Izvadak iz knjige “Uklanjanje faktora karme”
poglavlje 39., “Duhovna empatija vs. želje”
prethodni članak: “Molim vas, mogu li kušati vašu qualiju?”
***
Iskustvo bilo koje vrste empatije, u bilo kojem obliku, korak je prema razgrađivanju stalnog osjećaja odvojenosti. Naše tijelo odvojeno je od ostataka materijalnog svemira. Naše su misli i osjećaji privatni; možemo ih zadržati za sebe. Ja-samstvo ima mnogo razloga za vjerovanje da je sigurno i zaštićeno od intervencija i stranih utjecaja. Ako želimo, možemo se zatvoriti u čahuru uma i tijela, ne puštajući nikoga da uđe. Međutim, ta situacija nije stvarna. Iluzija je misliti da možemo biti odvojeni od drugih, čak i na trenutak. Ako pokušamo, djelomično ćemo uspjeti, ali taj će uspjeh imati gorak okus i neće trajati dugo. Ako ništa drugo, ljubav će tome stati na kraj prije ili kasnije. Bilo koja vrsta ljubavi može raskinuti čaroliju odvojenosti i posijati sjeme jedinstva.
Ali, ljubav je čarobna pojava. Slobodna je, bez uvjetovanja. Možete poboljšati svoju sposobnost voljenja, ali ne možete stvoriti ljubav ako vam nije data. Ljubav će doći kad želi, ne zato jer ste je vi stvorili. Ako vam je draže, možete gledati na empatiju kao na krajnju vještinu potrebnu za savršenu ljubav. Ako možete osjetiti ono što osjećaju drugi, opremljeni ste za ljubav. Sigurno ćete ih voljeti, jer će iluzija odvojenosti nestati, a jedino što će ostati bit će jedinstvo, ili još bolje, jednost. A to je upravo ono što ljubav jest.
Što se događa željama kad ste u ljubavi? One nisu toliko usmjerene na vas. Postaju šire; uključuju više toga. A vi ste manje vezani njima, zato što ih dijelite s drugima. Prisutne su, a njihovo je ispunjenje važno kao što je bilo i ranije. Ali sada, nije više važno da ih ispunite vi; da se ispunjenje dogodi vama. To više nije važno, jer ste empatični. Osjećate ono što osjećaju drugi.
Zamislite da doživljavate punu duhovnu empatiju, ne samo razumijevanje i prepoznavanje tuđih osjećaja. Ako ste sposobni doživjeti qualiju druge osobe, što vama preostaje željeti? Iskustvo je iskustvo, bez obzira na to tko ga doživljava. Ako se uzdignete do te sposobnosti, slobodni ste od karmičke petlje želja. Bit ćete manje uvjetovani željama, manje zarobljeni.
Čak i ako vam je puna duhovna empatija nezamisliva (s pravom, jer se radi o zapanjujućoj i rijetkoj sposobnosti koja se doživljava u posebnim situacijama), obična će empatija za početak dostajati. Počnite hodati u tom smjeru.
Vježbajte empatiju
Postoji mnogo načina za vježbanje empatije. Evo nekih prijedloga koji bi vam mogli biti korisni:
- Promatrajte druge ljude i pokušajte razumjeti što ih motivira. To je posebno korisno ako se ne slažete s njima i njihovim djelima.
- Nikad ne donosite prebrze zaključke i sudove. Uvijek ima nečeg iza onoga što vidite; nečega skrivenog pogledu.
- Pokušajte zamisliti kako se osjeća druga osoba. Na neki način pokušajte izići iz svoje glave i ući u njihovu kožu, aktivno i namjerno oponašajući osjećaje, razmišljanja, razloge i motive drugih ljudi.
- Vježbajte raspravljati s prijateljima različite teme, ali tako da branite stajalište s kojim se inače ne slažete.
- Sviranje u grupi, posebice ako improvizirate, povećava sposobnost podjele osjećaja. Ne morate biti glazbenik da biste to radili: pokušajte, recimo, bubnjati u grupi i slijedite ili inicirajte promjene u ritmu.
- Sudjelujte u humanitarnom radu. Pomaganje drugima zasigurno će povećati vašu otvorenost za empatiju.
Komentiraj