Izvadak iz knjige “Uklanjanje faktora karme”
poglavlje 39., “Duhovna empatija vs. želje”
prethodni članak: “Hod u tuđim cipelama”
***
Qualija je filozofski izraz za subjektivno iskustvo. Točnije, za okus subjektivnog iskustva. Razmišljajući o mentalnim stanjima, ili stanjima svijesti, mnoge su mudre žene i muškarci, znanstvenici, umjetnici, filozofi, teolozi i ostali, zaključili da, usprkos činjenici da komuniciramo jedni s drugima i uglavnom se razumijemo, možda nikada nećemo iskusiti kako je to biti netko drugi.
Primjerice, svi doživljavamo frekvencije svjetla, i složili smo se da ih zovemo bojama. Ako svjetlo valne dužine između 700 i 635 nanometara i frekvencijskog raspona od 430 do 480 teraherca dođe do mog oka, ja ću reći: “Oh, kako lijepa crvena boja.” Vi ćete reći isto, ali nitko zapravo ne zna kako mi to doživljavamo unutar nas. Moguće je da biste, kad biste vidjeli svijet mojim očima, ustanovili da ste ono što sam ja nazivao crveno, vi zapravo doživljavali kao vaše plavo, i obrnuto. Frekvencija i valna dužina svjetla su iste; riječ koju smo naučili kao naziv za tu boju ista je, pa se razumijemo i ne miješamo boje kad o njima pričamo. Ali, samo iskustvo potpuno je različita stvar. To je qualija. Nešto izrazito i isključivo moje. Ili vaše.
Primjer s bojama jednostavan je, ali naravno, qualije naših života mnogo su složenije. Možemo ih uspoređivati i možemo ih razumjeti. Možemo ih čak osjetiti kroz kognitivnu i afektivnu empatiju. Ali, nikad je zapravo ne možemo podijeliti. Ne možemo ući u um druge osobe i iskušati svijet onako kako to ona iskušava. Točnije rečeno, to je ograničenje prihvaćeno od strane današnje psihologije i općenito trenutačnog znanstvenog znanja. Na ovom vam mjestu zapravo predlažem odbacivanje tog ograničenja. Govorim o trećoj vrsti empatije, potpunoj empatiji, ili duhovnoj empatiji, tijekom koje mi zapravo dijelimo qualiju doslovce ulazeći u svijest druge osobe.
Ljubav to može
Prije nego što pogrešno zaključite kako pišem o nekoj visokotehnološkoj znanstveno-fantastičnoj ideji prijenosa svijesti u računalo, ili tako nečem, dozvolite mi da vas podsjetim kako smo prijašnja oslobađajuća iskustva pronašli unutar našeg duh/tijelo/okolina sustava. Ako mogućnost doživljaja qualije druge osobe postoji, onda se to isto tako mora pronaći negdje u našoj blizini. I može se! Zapravo, možete pronaći tragove duhovne empatije u prilično uobičajenom ljudskom iskustvu – u ljubavi.
Razmislite o istinskoj ljubavi. Možete li zauzeti stajalište osobe koju volite? Naravno. Njena perspektiva je sve što vam je važno.
Možete li ne prosuđivati osobu koju volite? Ako se radi o istinskoj ljubavi, nikad ne prosuđujete. Umjesto toga, prihvaćate. Ako prosuđujete, to više nije ljubav.
Možete li prepoznati osjećaje koje ta osoba ima? Možete li osjetiti ono što ona osjeća? Naravno. Vaši su zrcalni neuroni podešeni prema njoj. Bit ćete uznemireni ako je ona u nevolji, a vaš će svijet biti obasjan njenim uspjehom. Ako se to ne događa… pa, to nije ljubav i slobodno možete otići. Ili, u boljem scenariju, poradite na svojoj empatiji, jer ljubav je prožeta njome te u mnogim slučajevima o njoj i ovisi.
Prihvatljivo je uspostaviti čvrstu povezanost između ljubavi i empatije. Ljubav nam pokazuje što empatija zapravo znači. Ako je ljubav prisutna, negdje u blizini je i empatija, u to nema sumnje.
Hajde da sada zakoračimo korak dalje. Ako ste iskusili pravu ljubav, jeste li ikada imali osjećaj da znate kako se osjeća vaš voljeni ili voljena? Ne samo na osjećajnoj razini, već na konkretnoj, svakodnevnoj razini nekog iskustva? Na primjer, jeste li ikada osjetili bol u određenom dijelu tijela kada je vaš voljeni bio povrijeđen upravo na tom mjestu? Ljudi rijetko govore o takvim stvarima, ali čini mi se da stvarni prijenos iskustva, dijeljenje qualije, nije tako rijetko među istinskim ljubavnicima. Ili, primjerice, između braće i sestara, posebice blizanaca.
Ponekad kažemo da smo “jedno” s osobom koju volimo. Naizgled, radi se o romantičnom izrazu, ali moglo bi se dogoditi da iza toga stoji čvrsta stvarnost. Ljubav je živući izraz empatije, te predstavlja mjesto na kojem je moramo tražiti ako želimo naučiti nešto o njenoj punini, o duhovnoj empatiji.
***
Nastavak u članku: “Istraživanje puteva do duhovne emaptije”
Komentiraj