Na pitanje: “Ljudi misle da su slobodni odabrati svoj životni put, a većinom odaberu onaj koji se od njih očekuje. Zašto?” bilo je zanimljivih odgovora na mojoj FB stranici. Pokušat ću ih svrstati u nekoliko kategorija.
- Imamo izbor, ali (iz nekih razloga) odabiremo pogrešno.
- Nemamo izbora jer smo uvjetovani (društveno uvjetovanje, karma), ili nam je taj izbor sužen i djelomičan.
- Nitko ne odabire pogrešno jer je sve u redu – svatko je točno tamo gdje mora biti.
Ova zadnja izjava je duhovnjački salto-mortale koji nas oslobađa odgovornosti. U biti, ona ne objašnjava ništa. Također, uklanja mogućnost učenja i promjene (a zapravo i mogućnost slobode), jer ako je uvijek sve u redu, onda nema ni pouke. Time i ovo “sve je kako mora biti” gubi smisao. Čak i kad nismo tamo gdje bismo morali biti, opet je tako kako mora biti. Iako je to prilično popularno stajalište među po-svaku-cijenu-pozitivnim duhovnjacima, u biti se radi o uvjerenju koje nema nikakve posljedice na praksu.
Prve dvije opcije su u ovom ili onom obliku bile najčešće. Ako malo bolje pogledate, one nisu tako različite. Pogrešna odluka (iz bilo kojih razloga, a neki od njih su navedeni – recimo, nedostatk hrabrosti, društveni pritisak, neznanje, nesvjesnost, itd.) može se podvesti pod “suženi izbor”. Na posljetku, ako smo odabrali “pogrešno” i snosimo posljedice tog izbora, za to vjerojatno postoji razlog. Taj razlog nas usmjerava, često ga nismo ni svjesni i postojanje izbora dolazi u pitanje.
Sve to zajedno ukazuje na jedan bitan problem oko naše slobode: mi ne znamo koliko smo slobodni. Uvjetovanje nečim (recimo da to nazovemo karma) skriva se iza naših želja. To znači da kad kažemo da smo slobodni odbarati, mislimo na slobodu ispunjavanja svojih želja (jedan od odgovora je pokušao ukazati na činjenicu da bismo morali znati kako smo slobodni ispuniti svoje želje).
Međutim, to je prilično površinski zahvat što se tiče stvarne slobode. Tko određuje naše želje? Odakle one dolaze? Zašto želimo ove tri stvari, a ne neke druge tri? Čak i kad budemo slobodni odbarati što ćemo učiniti i u tome nas nitko neće sprečavati, nećemo biti slobodni od dubokih obrazaca koji su doveli do tih želja. Živjeti svoje snove nije sloboda – to je samo prihvatljiva opcija naspram situacije u kojoj ih ne živimo.
Odakle dolaze snovi i imamo li mi izbora u njihovom nastanku?
Sloboda ispunjavanja želja (i snova) je samo prvi sloj, prvi površinski zahvat do stanja slobode koje je većini ljudi potpuno nepoznato. Ono pretpostavlja stvarno nepostojanje obrazaca i izlazak iz uzročnih petlji.
Za to je malo tko spreman, jer sloboda je nepoznanica koja se često spominje, a malo kad u potpunosti razumije.
Komentiraj