Naizgled je tako – ali samo naizgled.

Okrenite rečenicu i provjerite vrijedi li “ako sam živ onda sam valjda i svjestan”.

Ne vrijedi uvijek, zar ne? Čovjek može biti živ, ali bez svijesti. Također, vrlo je upitno hoćemo li svemu što živi (recimo biljkama), pridati značajku svijesti.

Dakle, automatsko izjednačavanje života i svijesti već nakon malog logičnog ispitivanja pokazuje se napouzdanim.

“Svijest prije života” je iznimna, revolucionarna zamisao koja odvaja ta dva pojma s druge, neočekivane strane. Znali smo da život može postojati bez svijesti, ali nismo nikada razmišljali da svijest može postojati i prije života (u biološkom obliku). Ako bi tako bilo, to bi imalo ogromne posljedice na razumijevanje života, te položaj svijesti unutar strukture stvarnosti (prvenstveni položaj, prvobitni položaj, a ne izvedeni, naknadno nastali).