Što ja imam od slobode?

Iz knjige (u nastanku) “Uklanjanje faktora karme”:

“Naše nam želje zasljepljuju oči, pa pogrešno poistovjećujemo njihovo ispunjenje s našom slobodom. Nažalost, suvremena duhovnost povećava taj teret djelotvorno stavljajući pečat na zamku u kojoj se već nalazimo. Potražnja za iluzijom velika je, a duhovni je autoriteti ispunjavaju nudeći svoja “rješenja”. Upotrijebit ću neke citate poznatih autora. Inače ih poštujem, te živim u nadi da znaju više i bolje nego što to izolirane rečenice pokazuju. Zbog toga neću upotrijebiti njihova imena.

Primjerice: “Sloboda znači da te nitko ne sprečava u življenju života kakvog si izabrao. Sve manje od toga je oblik ropstva.”

Radi se o potvrdi uobičajene zamisli o slobodi. “Živjeti kako izaberemo” vrlo je privlačno svima koji se osjećaju ograničeni nečime, a to znači većini ljudi. Obećanje o uklanjanju tih ograničenja pomoću “duhovnog buđenja” dobro zvuči, jer iz njih inače ne možemo pobjeći. Međutim, mogućnost ispunjenja tog obećanja sasvim je druga priča. Ipak, najveći je problem u “izboru”.

Kakva je korist od uklanjanja ograničenja, ako je proces izabiranja u vlasti karmičkih petlji?

Ako problemu pristupimo s te strane, slika je sasvim drugačija. Ograničenja su dio karmički uvjetovanih okolnosti vašeg života. Ona će biti prisutna ovako ili onako, jer ih stvara naša djelatnost. Reći da će ona nestati, više je od laži. To je mamac za naivne, a istovremeno i sredstvo pomoću kojeg ih se drži zarobljene. To se nikad neće dogoditi, a mi ćemo stalno živjeti u nadi, istodobno ne vjerujući u mogućnost stvarne slobode.

Problem nije u ograničenjima koja su dio okolnosti našega života – problem je u samom procesu odabiranja. Duhovno buđenje povezano je s oslobađanjem od utjecaja karmičkih petlji, a to se ne može postići usmjeravanjem na ograničenja i/ili proglašavanjem da će ograničenja nestati, samo ako mi vjerujemo da ih nema.

Današnja duhovnost rezultirala je sumnjivim učinkom potrage za izlazom, oslanjajući se na prevlast uma nad okolnostima. Naravno, takva moć postoji, ali radi se o maču s dvije oštrice. Čemu god pristupate s čvrstom namjerom (namjera je još jedno popularno sredstvo za ispunjenje želja), vratit će se k vama u obliku narednog ograničenja. Zatim ćete morati upotrijebiti drugu namjeru pokušavajući se osloboditi tog ograničenja. I karmička će se petlja nastavljati u beskraj. Nema slobode na vidiku. Ni traga od nje.

Evo još jedne rečenice popularnog autora duhovnih uspješnica: “Apsolutna sloboda ne postoji. Postoji sloboda da izaberemo što god želimo, a da se zatim posvetimo toj odluci.”

Što god želimo? Dakle, ako se posvetimo prelaženju kroz crveno svjetlo kad vozimo automobil, trebali bismo ostvariti taj uzvišeni cilj? Pretpostavljam da ta izjava nije napisana s tom namjerom, ali tako zvuči, ako čitate što piše. Vjerojatno nije mišljeno ni da je pedofil slobodan izabrati što god želi i posvetiti se toj odluci. Ali, ta rečenica znači točno to.

Ponovno, problem je u procesu izabiranja, a ne u “onome što želimo”, niti u posvećivanju tome. “Ono što želimo” izravni je rezultat zarobljeništva; čvrsti lanac oko našeg vrata – iako, kako kaže Gibran, “njegove karike blistaju na suncu i zasljepljuju naše oči”. Ključno je pitanje “zašto želimo to što želimo”. Nažalost, većina duhovnih autora danas to ne pita. Ne mogu biti siguran vrijedi li to i za njihove čitatelje, ali budući da se takve knjige dobro prodaju… zaključak je očigledan.

Ponovno ću upotrijebiti citat Walta Whitmana: “Ne samo da je istina da većina ljudi potpuno pogrešno shvaća slobodu, nego mi se ponekad čini da nisam sreo nikoga tko je pravilno razumije.”

Možda sam imao više sreće od Whitmana. Tu i tamo sreo sam neke koji razumiju, ali je potraga bila duga i tijekom tog vremena morao sam dobro podesiti svoj “bullshit detektor” tako da postane osjetljiv na najfinije tkanje iluzije i spasi me od zamki slatkih duhovnih obećanja. Zauzvrat, to mi je omogućilo da pronađem nešto što ne izgleda tako slatko na prvi pogled, ali je, oh!, toliko slađe na duže pruge.”