Zeus je, kaže priča, pustio dva zlatna orla da lete svaki u svom smjeru. U trenutku kad su se sreli, Zeus je ispustio veliki kamen – omphalos. Tamo gdje padne, navodno je pomislio Zeus, bit će najvažnije mjesto na svijetu; njegovo središte.
Kamen je pao u Grčku, na mjesto gdje je kasnije nastalo najpoznatije proročiste – Delphi. Tamo su snimljene gornje fotografije s navodno izvornim, pravim omphalosom. Ako su ga doticale Zeusove ruke, bilo bi zanimljivo dotaknuti ga svojima, pomislio sam. Tko zna što se krije u tom kamenu?
Hm, bio je topao od sunca, ali osim toga, kamen ko kamen.
Omphalos na grčkom inače znači “pupak”. Simbolično, to je nešto kao “središte svega”. Međutim, nisam se mogao oteti dojmu da, budući da ga je bacio Zeus, ovaj kamen nije mogao sletjeti nigdje drugdje nego u Grčku. Shiva je svoje omphalose ostavio po Indiji, a Jahvino kamenje, da je imao volje baviti se njime, bez sumnje bi završilo u Jeruzalemu.
“Omphalos sindrom” je pogrešno uvjerenje da je “naše vlastito” ono najvažnije na svijetu, njegovo središte, pupak svemira. Prisutan je posvuda u religiji, filozofiji, povijesti, politici…
Prisutan je, međutim, i na mjestu koje nam je najbliže – naš vlastiti osjećaj identiteta. Gdje je središte svemira? Gdje je njegov pupak?
Gdje bi uopće mogao i biti nego tamo gdje sam ja?
Komentiraj