Već dvadeset godina poučavam Integralnu meditaciju i na svakom me tečaju iznova oduševi lakoća s kojom polaznici dolaze do iskustva unutarnjeg mira. Potrebno je tek malo objašnjenja, par ispravnih naputaka i nekoliko samostalnih meditacija.
Međutim, jedna se stvar također ponavlja gotovo uvijek, gotovo kod svih: neka vrst nevjerice da sve to skupa može biti toliko lako i prirodno. Nakon jedne – pazite, JEDNE – ispravne samostalne meditacije, ljudi ponekad shvate da su godinama pokušavali na pogrešan način. Potrošili su mnogo truda i energije, iskreno su ulagali napor, a rješenje se nalazilo u drugom smjeru. Pred njihovim očima, u njihovom umu, tamo gdje se rijetko ili gotovo nikada ne gleda.
Nakon što se iskustvo stekne (a za to nije potrebno više od sat-dva na tečaju), najveći “problem” koji ljudi imaju s meditacijom je shvatiti da se ne treba miješati, da se ništa osim toga ne treba učiniti. Ali, to je slatki problem – jedan od onih koji zapravo i nisu problemi, nego predstavljaju izraz unutarnjeg čuđenja nad nečim što je bilo tako jednostavno i uvijek prisutno, a što nam je tolike godine izmicalo.
Komentiraj