici nismo mi. Da bi prisla blizje odgovoru sem pricela z meditacijo. Pri prakticiranju so se pojavile razne izkusnje ki so pripomogle k temu, da na vse skupaj pogledam s “pticje perspektive” oz. z neko distanco. Dozdevanje, da mora obstajati nekaj “vec” od tega kar vidim sedaj je šlo, kot kaze, v pravo smer. Ucitelj na “duhovnih” delavnicah je poudarjal da uporabljamo “strogost uma” oz. jasno presojo. Z vasimi knjigami in vodenjem me lahko popelje do odgovora kako to doseci in s tem do resnice. Hvala.