Ako ti nisi svjestan unutarnje povezanosti i onoga što taj rat čini tebi, u dubinama tvoje svijesti, ako si dopustio da te zbune smutljivi jezici i zaustave te u djelovanju, barem razmisli o sljedećem: kad bi vidio jednog čovjeka kako tuče drugog na ulici do krvi, što bi učinio? Bi li promišljao tko je kome, kada i zašto nešto učinio pa da se sada događa ovo? Bi li se držao lažne neutralnosti jer… ne želiš se miješati, možda je ovaj koga tuku sam kriv za svoju sudbinu? Ili bi rekao, jasno, glasno i nedvosmisleno: PREKINITE S NASILJEM!

Mnogo je glasnih “mudraca” koji se kunu u svoju dušu, slobodu i naravno, svoja prava, a izgubili su jednostavni dodir sa svojim srcem. Upiru prstom u tamu i tvrde da znaju krivca koji nam radi o glavi, a sve to zato da bi opravdali to što oni ne čine – ništa.

Želiš li doista znati tko je kriv za ovo? Gorka je to pilula, ali vrlo jednostavna: MI SMO KRIVI.

Da, mi smo krivi, svaki od nas, jer svi skupa nismo napravili dovoljno da zajedničku svijest prožmemo “ahimsom”, nenasiljem. Mi smo krivi, jer nismo dovoljno jasno pokazivali prstom na nepravdu, diskriminaciju i uskogrudnost. Mi smo krivi, jer smo dozvolili da nas podijele po nacijama, uvjerenjima, jeziku, tradicijama i religijama. Mi smo krivi, jer smo zaboravili da smo JEDNO, da smo ljudi na istom planetu i da među nama ne smije biti nikavih razlika ni granica.

Ali, osjećaj krivice ima smisla jedino ako te SADA pokrene na akciju. Pridruži mi se u nevidljivom ali snažnom pokušaju da vratimo nenasilje u temelj naše zajedničke svijesti. Okreni se miru, svakoga dana, kad god možeš. Budi mir.

Pokušaj, a ako ne znaš kako, zapamti to neznanje, zapamti tu nemoć i prvom prilikom nauči kako se stvara mir iznutra. U međuvremenu, pridruži mi se u glasnom izražavanju odbijanja rata. Kaži glasno: ZAUSTAVITE RAT.

Nemoj tražiti opravdanja, nemoj mudrovati o politici, ne prepuštaj se mutnim vodama skrivenih zavjera. Budi jednostavan, izravan i čist u svojoj namjeri: DOSTA JE RATA.

Kaži to jasno i bez opravdavanja jer ovo je prilika da se vratimo jedinstvu. Postoji jedna stvar oko koje se moramo složiti, jer inače smo izgubljeni: DOSTA JE RATA.

Nemoj oklijevati, ne daj se smesti ili zbuniti. Znaš i sam, ima glasova koji opravdavaju nasilje i iskrivljavaju stvarnost te nas time guraju u još dublju tamu. Možda misliš da je u redu svakome dopustiti da kaže što misli, možda se ne želiš sukobljavati s prijateljima koji misle drugačije, možda imaš neke druge razloge zašto si do sada šutio. Ali, molim te, u ime onog što nam je zajedničko, nemoj šutjeti više.

Kaži glasno: DOSTA JE RATA.

Kaži to u ime svih Ukrajinaca koji to govore svojim suzama dok napuštaju svoje razrušene domove. Oni nemaju kada i kako to govoriti jer spašavaju što se spasiti može. Kaži to u njihovo ime i kaži glasno: DOSTA JE RATA!

Kaži to u ime svih Rusa koji pogibaju daleko od doma, a da zapravo ne znaju zašto. Kaži to u ime svih koji plaču od muke u Rusiji, a ne mogu i ne smiju reći što misle jer će zbog toga izgubiti glavu.

Kaži to zbog svih njih i zbog svih nas. Kaži to zbog sebe jer, iako to možda ne vidiš, ali na tvoje kuće sada padaju bombe i tvoj život se gasi pod čizmom nasilja. Nemoj oklijevati. Kaži to, dok još možeš i dok još ima vremena: DOSTA JE RATA!

Članak koji ćete pročitati zapravo je opširan odgovor na jedno od stotina sličnih mailova i poruka koje sam dobio od ljudi koji su ranije znali zadržati zdrav razum, ali sad su odsklizali u nešto što se takvim ne može zvati.

Isprva sam pristojno odgovarao na svaki od tih mailova, ali se pokazalo da se često iza naizgled opravdanih pitanja krije provokacija čiji je cilj da drugom čovjeku (u ovom slučaju meni) oduzme vrijeme usmjeravajući ga na razne članke i video zapise. Naravno, svako čitanje i gledanje takvih stvari podrazumijeva i određeni angažman. Za provjeru svake “činjenice” koje takvi članci i zapisi donose treba mnogo više vremena nego što je njihovu autoru bilo potrebno da ih izmisli ili prenese s nekog drugog mjesta. O poluistinama i tendencioznim tumačenjima da ne govorim.

Mail s opširnim pitanjima počinje ovako: “Pišem vam zato što se ne mogu oduprijeti lošem osjećaju o onome što možda dolazi. Sve što je bilo označeno kao ‘teorija zavjere’ do sada se je ispunilo.”

Neću navesti ime autora, niti njegova puna pitanja – to je potpuno nevažno. Pročitajte članak ako vas zanimaju moji odgovori. Međutim, unaprijed upozoravam, ako ste duboko u alternativnim objašnjenjima stvarnosti i teorijama zavjera, neće vam se svidjeti to što u njemu piše i stoga je bolje da ga ne čitate. Posebice nemojte odgovarati na njega pokušavajući uvjeriti bilo mene bilo druge čitatelje u “vašu istinu”. Članak nije napisan da bi razuvjerio one koji vjeruju, već isključivo zato da bi onima koji zbunjeno gledaju što se dogodilo njihovim prijateljima i poznanicima koji su do jučer bili razumni ljudi, a sada su postali znalci medicine, povijesti, politike i ratnih strategija. Štoviše, izgleda da posjeduju informacije koje nitko drugi nema i koje su dobili iz hash-hash izvora ili preko “kozmičkih kanala”. Kako im se to dogodilo? Zašto se dogodilo njima, a ne vama?

Pročitajte ga i ako vam se čini da polako ludite i više ne znate što da mislite i kome da vjerujete, još malo i završit ćete u istom mračnom svijetu zavjera, skrivenih sila i nepoznatih manipulacija koje su sve, bez iznimke, usmjerene protiv vas.

Nadam se da je okvir i mjesto ovog članka jasan te da neću morati brisati previše komentara agresivnih fanatika zavjera.

Mail o kojem je riječ negdje na početku sadrži i neizbježni link na “pouzdan” izvor informacija, pa ću najprije o tome.

***

U vašem mi pismu nudite članak na engleskom koji se nalazi na web stranicama koje isključivo – pazite ISKLJUČIVO – pišu o zavjerama. Zašto mislite da su takve stranice relevantan izvor informacija ili da predstavljaju išta više od mišljenja njihova autora? To ste mišljenje vi prihvatili, ušlo vam je u kosti i izazvalo strah. Pretpostavljam iskrenost vaših riječi i odgovorit ću vam opširno na njega, nadajući se da mi je pretpostavka ispravna.

To ću napraviti i zato što mislim da se jako mnogo ljudi poput vas našlo na mračnim mjestima jer su se protekle dvije godine zarazili mnogo gorim virusom od COVIDA-19 – epistemološkim virusom koji napada um i u konačnici čini čovjeka nesposobnim za spoznaju stvarnosti.

U svojim odgovorima opisat ću taj virus i njegove značajke. Ako ste u pitanjima doista iskreni, razmislit ćete o odgovorima. Ako niste, već ste samo jedna od onih koji agresivno uzima vrijeme drugim ljudima šireći svoja uvjerenja (nadam se da to nije slučaj), ovi će odgovori poslužiti kao pomoć onima koji su zadržali zdrav razum i često se pitaju što se to događa s ljudima oko njih. Imali li pomoći za one koji su se potpuno predali “zavjereničkom” svjetonazoru?

Nažalost, za neke pomoći nema. Do razdvajanja svjetova je došlo, i oni kojima je epistemološki virus zavjera uništio sve spoznajne mehanizme zauvijek će ostati zarobljeni u mračnom svijetu izmišljenih prijetnji ili – u nekom boljem slučaju – u jednako tako izmišljenom svijetu u kojem su te prijetnje uklonjene ali na način sukladan njihovu prethodnom uvjerenju (primjerice, postojala je mračna elita pod nadzorom galaktičkih demona, ali su demoni sada pobijeđeni pa je elita sad pod nadzorom galaktičkih anđela).

Idemo redom na analizu anti-epistemološkog virusa (vjerojatno znate, ali poradi objašnjenja, epistemologija je znanost o načinu na koji spoznajemo stvarnost – dakle o načinu na koji znamo da je ono što smo vidjeli, čuli, pomislili, osjetili, doista stvarno, a ne naša mašta, izmišljotina ili projekcija).

Kažete: “Pišem vam zato što se ne mogu oduprijeti lošem osjećaju o onome što možda dolazi. Sve što je bilo označeno kao ‘teorija zavjere’ do sada se je ispunilo.”

Prva značajka epistemološkog virusa je selekcija informacija. Primjerice, vaša prva rečenica, ova s kojom ste počeli, ukazuje da ste odabrali ono što vam odgovara, što je sukladno vašem trenutnom uvjerenju. Jer da niste, sigurno ne biste napisali ovako nešto.

99% teorija zavjera potpuna je besmislica i nisu se ni na koji način pokazale točnima. Počnite od Davida Ickea (koji je jedan od kumova virusa kojim je zarazio mnoge). Je li se pokazalo točnim da svijetom upravljaju ljudi gušteri? Jesu li štedne žarulje način da se upravlja mislima drugih ljudi? Ili dalje, je li 5G mreža uzrok ili podrška širenju virusa? Je li prelazak na višu frekvenciju 5G mreže u osmom mjesecu ove godine izazvao teške tjelesne reakcije ili masovnu smrtnost kod cijepljenih? Jesu li države, nakon što su dosegle određenu razinu procijepljenosti, zadržale COVID potvrde pokazujući da to nije imalo nikakvu drugu funkciju osim kontrole? Itd.

Ne mili mi se nastavljati u tom smjeru i nabrajati sve pogreške teorija zavjere. Tim više što od toga nema koristi, budući da uvjereni “zavjerenici” ionako ne mare za te pogreške i ne priznaju ih. Njima je važno da uvijek ima nešto iza onog vidljivog, nešto zloguko, namjerno, nešto što je usmjereno protiv dobrobiti ljudi.

Dakle, ne, teorije zavjere nisu se pokazale točnima. Upravo suprotno, velika se većina pokazala besmislenima, ali to ljude ne sprečava da izmišljaju nove besmislice koje će se u budućnosti opet pokazati netočnima, i tako ponovno i ponovno, u začaranom krugu izazvanom uništenjem kontrolnog spoznajnog mehanizma.

Svojom prvom rečenicom pokazali ste da ste se odsjekli od stvarnosti. Epistemološki virus vam je oštetio kompas za snalaženje među raznim mogućnostima. Niste jedini, nažalost. Nekada su ljudi u susretu s raznim teorijama i objašnjenjima saslušali što im se govori (jer sve je moguće, naravno), ali nisu odmah u to povjerovali. Kontrolni spoznajni mehanizam (ugrađen u narav uma) spriječio ih je da odmah povjeruju u nešto što je MANJE VJEROJATNO.

Teoretičarima zavjera antispoznajni virus uništio je taj kontrolni mehanizam i oni sada funkcioniraju obrnuto: što je nešto luđe, složenije i nevjerojatnije, to im izgleda istinitije.

Ako je jednostavno i očigledno, to se ne prihvaća jer uvijek postoji neka skrivena namjera, zar ne?

Primjer takvog ponašanja je i odabir informacija. Mainstream mediji su korumpirani, znači moramo ih ignorirati i ne vjerovati ničemu što oni donose. Umjesto toga, slušamo i gledamo SAMO opskurne, alternativne medije koji su znatno manji (često se sastoje od jednog ili dva čovjeka) jer oni sigurno nisu korumpirani i govore samo istinu.

Ako odmah, iste sekunde ne vidite GREŠKU u gornjim rečenicama, antispoznajni virus vam je načeo um. Jer, naravno da je lakše potplatiti, korumpirati, izmanipulirati i usmjeravati dva čovjeka nego sto milijuna novinara kojima od njihove profesionalne reputacije ovisi karijera. Teoretičari zavjera i žrtve antispoznajnog virusa ne vide nisku (ako ikakvu) logističku vjerojatnost svojih tvrdnji i namjerno zanemaruju činjenicu autoregulacije u velikim sustavima, kao i mnoge druge činjenice uostalom. Umjesto toga nude složena i manje vjerojatna objašnjenja s predvidljivim zaključkom: ne slušaj ništa drugo osim onog što ti ja kažem, a ako me mediji ne prenose nego štoviše blokiraju, to samo znači da govorim istinu, a oni lažu.

Mainstream mediji (u demokratskim zemljama, da se razumijemo) daleko su od takvog stava. Naravno da mogu biti korumpirani, ali autoregulacija velikih sustava koji se sastoje od ljudi poput vas ili mene kojima je stalo do posla koji obavljaju, u kombinaciji sa slobodom izražavanja uvijek na kraju iznjedri istinu. Te autoregulacije kod teoretičara zavjera nema pa je sve što se može čuti samo uvjerenje koje se sve više odvaja i udaljava od stvarnosti.

***

Dalje pišete: “Prije svega sam racionalan i analitičan čovjek, a u pandemiji sam naučio da na svijetu postoji mnoštvo lažova, da nemamo slobodu govora i izražavanja svog mišljenja…”

Hm. Veliko HM.

Hoćete reći da alternativna mišljenja nisu bila slobodno izražena? Pa kako ste onda vi došli do svojih informacija? Kako je moguće da ste mi poslali članak u kojem je zastupljeno alternativno mišljenje? Zar ljudi koji su drugačije mislili nisu objavljivali svoje video uratke i članke, zar nisu čak bili na ulicama pokazujući što misle?

Očigledno, niste u Putinovoj Rusiji, Kini ili Sjevernoj Koreji. Sasvim slobodno možete izraziti svoje mišljenje.

Dakle, opet ste napisali nešto netočno, ali vi ne primjećujte tu netočnost jer upravo tako i mislite. Jedino je točno da se manjinsko mišljenje nije prihvatilo, te da se većina priklonila mišljenjima struke i odgovornih javnih djelatnika.

Možete reći što god hoćete o tome, ali nemojte pisati da nema slobode izražavanja i mišljenja, jer to nije točno i zavodi prije svega vas. U biti i ta je izjava dio antispoznajnog virusa. Ako vaše uvjerenje nije općeprihvaćeno, to znači da netko radi protiv vas jer, naravno, vaše je uvjerenje istinito, a ovo drugo nije.

Idemo dalje, još uvijek s vašom prvom rečenicom: “Prije svega sam racionalan i analitičan čovjek, a u pandemiji sam naučio da na svijetu postoji mnoštvo lažljivaca, da nemamo slobode govora i izražavanja svog mišljenja i da će ‘njima’ prije svega biti važno ispuniti svoju namjeru za postizanje potpune kontrole.”

Iako ste “njima” stavili u navodnike, o kome zapravo govorite? Vidite, to je još jedna od značajki antispoznajnog virusa: neprepoznavanje manipulacije.

Svi totalitarni režimi, diktatori, politički i drugi manipulatori uvijek su koristili istu taktiku: stvoriti opasnog generaliziranog neprijatelja bez lica i imena. ONI. Oni su protiv nas. Oni nas ugrožavaju. Oni.

Racionalan i analitičan čovjek, za kakvog se izdajete, odmah bi prepoznao zamku. Zlonamjerni činitelji, ljudi ili organizacije, imaju svoje ime i prezime. Ako je netko učinio ili čini nešto loše, onda to treba prokazati. Treba jasno reći o kome se radi.

Teorije zavjera blaženo su nejasne u vezi toga. Također su maštovite do zavidne razine. Priče su toliko šarolike da ne bi stale u poveću knjigu samo ako bi se nabrojilo tko je navodno taj tko nam želi nametnuti potpunu kontrolu.

Doduše, navodite primjer: “Sigurno ste puno čuli i pročitali, ali svejedno s vama dijelim dobar članak na tematiku WHO-a koji trenutno (iza zavjese rata između Rusije i Ukrajine) priprema države na potpis sporazuma kojim će se u budućim epidemijama sva kontrola odlučivanja dati njima u ruke. Znači WHO bi mogla sama odlučiti o uvođenju obaveznog cijepljenja, nošenja maski itd.”

Ponajprije, moram reći da članak uopće nije dobar. Tendenciozan je i pripada nizu zavjereničkih članka na stranicama autora koji je očito takvim stvarima posvetio dobar dio svog života. Jedan autor. Bez nadzora, bez autoregulacije, bez bilo kakve potvrde autentičnosti ili novinarske reputacije. Primjerice, u njemu je, baš kao i u vašem pitanju, izbjegnuta osuda ruske invazije na Ukrajinu. Čak je pridjev “zli” Putin stavljen u navodnike. Objašnjenje je opet generalizacija i relativizacija. Ne, nije Putin imenom i prezimenom naredio napad na Ukrajinu. A ako i jest, iza toga stoji nešto drugo, povijesna opravdanja, zapadna oligarhija, lažljivi Amerikanci, a možda i drevni egipatski svećenici i genetski ratovi.

Uzgred, u ovom trenutku je očigledno upravo nevjerojatno veliko preklapanje između teoretičara zavjera, antivaksera i antimjeraša, s proruskom orijentacijom i relativiziranjem trenutačnog egzodusa milijuna Ukrajinaca. To je također posljedica antispoznajnog virusa.

Gubitak orijentacije, daljnje smanjenje empatije, poricanje očiglednih činjenica, relativizacija i generalizacija. To su vrlo ozbiljne posljedice koje ne utječu samo na psihičko stanje onog tko je njihova žrtva, nego imaju utjecaj na druge ljude. A to cijelu priču o teorijama zavjere podiže na drugu razinu.

A što se tiče WHO-a, ta organizacija može dati takav prijedlog, ali hoće li proći ili neće, to ćemo vidjeti.

Pitanje je razumijete li vi razloge zašto WHO razmišlja o tome? Vaše objašnjenje, kao i objašnjenje svih teoretičara zavjera je “oni žele kontrolu” (uz napomenu da to zapravo nije WHO, nego su to i dalje “ONI” koji upravljaju WHO-om, zar ne?). Naravno, to objašnjenje u skladu je s vašim uvjerenjem i strahom koje ono izaziva. Ali, jeste li pokušali sagledati stvar na jednostavniji način i tako doista biti racionalni i analitični?

Virus i pandemija. Zarazna bolest. Ljudi umiru. Svijet reagira presporo, neujednačeno. Posljedica: širenje zaraze.

Cijepljenje. Kontroverza, ali opet, cjepivo protiv mnogih bolesti već je obavezno (protiv COVIDA-19 nije, a tvrdnje da će biti pokazale su se pogrešnima). U dijelove svijeta odavno ne možete putovati bez cijepljenja protiv malarije ili drugih zaraznih bolesti. Kontrola? Ukidanje slobode? Ne, nije to, već zaštita života. I to ne vašeg, nego tuđeg. U slučaju zaraznih bolesti, tvrdnja da imate osobnu slobodu zaštiti se ili se ne zaštiti isprazna je. Možete se jedino izolirati, ali zajednica ima pravo zaštiti samu sebe od moguće opasnosti zarazom. I to je bilo tako oduvijek. Ništa se nije promijenilo, a priče o “njima” koji kroz to žele kontrolu nategnute su. I ponovno antispoznajni virus pokazuje svoju snagu: kontrola se može postići mnogo lakše nego cijepljenjem ili nošenjem maski. S druge strane, i maske i distanca i cijepljenje oduvijek su bili način borbe protiv zaraze.

I sad imate WHO – organizaciju koja bi se trebala brinuti za svjetsko zdravlje. Zar je neobično da takva organizacija razmišlja o boljem i djelotvornijem odgovoru na buduću pandemiju? Razlog je očigledan: smanjenje ljudskih žrtava i izbjegavanje ekonomskih posljedica kakve smo pretrpjeli zadnje dvije godine.

Ali, vi i druge žrtve virusa teorija zavjera to ne vidite, već vidite složeno, opskurno i logistički manje vjerojatno objašnjenje o djelovanju tajnih sila željnih kontrole nad vama.

Drugim riječima, vi u startu ne vjerujete nikome te živite u strahu od nevidljivih opasnosti. Izgubili ste povjerenje u struku, medicinu, novinare i općenito u ljude. Našli ste se u mračnom svijetu i ne vidite izlaz.

Što se mene tiče, obratite pozornost da nisam napisao da je ideja WHO-a dobra i da se treba prihvatiti. Nisam u poziciji da tako nešto mislim ili tvrdim. Potpuno sam svjestan da bi jedan ili nekoliko ljudi koji bi odlučivali o tako nečem MOGLI zloupotrijebiti svoj položaj. Ali, sjetite se što sam vam napisao ranije o samoregulaciji velikih sustava. Institucije moraju imati mehanizam kontrole i nadzora, a ljudi u slobodnim zemljama moraju imati načina ukazati na zlouporabu. Ali, ponavljam NE GENERALIZIRANO PREMA “NJIMA” već specifično, konkretno i jasno prema čovjeku, pravilu ili instituciji koja postupa zlonamjerno.

Znači, u biti se stvar svodi na povjerenje – kako u ljude, tako i u mehanizme samoregulacije koji postoje u slobodnom svijetu. Nažalost, koliko vidim iz vašeg pisma vi ste to povjerenje izgubili. Posljedice su vidljive u vašem unutarnjem stanju, a ono vas pomalo vuče točno tamo gdje ne želite biti – u svemir i svijet pun straha i sukoba.

Pišete dalje: “Imam osjećaj da se više nigdje nećemo moći sakriti. Nikamo nećemo moći pobjeći od te kontrole. Takva misao me naravno uništi. U čemu je onda smisao? Kad se to zapitam, uvijek pokušavam pogledati na situaciju s više perspektive, iz daleka, s vidika svemira i galaksija. Iz vidika Boga (ako nam i o tome nisu lagali…). Neki ljudi poput vas pričaju o tome iz svojih iskustava, iz spoznaje. Zašto se te stvari događaju? Imam osjećaj da će ‘zlo’ pobijediti ali ne samo izvana. Imam osjećaj da će pobijediti i iznutra, posebno u ovom razdoblju kad se suvremeni čovjek budi pa ga na taj način žele podjarmiti.”

Ponajprije, maknut ću “oni” iz jednadžbe. Ne postoje nedefinirani oni. Postoje samo ljudi, sa svim svojim vrlinama i manama. Ti ljudi, vođeni svojim porivima, stvaraju svijet koji vidimo oko sebe. Ne postoji neka posebna svrha u zlu, niti postoji posebna svrha u pobjedi dobra. Ljudi su svjesna bića, to je naša najveća vrijednost. A jedna od najvećih i najvažnijih značajki svijesti je sloboda. Međutim, nemojte naivno poistovjetiti slobodu s ispunjavanjem potreba u smislu da ste slobodni ako možete napraviti što god hoćete. Tome jednostavno nije tako. Sloboda je unutarnje stanje i NE OVISI o tome što se događa izvana. Uvijek ćete biti nekako ograničeni (ako ništa drugo, postoje tjelesna ograničenja i ograničenja zakona prirode), ali unatoč tome uvijek možete biti potpuno slobodni.

Na stranu osobno pitanje življenja slobode, činjenica da smo svjesna bića otvara mogućnost izbora. Drugim riječima, ovo se događa JER SMO MI TAKO IZABRALI. U slučaju osobnog života, uvijek možete naučiti nešto iz svojih odluka. Jednako tako možete naučiti nešto iz društvenih odluka, ali u tom su slučaju stvari više neizravne. Prvi korak sastoji se u tome da jasno pokažete na grešku.

Kao što sami sebi morate reći ‘to i to sam napravio pogrešno, pa ću sad ispraviti’, tako i na kolektivnoj razini moramo biti sposobni reći TO I TO je pogrešno, TAJ I TAJ je povukao pogrešan potez i naštetio drugima.

Orijentir i sidro za procjenu “greške” je univerzalan: smanjenje patnje i povećanje sreće (ispravno), povećanje patnje, smanjenje sreće (neispravno).

“Imam osjećaj da će pokušati kontrolirati našu unutrašnjost – možda preko signala, frekvencija ili nekako drugačije. Što mislite o tome? Je li istina što je nekad lijepo napisao režiser Jodorowsky da je strah sve što ta bića trebaju? Što im ga više dajemo, to se više hrane?”

Eto, ovim ste rečenicama najbolje ukazali na posljedice vjerovanja u teorije zavjere: strah. Vi se jednostavno bojite svega, a to uključuje i prizore iz distopijskih knjiga, SF filmova i prijetećih religioznih zamisli o demonima. A Jodorowsky je u tom istom stilu podijelio svijet na nas i njih te tako postao žrtva manipulacije ili je i sam bio manipulator.

Strah je povećanje patnje i smanjenje sreće, dakle nalazi se u području neispravnog. Međutim, pogledajte na kojem mjestu je strah? Nalazi li se on u mojem ukazivanju na logična, vjerojatna i razumna objašnjenja određenih događaja ili u teorijama zavjera? Plaši li vas više virus (kako god nastao), ili postojanje nedefiniranih “njih” koji vam rade o glavi? Ima li straha više u povjerenju u osnovnu motivaciju ljudskih bića prema miru i sreći, te njihovoj kreativnoj i ljubavnoj snazi, ili u stalnom razmišljanju o nepoznatim prijetnjama nepoznatih činitelja?

Ako se bilo koja ideologija u posljednje vrijeme može nazvati ideologijom straha, onda su to teorije zavjere.

Pitate me dalje: “Nalazi li se rješenje samo u čuvanju mirnih živaca, u meditaciji, u neupletanju u situaciju ili emocije, u ljubavi i pozitivi?”

O čuvanju mirne glave i vrijednosti meditacije govorio sam mnogo puta i ponovno ću naglasiti: bez toga je vjerojatnost dobrih odluka mala. Ali, ako ste dobili dojam da zagovaram neuplitanje, onda ste pogriješili. To je duhovna zamka koja nikad u praksi nije držala vodu. Čim živite, upleteni ste. Ako nešto vidite i čujete, upleteni ste. Svaka misao i svako djelo, pa čak i nedjelovanje je – uplitanje.

Napisao sam vam ranije: učimo tako da jasno ukažemo na greške (ispravno/neispravno u skladu s kriterijem smanjenja patnje i povećanja sreće). Pogledajte moje postove. Nikad se nisam libio ukazati na glupost teorija zavjera, nedostatak empatije onih koji su odbijali napraviti čak i tako malo kao što je nošenje maske da bi zaštitili osjetljivije i ranjivije od sebe. Ni sada ne oklijevam reći da je Vladimir Putin kriv za početak rata, a da je Rusija agresor te da uništava živote i imovinu Ukrajine. Štoviše, upravo zbog toga su me optužili da sam pristran, da sam zauzeo stranu i što sve ne još. U biti, u pravu su: zauzeo sam stranu: protiv rata i svake patnje. Ako je to zauzimanje strane, neka bude.

U odnosu na vaše pitanje, dakle, zalaganje za mir, jasno prokazivanje svake zlouporabe, bez opravdavanja, objašnjenja i kompromisa je način na koji ćemo sačuvati ljudskost i slobodu.

“Ne znam više što misliti. Doista sam zabrinut. Što znači kad kažu da se svijet polarizira i energetsko razdvaja na dva pola?”

Razdvaja se na one koji su zadržali spoznajno zdravlje i one koji su podlegli antispoznajnom virusu koji su raširile teorije zavjere. Prvi će se zadržati u stvarnom svijetu sa svim njegovim teškoćama, manama i vrlinama. Što će biti s drugima, teško je reći. Bolja varijanta je da mentalno ostanu unutar svojih tlapnji, ali i dalje žive na način kao što su živjeli do sada, samo s mnogo više nezadovoljstva i stalnim traženjem dodatnih opravdanja za priče koje su prihvatili. Lošija varijanta je da se kaos iz njihovih glava proširi na kaos na ulicama i u svijetu. Podrška invaziji jedne zemlje na drugu nije dobar znak i govori da bi se u budućnosti unutarnji strah mogao pretvarati u vanjske kaotične i destruktivne događaje.

“Jesam li na ‘lošoj’ strani jer dopuštam da me preuzme strah, ljutnja, otpor i osjećaj da je potrebno nešto napraviti, da je svijetu potrebna akcija?”

Nije problem u akciji. Problem je što ste se našli na krivoj strani te akcije. Njeno usmjerenje je pogrešno. Štoviše, pozivi na akciju koji dolaze od teoretičara zavjere su pozivi na kaos i zapravo su medvjeđa usluga stvarnim promjenama. Upravo zbog toga još možda desetljeće ili više neće biti prave promjene.

Svijetu jest potrebna akcija i promjena, ali bili smo joj bliži prije deset godina nego što smo to sada. Svijetu su potrebni ljudi koji razumiju i osjećaju jedinstvo, te djeluju na osnovi toga. Nisu mu potrebni ljudi koji djeluju iz straha, razdvajanja na nas i njih i ostalih pogrešnih motiva. Svijetu je potrebno jedinstvo, ukidanje svih razlika, nacionalnih, religioznih i društvenih. Nažalost, upravo su teorije zavjere te koje su čak i takve zamisli pretvorile u strah od… globalizma, centralne kontrole i slično. Postoje načini da se svijet organizira drugačije, bez razlika, ali i bez centralizacije i kontrole. Takva je akcija potrebna i njoj posvećujem cijeli svoj život, zajedno s konkretnim metodama koje su potrebne da se ona provede. Za nju je vrijeme bilo JUČER. Danas je možda čak i prekasno, a jedan od činitelja koji su tome pridonijeli su teorije zavjera koje su odgodile istinsku preobrazbu na neodređeno vrijeme.

“Bih li bio na ‘dobroj’ strani ako bi sve skupa ignorirao i ne dozvolio utjecaj na mene?”

Ne, ne biste bili. Za promjenu je potrebno djelovanje. Jedino vas vaš strah i zaraza antispoznajnim virusom u tome sprečava.

“Što u ovom trenutku znači prava sloboda i što će značiti ubuduće?

Isto što je značila uvijek: to je osobno pitanje i unutarnje stanje koje nema nikakve veze s djelovanjem vanjskih činitelja. Istinski tragatelji za slobodom bave se time jer znaju da je izvanjski svijet samo projekcija unutarnjeg stanja. To vrijedi za pojedinca, ali i za društvo. Svaki pojedinac čak i unutar kaotičnog svijeta može stvoriti svoj svemir u kojem je slobodan, ali mnogo je zabavnije ako to napravimo zajedno. ?

“Možete li mi pomoći? Što kaže vaš uvid? Što bi rekla viša svijest? Svijest izvan Zemlje? Samo takvim uvidima iz visine vjerujem, jer mi se new-age ponekad čini kao oslanjanje na pasivnost, nereagiranje na agresiju (u smislu ‘neznanje je blaženstvo’, dakle u lošem smislu).

Znanje je jedina snaga i jedino na što se možete osloniti. Međutim, zaraženi ste antispoznajnim virusom, to je iz vaših riječi i pitanja jasno. Jedna od stvari koja to pokazuje je i izjava da vjerujete samo “uvidima iz visine”. Kako vi znate koji je to uvid? Kako ćete ih prepoznati? Ne možete to učiniti dok i sami niste tamo. A dok niste, vjerovanje navodnim “uvidima iz visine” predstavlja otvorena vrata manipulaciji.

Zbog toga se nikad na to ne pozivam i ne pada mi na pamet da nekome kažem da je neki moj uvid došao “odozgo”. Sve što sam vam napisao je s planeta Zemlje, iz ljudskog uma koji i vi posjedujete. Vaš um (i srce, ne smije se zaboraviti) posjeduju savršene spoznajne mehanizme. Sve što trebate naučiti je prepoznati trenutke kad su ti mehanizmi narušeni. Drugim riječima, trebate razviti imunološki odgovor na antispoznajne viruse. To nije teško, ne treba vam čak ni cijepljenje, samo malo dobre volje.

Gornje rečenice neobično zvuče ako znate da dolaze iz tipkovnice nekog tko godinama proučava i podučava jyotish, indijsku astrologiju. Međutim, ako ste malo bolje upoznati s načinom na koji to radim, onda znate da većinu današnjih primjena astrologije smatram površnim i praznovjernim. Upravo takva je bila i njena primjena kroz povijest: neki megaloman s krunom na glavi angažirao bi astrologa da mu kaže kad je najbolje vrijeme da napadne državu svog susjeda i pobije što više njegovih podanika. Naravno, ni jedan pošteni astrolog to ne bi radio dragovoljno, ali uvijek je bilo i onih nepoštenih, a možda i onih koji su bili prisiljeni raditi za moćnike. Jer, ako pretpostavite da astrologija može dati dobar savjet za početak nekog pothvata, zamislite kako se osjeća taj astrolog kad traži povoljno vrijeme za ubijanje, uništavanje i zadovoljavanje pohlepe svojih poslodavaca.

Sad se već pitate što zapravo želim reći, zar ne? Imam li neke tajne informacije o tome da Putin koristi mistične sile, između ostalog i astrološke savjete za svoje planove? Da ne bi bilo zabune, odmah ću vam reći da nemam takve informacije i da ne znam ništa o tome kako i zašto Putin donosi svoje nesretne odluke. Ali, jutros sam, potresen vijestima iz Ukrajine, snažno suosjećajući sa sadašnjom i budućom patnjom ljudi na tom području, doživo dodatni “šok”. Kad se događaju ovakvi prijelomni svjetski događaji, iz akademske navike bacim pogled na sliku neba i ritmove koje ocrtavaju nebeska tijela. To sam učinio jutros, s (koliko je to moguće razabrati iz vijesti) točnim vremenom napada na Ukrajinu. Trebalo mi je više od sat vremena da dođem k sebi jer nisam vjerovao da vidim to što vidim! Provjeravao sam nekoliko puta, igrao se s vremenima i razdobljima, ali zaključak je bio neminovan i neće vam se svidjeti baš kao što se ne sviđa ni meni. Ili je netko Putinu izračunao savršeno vrijeme za početak suludog napada, ili je čovjek tako usklađen sa svojom ulogom i prirodnim ritmovima, da to radi spontano.

Eto, napisao sam. A sad mi dajte malo vremena da vam to detaljnije objasnim.

Ponajprije, upućujem vas na jyotish analizu 2022. U njoj sam jasno naznačio značaj treće po redu kalasarpe (zmije vremena): zveckanje oružjem, krv na ulicama, sukobi i patnja. Glavna tema u trenutku pisanja analize je bila pandemija, ali ona se sada – i to je naznačeno u analizi – ipak smiruje. Međutim, sve do 24.4.2022. nismo izišli iz zagriza zmije koja nas je stezala gotovo dvije godine, a posljednji njeni udarci mogli bi biti najbolniji. Dugotrajno sljubljivanje Marsa i Venere sam pokušao optimistički protumačiti, ali sam također i napisao da bi stvari mogle krenuti u bilo kojem smjeru. Nažalost, krenule su.

Unutar te veće mračne cjeline, čeka nas njeno najtamnije razdoblje koje se otprilike može smjestiti između 23.3. i 6.4.2022. Od sada do tada, svijet može postati još luđi, a izravni povod ludosti koja bi mogla biti konačna je moćan čovjek megalomanskih namjera. Na našu žalost, taj čovjek ima neobičnu podršku iz neočekivanih nematerijalnih sfera.

Informirali su nas da je napad na Ukrajinu počeo rano ujuto, oko četiri sata po našem vremenu. Ukrajina je u jednoj zoni istočnije, što znači da je napad zapravo počeo oko pet sati ujutro. Ovo je slika neba iznad Kijeva, 5:10 minuta (kasnije ću objasniti zašto).

Venera i Mars su točno na obzoru, jedan pored drugog, na udaljenosti od pola stupnjeva luka. Kalasarpa je potpuna (i Mjesec je s iste strane crte Rahu-Ketu). Radi se o moćnoj natalnojh karti, prepunoj sila autoriteta i destrukcije. Mars je vladar kuća smrti i uspjeha. Venera je vladarica kuće neprijateljstava i dobitaka. I lagna (ascendent) kao i Mars i Venera nalaze se u zviježđu kojim upravlja nepokolebljivo Sunce, izvrsno smješteno u trećoj kući kontrole. Tamo je, zajedno sa Suncem, i Jupiter, vladar ovog događaja, ukazujući da se radi o znalačkoj i promišljenoj kontroli.

Rahu i Ketu su točno tamo gdje trebaju biti – na savršenim mjestima za uništavanje neprijatelja, a čak i inače nježni Mjesec u ovom slučaju predstavalja transformaciju u kući smrti. Naravno, on predstavlja i osudu javnosti kao i patnju svih slabih i nezaštićenih. Ali, to se u ovoj situaciji– izbor najboljeg trenutka za početak rata – podrazumijeva.

Ima još detalja koji idu vrlo duboko u podstrukture slike neba. Recimo, jedan od njih je činjenica da je izlazeći znak u zviježđu sideralnog Strijelca, jednom od znakova u kojema dolazi do poklapanja mnogobrojnih obrazaca unutar slike neba (nakšatri, navamša, nakšatra pada itd.). Bez ulaska u pretjerane tehničke detalje, to je dovelo do toga da Mars i Venera, takvi kakvi jesu, budu uvijek u prvoj kući, osiguravajući točno onu energiju koja je potrebna ratu.

Ovo su slike dvije podjelne natalne karte:

Za svrhe ovog članka nema potrebe ulaziti u detaljnu analizu (moram priznati nisam ni sam otišao dalje od nekoliko amševa), a studenti jyotisha mogu provjeriti kako stvari stoje kad idete još dublje.

Sve u svemu, ono što me šokiralo u vezi trenutka početka napada je sumnjiva usklađenost svih elemenata u korist Putina. “Sumnjiva” u smislu da, ako biste morali raditi muhurtu (to je naziv za odabir najpovoljnijeg vremena) za rat, onda bi to bio taj trenutak! Možda koja minuta gore ili dolje (u biti ne znamo kad je točno Putin naredio napad i kad je prvi ruski vojnik zakoračio na tlo Ukrajine), ali to je to.

Morate znati da se idealni trenuci za početke nekih djelatnosti ponekad ne dogode godinama, pa su ljudi prisiljeni na kompromise. Ovdje, u ovom slučaju, nema čak ni toga: ovo je beskompromisno najbolja muhurta za početak rata!

Kao što sam ranije napisao, ne znam ništa o tome kako je ovaj trenutak odabran. Ali, ako je odluka, osim iz političkih i tko zna kakvih suludih razloga donijeta uz pomoć astroloških izračuna, to znači da je neki, bilo suludi bilo izmanipulirani astrolog, dobro napravio svoj posao.

Znači li to da će Putin dobiti što želi? Vjerojatno. Ali to ga neće spasiti od jasne oznake koju je dobio za sva vremena: nasilnik, tiranin i stvaratelj patnje. Također, morate znati da dobra muhurta, pa čak ni idealna muhurta kao što je ova, ne jamči uspjeh. U igri je mnoštvo činitelja. “Dobar” početak je samo jedan od njih.

Što možemo učiniti?

U jyotish analizi 2022. sam najavio da će se preventivne mjere (upaje) oblikovati zavisno od razvoja događaja. Događaji su se razvili u smjeru rata, pa stoga u ovom trenutku najavljujem upaju za mir.

Malo je vjerojatno da će ekonomske sankcije zaustaviti Putina. Još je manje vjerojatno da će se bilo tko od nas uputiti u Ukrajinu s oružjem u rukama. Na posljetku, rat rađa rat, nasilje rađa nasilje. I koliko god se ponekad ljudi moraju braniti od nasilja, najbolji način da se rat zaustavi je – mir.

Mnogi od vas znaju i osjećaju duboko u svom srcu da smo na nekoj razini svi povezani. U teškim trenucima poput ovog čudno zvuči kad kažete “svi ljudi su jedno”. Ipak, to je točno – na određenoj dubokoj razini svi smo jedno. Jedno smo čak i sa sviješću nasilnog cara Putina. Njegove odluke nisu neovisne od naših. Njegove misli nisu samo njegove.

I tu, na mjestu shvaćanja o jednosti svijesti svih nas, nalazi se mogućnost djelovanja. Tu, na tom dubokom mjestu možemo stvoriti val sklada i mira. Vrijeme je da to učinimo.

Pozivam sve praktikante Rasa tehnika kao i one koji su prisustvovali na nekoj od prethodnih upaja koje smo organizirali posljednjih dvadeset godina, djelujući na taj načan duboko iznutra i pridonoseći povoljnim rješenjima svih dosadašnjih kriza. Pripremnio sam moćnu tehniku koja može neutralizirati sve negativne činitelje koji su se u ovom trenutku urotili protiv ljudskosti. Ukoliko ju provedemo kako valja, čak ni savršena ratna muhurta neće biti dovoljna za pobjedu nasilja.

Nažlost, uvjet za sudjelovanje je znanje o praksi Rasa tehnika. U ovom trenutku postoji preko dvije tisuće ljudi koji znaju kako se to radi. Na njih računamo. Od danas pa svaki dan do kraja kriznog razdoblja – to je 24.4.2022., s naglaskom na razdoblje 23.3.-6.4.2022. – svaki dan u 18:30 radit ćemo upaju za mir. Javite se mailom na dainformacije@gmail.com i zatražite program upaje za mir.

Za one koji ne poznaju Rasa tehnike stoji poziv za pridruživanje u isto vrijeme. Gdje god da ste, odvojite dvadeset minuta svaki dan u 18:30. Budite u tišini, osjećajte mir, usmjeravajte pažnju na dobro; ako želite, upotrijebite molitve, vizualizacije ili nešto drugo što vam odgovara. NEMOJTE usmjeravati pažnju PROTIV nekog. To će imati suprtoan učinak onome što želimo. Usmjeite pažnju prema MIRU.

Još jednom, ovo je poziv svim praktikantima Rasa tehnika i sudionicima prethodnih upaja, da se jave i dobiju program upaje za mir.

Namjerno ili nenamjerno, Putin je iskoristio neobičnu kombinaciju elemenata kontrole i nasilja koja u ovom razdoblju vlada svemirom i umovima ljudi. Nasuprot tome, mi ćemo bez sumnje NAMJERNO iskoristiti znanje koje imamo i pridonjeti povratku mira.

Glavu gore. Nada postoji. Pridružite se upaji za mir.

Članak “Dugina obitelj” napisan zbog podrške Paradi ponosa u Zagrebu, ali i zbog daljnjih reakcija nazadno-desnih političkih opcija očekivano je izazvao i neke komentare. Na jedan od njih sam opširno odgovorio, pa taj odgovor prenosim ovdje u cjelosti kao zaseban članak..

Za više informacija o nekim detaljima duhovnog odnosa prema spolu, rodu i seksualnosti, zainteresirane čitatelje upućujem na moj raniji članak “Pitanje roda – duhovna perspektiva”.

***

Zahvaljujem na trudu oko komentara, a posebice na prilici da dalje obrazložim zašto je itekako potrebno boriti se za prava različitih.

Odgovorit ću vam na dva načina – jedan je znanstveni, drugi je duhovni.

Jedna od netočnosti koja se pojavljuje u komentaru, a koja je važna za razumijevanje problematike o kojoj je riječ je sljedeća: “…(oni) ističu spol kao isključivi društveni konstrukt, negiraju biološke razlike između žena i muškaraca.” Naime, nisam čuo nikog iz LGBT svijeta tko bi poricao spol koji je BIOLOŠKA kategorija. Radi se o postojanju jedne druge kategorije koja je danas desničarima i nazadnjacima trn u oku, a to je – rod. Nažalost, to im smeta zbog ideologije, a ne zbog znanosti. Što se tiče znanosti, i psihološki i sociološki postoji iznimno velik broj razloga da se rod smatra sasvim zasebnim pojmom koji ne prati uvijek biološki spol. I to nepraćenje nije ni bolest ni poremećaj, već različitost. Nije ni isključivo društveni konstrukt, već je kombinacija socijalnih, psiholoških i genetskih činitelja. Naglašavam, radi se o rodu, a ne o spolu koji je biološka kategorija.

Nemam namjeru ovdje navoditi tisuće i tisuće znanstvenih radova koji su pokazali da je rodna i seksualna orijentacija jednostavno značajka ljudskog bića (poput boje kože ili kose). Upravo zbog toga se i promijenila društvena klima posljednjih najmanje pedeset godina te je prestalo proganjanje i obespravljenje rodno različitih. To jest, trebalo je prestati, međutim, nažalost, vidimo da nije. Napominjem da nije sve unutar LGBTQ itd. stvar roda, ali u svim slučajevima se radi o nebitnoj značajki, o nečemu što nas ni na koji način ne bi smjelo razdvajati.

Druga stvar iz znanosti, a na koju svi nazadni ideolozi prigodno zaboravljaju, je da seksualna orijentacija kao ni rodna orijentacija, niti bilo što drugo iz LGBT svijeta, ne spada u ideologiju ili svjetonazor. Dakle, to nije PRENOSIVO. Takvi se rađate i nema načina da vas netko uvjeri da je drugačije.

To su znanstvene činjenice, a iz njih automatski proizlazi da je sama riječ “propaganda” koju nazadnjaci koriste – zlonamjerna. Zlonamjerna je jer u neukim ljudima stvara osjećaj da im LGBT osobe na neki način mogu naštetiti, odnosno ugroziti njihov način života i njihovu seksualnu orijentaciju, itd. Propagandom nešto propagirate, uvjeravate drugog, nagovarate ga na nešto. Budući da ne možete heteroseksualnu osobu “nagovoriti” da bude nešto drugo, o čemu se onda radi?

Vaš strah da će djeca ili ljudi mijenjati SPOL samo tako, iz hira, jer ih je netko nagovorio, potpuno je neosnovan i zapravo nemoguć. Oni koji definitivno osjećaju da su u pogrešnom tijelu i žele promijeniti spol, trebaju imati tu mogućnost jer je alternativa tome doživotna patnja. Ne znam što vas plaši u Americi, ali znam da je ovdje situacija što se toga tiče sasvim u redu. Promjena spola je praćena ozbiljnim psihološkim, socijalnim, obiteljskim i svakojakim evaluacijama i pristupa joj se studiozno i nimalo hirovito. Broj ljudi koji će se u tako nešto upustiti je malen i odgovara prirodnoj raznolikosti u odnosu spola i roda.

Ako pričanje o postojanju LGBT osoba, upoznavanje s njima i njihovom različitosti, te javna borba za njihova prava spada pod propagandu, onda je to propaganda tolerancije. Što se mene tiče, svi ljudi i sva djeca bi se trebala podvrći toj vrsti “propagande” u kojoj se ideologija stavlja na stranu i u kojoj nema društvene diskriminacije zbog bilo kojih ljudskih značajki.

Toliko o znanosti. Sad malo o duhovnosti. ? U ovom slučaju, jedno i drugo ide ruku pod ruku. Duša nema spol, a bogami ni rod. Svijest također nema ni spola ni roda (Pitanje roda – duhovna perspektiva). Davanje prednosti tjelesnim značajkama (spol) obilježje je materijalističkih i dualističkih filozofija i religija. Psihološki i duhovno to znači da svaki muškarac nosi u sebi ženu, i svaka žena u sebi nosi muškarca. U nekim duhovnim školama integracija te dvije unutarnje energije smatra se vrhunskim postignućem. Ako u igru uvedete ideju reinkarnacije unutar koje sadašnji muškarac može imati sjećanje na mnoge živote u kojima je bio žena… Hm, što ste dobili? Zbunjenost? Nipošto. Dobili ste situaciju u kojoj ste sada u jednoj odjeći (tijelu), a sutra u nekoj drugoj. Vaša unutarnja bit neovisna je od toga. Negdje tamo u osmom stoljeću (znači kad su naši slavenski plemenski preci došli na ovo područje) u Indiji je živio veliki socijalni reformator, Adi Shankara, koji je izrekao i promovirao svetogrđe o jednakosti muškaraca i žena. Zamislite, tvrdio je da je atman ili duša ista i kod jednih i kod drugih, pa bi stoga žene trebale imati jednaka prava na obrazovanje, život, imovinu, itd. Trinaest stoljeća nakon toga mnoge žene su zaboravile da su i njima nekad oduzimana prava na potpuno isti način kao što se sada oduzimaju drugima.

Znam barem dvije stare kulture, potpuno različite od naše, u kojima su ljudi rođeni izvan prevladavajućeg rodnog obrasca muško/žensko (dakle, danas bi to bile LGBT osobe) smatrani pozitivno posebnima, dodirnutima božjim duhom. To je bilo tako upravo zbog snažne identifikacije s tijelom koja je za većinu ljudi vezujuća. Jedna od tih kultura je stara predvedska Indija gdje su se transrodne osobe smatrane svetima, a druga je neolitska kultura Stare Europe. Sadashiva tantra je poseban duhovni pravac zasnovan na istraživanju međuodnosa unutarnjih energija, kao i njihovo izražavanje u tijelu. Pretpostavljam da bi pričanje o tome u očima sveprisutnih čuvara “tradicije” bila LGBT propaganda. ?

Što se tiče vrlo razvijene i napredne neolitske civilizacije koja je tisućama godina obitavala na ovim prostorima, i tu su stvari poprilično različite. Primjerice, prema freskama na Kreti jasno je da spol ni rod nisu bili uopće društveno bitni. Žene i muškarci su podjednako sudjelovali u sportskim natjecanjima, a tjelesno se gotovo nisu razlikovali. Dogodilo se da je “Princeza s ljiljanima” – najpoznatija freska iz Knososa – na kraju ispao “Princ s ljiljanima”, što je vrlo nezgodno za “čuvare spola” i valjda također može spadati u LGBT propagandu. ?

Da spomenem Grčku kulturu? Kolijevku zapadne civilizacije u kojoj se jedino istospolna ljubav (i to između dva muškarca) smatrala Ljubavlju, a heteroseksualna se prakticirala samo za razmnožavanje. Ili bi i proučavanje povijesti i načina na koji su ljudi u raznim društvima i vremenskim razdobljima tretirali nešto što je oduvijek PRIRODNO postojalo, također bila LGBT propaganda? ?

Nu, meni je drago ako ste i vi za ravnopravnost, toleranciju i poštovanje. Nadam se da uviđate, ili ćete uvidjeti, da je zagovaranje toga zasnovano na znanosti, a ideja “propagande” na ideologiji.

***

Što se tiče zadnjih rečenica: “Znam da vi imate tendenciju reći da ne postoje ‘oni’ i ‘mi’, ali na ovoj razini svijesti i u datim nam uvjetima fizičkog svijeta, nažalost postoje podjele izazvane željom za moći, profitom i dominacijom – kako kroz povijest, tako i sad, kroz propagandu koja je trenutno na djelu.”

S tim ću se složiti, i na toj razini ću reći da je diskriminiranje različitih došlo iz ideoloških razloga potaknutim željom za moći i dominacijom. Naime, mnogo je lakše upravljati ljudima koji isto misle (tradicija) i isto se ponašaju. Ako bi se dogodilo da se neki počnu ponašati drugačije, to bi bilo strašno. Jedina propaganda koja je sada na djelu je desničarsko-nazadnjački uzlet koji poriče znanost (napisao sam vam ranije kako i zašto) te gura svijet natrag u mračni srednji vijek.

Također su se složiti s konstatacijom o svojoj sklonosti jedinstvu. Razlike me nikad nisu impresionirale, osim kao dobrodošao ukras na slici savršene povezanosti.

Da bi ironija bila gora, pozivanje na prirodnost je dvostruko besmisleno. Prvo, prirodno je da manjina ljudi osjeća slabiju vezu između tjela s kojim su rođeni i unutarnjih procesa, želja i sklonosti (kako god to nazvali). To nema veze s ideologijom, društveim okolnostima i odgojem. Kad bi te veze bilo, onda se u strogim, konzervativnim obiteljima nikad ne bi pojavila istosponost (ili bilo kakva različitost u odosu na standarndu heteroseksualnost). A kao što znamo, to nije točno. Ona se javlja gdje se javlja, po prirodi, neovisno od toga kakvim je utjecajima dijete izloženo. Jedina stvar koju odgojem možemo birati je hoćemo li u tom djetetu i drugoj djeci razviti prihvaćanje različitosti, ili ćemo u dječju dušu utkati sramotu, krivicu, prezir, optužbu i mržnju.

I druga stvar koja je ljudska i prirodna je sklonost istraživanju. Neovisno od reprodukcije, seksualnost je također i način komunikacije, područje užitka te, da ne se ne zaboravi spomenuti, područje u kojem i iz kojeg mogu doći iznimno snažna duhovna i preobražavajuća iskustva. Svako ograničavanje u tom smislu je štetno zato jer je – neprirodno. Ne možete svjesnom ljudskom biću zabraniti istraživanje svojih vlastitih sposobnosti i mogućnosti. Odnosno, možete, ali ako to učinite, rezultat će biti potisnute želje i u konanačnici, nasilje i prave devijacije (koje vidimo kod represivnih ideologija poput katoličke koje rezultiraju u svećeničkoj pedofiliji).

Ne postoji LGBT propaganda. Postoji samo istina o ljudskosti koja se ne smije prešućivati. U trenutku kad se Europom i Hrvatskom nazadnjačke ideje šire brže od virusa, Povorka ponosa koja se danas održava u Zagrebu je posebno važna. Moja puna podrška.

***
 

JYOTISH, RAZDVAJANJE SVJETOVA I 2021., GODINA IZAZOVA

 
Iako život ide dalje uz i iza krize s virusom, postoji samo jedno pitanje koje je svima na pameti: kada će ovo prestati?

Već se mjesecima odupirem raznim vanjskim poticajima za izradu jyotish analize dolazećeg razdoblja. Unutarnjeg poticaja nije bilo. Vjerojatni razlog za taj raskorak je činjenica da smo se našli u neočekivano turbulentnoj situaciji koju – naglašavam – nije bilo moguće razabrati iz prethodnih analiza.

Štoviše, tamo najesen 2019., sve je ukazivalo na pozitivne vidove godine koja dolazi. Ispalo je sasvim drugačije. 2020. je prvi kandidat za najgoru godinu suvremene povijesti, možda sve tamo od početka Drugog svjetskog rata. Što se dogodilo s godinom iznimnih mogućnosti (tako je 2020. astrološki izgledala prije svog početka)? Jedan dio objašnjenja ponudio sam u članku „Oplela nas repom“ od 19.3.2020.

Jyotish tumačenje uvijek ovisi i od poznatih uvjeta. Ista situacija na nebu protumačit će se različito u slučaju da već postoje naznake krize, naspram slučaja kad takvih naznaka nema. Također, kao što naglašavam prilikom svih jyotish analiza, radi se o mapi puta, a ne o predviđanju događaja. Svatko tko jyotishu pristupi kao gledanju u kristalnu kuglu, unaprijed je pogriješio. Zbog toga, prije nego što išta napišem, uvijek usmjeravam čitatelja da se informira o smislu godišnjih jyotish analiza te o smislu i opsegu jyotisha kao takvog.

Prije nego što pokušam odgovoriti na pitanje „kada će sve ovo prestati“, želio bih istaknuti dvije stvari. Prvo, tijekom dugogodišnjeg rada na jyotishu shvatio sam da postoje situacije koje se jasno i izrazito vide u slici neba. U takvim slučajevima osoba nema baš mnogo izbora – vjerojatnost da će se dogoditi baš to što slika neba kazuje je velika. Tehnički naziv za to je adridha karma ili nepromjenjiva karma. Međutim, postoje situacije koje osoba smatra životnim prekretnicama, a koje se ne vide tako jasno u natalnoj karti. U takvim slučajevima znamo da se radilo o odluci osobe, o novom postupku i stoga, novoj karmi. Takve se situacije označavaju nazivom dridha karma ili promjenjiva karma.

Ako to prenesemo na situaciju u svijetu i činjenicu da nije bilo jasnih naznaka da će 2020. ispasti ovako iznimno krizna, mogli bismo zaključiti da se i ovdje radi o nečemu što je ovisilo o novim postupcima, a ne o nečemu što je bilo neizbježno. Kasnije ću pokušati objasniti kakve su implikacije ove spoznaje na našu situaciju.

I druga stvar koju želim istaknuti je situacija s mnogo duljim i opsežnijim kozmičkim ritmovima s kojima se klasični jyotish ne bavi. Uoči 2012. godine napisao sam knjigu „Razdvajanje svjetova“.

Ako dobro pogledate podnaslov, vidjet ćete napisane godine 2012.-2021. Radi se o razdoblju unutar kojeg bi se taj proces mogao odigrati. Jedan od glavnih razloga za njega, kako je opisano u knjizi, snažna je polarizacija unutar kolektivne svijesti čovječanstva. Svakome je jasno da ovakva polarizacija, ovakva podjela mišljenja i stavova kakvoj svjedočimo ove godine još nije zabilježena tijekom naše povijesti. Jesmo li na pragu stvarnog razdvajanja svjetova, to će ovisiti o godini koja dolazi. 2021. će biti godina izazova, a vjerojatno i godina odluke. Iako kozmički ritmovi o kojima se radi daleko nadilaze uobičajeno praćenje kretanja planeta i vidljivih zvijezda te tako izlaze iz okvira jyotisha, kasnije ću vam reći nešto i o tome.

Toliko za uvod. Da bismo što točnije odgovorili na pitanje kada se nazire kraj korona-patnjama, najprije moramo što točnije odgovoriti na pitanje kada je i kako sve to započelo.

 
KADA JE I KAKO POČELO?

Ponajprije, želim naglasiti da je ovdje riječ o jyotish razlozima, a ne o mišljenjima ili nekim skrivenim ili manje skrivenim informacijama koje bi netko mogao imati ili misliti da ih ima.

Kriza ovakvih razmjera mora se nekako vidjeti u kozmičkim ritmovima. I vidjela se, ali ne 2020. već 2019! Iskreno, kao nekoga tko prati povezanost kozmičkih ritmova s događajima među ljudima, više me iznenadilo što smo 2019. proživjeli gotovo bez ikakvih većih ili značajnijih kriza, nego što je 2020. ispala takva kakva je ispala. Naime, u jyotish analizi 2019. ukazao sam na rijetki ritam dugotrajne povezanosti Šanija i Ketua (Saturn i južni mjesečev čvor).

Njihova prethodna dva susreta bila su povezana s početkom Drugog svjetskog rata (1939.) i velikom nuklearnom krizom (1962.), kada smo za dlaku izbjegli svjetsku katrastrofu. 2019. godinu sam zbog toga nazvao godinom iskušenja. I da se korona kriza dogodila tada, sve bi bilo savršeno jasno. Sada, gledajući unatrag, jasno je jedino to da je prva pojava virusa COVID-19, kako mu i ime kaže, kod ljudi zabilježena upravo tada, 2019. godine. Astrološki, ova zoonoza (da, koronavirusi su zoonoze, dakle virusi čiji su primarni domaćin životinje, a koji uslijed kontakta prelazi na ljude) je vjerojatno taj prvi prijelaz ostvarila u proljeće 2019. Nakon toga je trebalo proći više od pola godine dok se nije rasprostranila dovoljno da izazove sumnje (to je još uvijek završetak 2019. godine), i gotovo godinu dana da se raširi cijelim svijetom.

Globalno širenje podudara se s još jednom pojavom na nebu koja se u jyotishu naziva kalasarpa ili „zmija vremena“. Opasno razdoblje (hodanje po rubu provalije) koje je trajalo do kraja petog mjeseca 2020., što se podudara sa završetkom prvog vala zaraze.

Prije nego što krenemo na moguću budućnost (o kojoj možemo zaključivati učeći iz prošlih povezanosti određenih astročinitelja sa stvarnim događajima) želio bih obraditi pitanje podrijetla virusa.

Svi smo čuli mišljenja o tome da je virus stvoren u laboratoriju. To možemo odbaciti jer koronavirusi su poznate zoonoze. Također, danas ne postoji tehnologija kojom bismo mogli „stvoriti“ virus. Ostaje pitanje modifikacije, dakle, namjernog prtljanja po virusu i eventualnog namjernog puštanja u svijet. Službeni stav je da se radi o prirodnom prijelazu bez ljudske intervencije.

Ako na stranu stavimo sva moguća uvjerenja, informacije i (dez)informacije te se usmjerimo na astrološke jyotish razloge, onda nemamo razloga za podršku teorijama zavjere, a imamo razloga za zaključak da se radi o nesretnom, ali ipak prirodnom prijelazu virusa na čovjeka.

Pokušat ću vam ukratko objasniti metodologiju iza takvog zaključka. Kriza je bila pokrenuta dugotrajnim združivanjem Saturna i južnog mjesečeva čvora. To je nesumnjivi početak. Što je iza nje? Tko „upravlja“ tom krizom? U jyotishu, te se informacije dobivaju od vladara prostora u kojem se krizni činitelji nalaze (vladara zviježđa, znakova – rašija – i takozvanih nakšatri). To je relativno jednostavan postupak, ne zahtijeva nikakvo specifično znanje ni razradu detalja. Napominjem, međutim, da svaka analiza tako počinje: od najjednostavnijih i najočiglednijih činitelja. Oni daju osnovne informacije. Detalje otkrivaju drugi, tanahniji tehnički postupci, ali oni nikad neće ići suprotno od informacija dobivenih grubljim i očiglednijim metodama.

U analizi 2019. istaknuo sam vladare krizne situacije – to su Jupiter i Venera (Guru i Šukra).

Ako učimo iz prethodnih kriza, dobit ćemo ovo: 1939. godine, vladari iz sjene bili su ratnik Mars i provokator Ketu. Rat je bio neizbježan.

1962. godine vladari iz sjene bili su strpljivi Saturn i nježni Mjesec. Izbjegli smo konačnu katastrofu, uz napomenu da Mjesec (Ćandra) upravlja i javnošću, a loš Ćandra može značiti i skrivanje informacija, što se definitivno događalo u to vrijeme.

Kad gledamo 2019. i pretpostavku teorija zavjere da je pandemija zapravo plandemija, igrači iz sjene morali bi biti prije svega Sunce (Surja), koji bi govorio o tome da je kriza izazvana od strane moćnika. Također bi mogao u igri biti i Mjesec (ponovno ista stvar kao i 1962. – obmanjivanje javnosti). Mogući igrač koji bi gurao u tom smjeru bio bi i Merkur (Budh), majstor obmana. Međutim, ni jedan od tih činitelja ne pojavljuje se kao bitan tijekom 2019. godine. Umjesto njih tu su Jupiter (koji u svom lošem izdanju predstavlja neznanje), te Venera (Šukra) koja u lošem izdanju predstavlja pohlepu (krajem četvrtog mjeseca 2019. vrhunac tog astro-ritma, Šani/Ketu potpuno združivanje u PurvaShada nakšatri – Šukra, u Strijelcu – Guru). Neznanje i pohlepa, to su igrači iz sjene u pozadini ove krize, a ne moć i obmana.

Imajte na umu da je kod globalnih događaja subjekt čovječanstvo, a ne pojedinci, pa čak ni države ili narodi. Gledano općenito, čovječanstvo svojim postupcima izražava neznanje o svom mjestu unutar prirodnog poretka te pohlepno uzima sve za sebe, ne misleći na ravnotežu. Posljedica našeg načina života je svakodnevni nestanak nekoliko desetaka živih vrsta. Životinjskih je staništa sve manje, a njihovi se brojevi smanjuju. Virusi imaju samo jedan cilj: preživjeti. Kad im ponestane prirodnih domaćina, prilagodit će se i prvom prilikom prijeći na čovjeka. Bilo je samo pitanje vremena kad će se to dogoditi.

Taj scenarij, koji je logičan i razuman, potvrđen je i astrološkim činiteljima. Naravno, to ne znači da situaciju nisu iskoristili oni koji od nje mogu imati koristi.

2019. je tiho i neprimjetno pokrenula jednu od najvećih kriza u povijesti. Ono što je slijedilo 2020., jednako je tako zanimljivo i može se analizirati na sličan način da bismo dobili informacije o onome što se događa iza scene.

Ponajprije, godina je otpočela kalasarpom (situacija u kojoj su svi planeti s jedne strane neba, u odnosu na os Rahu/Ketu – južni i sjeverni mjesečev čvor). Tu sam situaciju opisao kao opasnu, ali obećavajuću. Budući da nisam znao za opasnost koja se kuhala ispod površine, logično je bilo usmjeriti se prema ovim obećavajućim vidovima tog ritma – energiji, postignuću i uspjesima. Međutim, stvari su krenule u drugom smjeru. Razvoj situacije s virusom uvelike je pod utjecajem Jupitera. Ponajprije, 14.1.2020. kad on ulazi u područje zagrljaja buduće kalasarpe, to čini u Venerinoj nakšatri (potvrđujući tako tumačenja iz 2019.), a sama kalasarpa otpočinje pod vladavinom mjesečevih čvorova koji ponovno ukazuju na djelovanje prirode, a ne na djelovanje čovjeka.

Uzevši zajedno, nema gotovo nikakvih astroloških naznaka za potvrdu teorija zavjere (namjernom puštanju virusa), iako ima naznaka za naknadnu manipulaciju podacima i zlouporabu krize, u konačnici i zbog financijskih razloga. U pozadini svega je loš Jupiter, ili, rečeno svakodnevnim rječnikom – nedostatak znanja.

Tijekom prvog vala pandemije, Guru (koji je konačni uzrok svega ovoga) je u Surjinoj nakšatri, vlade i autoriteti tek u tom trenutku počinju djelovati – za dobro ili za zlo.

Krajem tog razdoblja Jupiter je u debilitaciji, što ukazuje na nedostatak znanja bilo koje vrste. S jedne strane tu su propusti u shvaćanju opasnosti, a s druge strane širenje dezinformacija i poricanje stvarnosti.

Kraj šestog mjeseca donosi olakšanje, Jupiter izlazi iz debilitacije. Priroda čini svoje, stisak popušta. Bolji Jupiter omogućava brzu mobilizaciju znanstvenih snaga i stjecanje znanja o virusu, bolesti, mogućem cjepivu.

Jesen je pod utjecajem retrogradnog Marsa koji nije izravno povezan s najvažnijim događanjima, ali definitivno ne pomaže situaciji, stvarajući dodatne napetosti i psihološke probleme većini ljudi. Očekivano, hladnije vrijeme potiče zarazu, a sredinom jedanaestog mjeseca Jupiter ponovno uzlazi u debilitaciju. Stvari se pogoršavaju i polako se približavamo sadašnjem trenutku.

Što dalje? Koliko još?

 
HOĆE LI I KAKO ĆE ZAVRŠITI?

Točno s početkom nove godine, u petak, 1.1.2021. ulazimo u novu kalasarpu (ovaj put su igrači iza scene Mars i Merkur) koja će trajati do 27.3.2021.

Napomena: Kalasarpe nisu tako rijetke – radi se o relativno čestoj pojavi na nebu. Sada se redaju zbog blizine sporih planeta Saturna i Jupitera. Nakon ove, sljedeća počinje 16.12.2021. i završava 24.4.2022., zatim je oko tri godine bez njih, pa nova počinje u četvrtom mjesecu 2025.

Tijekom prvih mjeseci 2021., Jupiter je u debilitaciji koja završava 6.4.2021. Zbog podudaranja završetka kalasarpe i debilitacije Jupitera, četvrti mjesec najvjerojatniji je okvirni završetak glavnine krize s COVIDOM-19.

Prateći istu logiku tumačenja u gledanju „skrivenih“ činitelja, možemo reći da Jupiter prolazi kroz nekoliko nakšatri koje nažalost ukazuju na manipulaciju informacijama, zbunjenost zbog dezinformacija pa čak i na primjenu sile. Na to ukazuju i vladari kalasarpe.

To znači da sada ulazimo u završnu fazu krize koja će ujedno biti najosjetljivija. Utjecaji „skrivenih“ činitelja počinju se miješati jedan s drugim, „znanje“ je i dalje u lošem stanju. To znači da će se nastaviti ne samo sukobi interesa raznih skupina, već i sukobi uvjerenja onih koji na krizu gledaju sa suprotnih pozicija.

Sličnost 2020. i 2021. je u relativnoj astrološkoj pozitivnosti, što ukazuje na mogućnost za znatne promjene u životima mnogih ljudi. 2020. je mnogima ukazala na prioritete. Ukazala je da sigurnost ne treba tražiti u ispraznosti svakodnevnog življenja. Na cijenu su ponovno došli priroda i unutarnji mir. Iako se to nekima neće svidjeti, činjenica da se tisuće znanstvenika usmjerilo na pronalazak lijeka ili cjepiva za ovaj virus, rezultirat će spoznajama o drugim virusima i potencijalno riješiti probleme koje u prošlosti nismo mogli riješiti.

Na negativnoj strani, sličnost 2020. i 2021. je stiješnjenost između dvije kalasarpe koje se nalaze na njihovu početku i kraju. To znači da sukobe i polarizaciju kojoj smo svjedočili ove godine, možemo očekivati i sljedeće. Također, znam da ne želite to čuti, ali povratak u normalu bez izravne ugroze od bolesti vjerojatno u potpunosti neće biti moguć prije kraja te zadnje, treće u nizu kalasarpe, a to je proljeće 2022. Ipak, ostatak 2021. izgleda dobro, pa će se situacija, nakon turbulentnih prvih mjeseci ipak polako smirivati.

Kao i svaka godina, i ova koja dolazi ima svojih detalja. Za svakog od nas ona će biti ponešto drugačija; za neke uspješnija, za neke baš i ne. Međutim, kao što sam napomenuo na početku, samo je jedno pitanje koje nas u biti zanima, a na njega sam, nadam se, odgovorio.

 
JESMO LI MORALI BAŠ OVAKO?

Na početku sam napomenuo da nejasni znakovi za ovako veliku svjetsku krizu ukazuju na dridha karmu, dakle na nešto što nije moralo biti baš takvo. Drugim riječima, novom karmom, svojim odlukama i ponašanjem situaciju smo pretvorili u ono što je ona danas.

A to smo napravili zbog neznanja (glavni nositelj loših odluka je loše znanje – debilitirani Jupiter.) Neznanje je bilo prisutno na više razina. Ona najočiglednija je nova i nepoznata bolest o kojoj nismo imali dovoljno informacija. Zbog toga je došlo do zbunjenih i neodgovarajućih reakcija i onih koji su izravno odgovorni za upravljanje takvim krizama, a isto tako i običnih ljudi koji su reagirali svakako, od poricanja opasnosti pa do otvorene pobune protiv… ne protiv virusa, nego protiv onih za koje su mislili da ih obmanjuju.

Bilo je tu svega i svačega. Iako svi znamo što je najdjelotvornije u slučaju zaraznih bolesti (staviti ruku ili maramicu na usta kad kašljemo ili kišemo, ne družiti se s bolesnima ili potencijalno bolesnima itd.), takvi su se postupci odjednom pretvorili u filozofsko-društvena pitanja. Maska se pretvorila u simbol porobljavanja, iako nije ništa više od djelomično uspješnog zdravstvenog pomagala. Bilo je (i još ima, i vjerojatno će biti), otvorenih pobuna protiv navodnog „ograničavanja sloboda“; nečeg što bi trebalo biti samorazumljivo u trenucima kad se želi spriječiti širenje bolesti. Jesu li nam Ustavom doista zajamčena prava da zarazimo bilo koga s kim dođemo u kontakt? Pitanje koje ne bi uopće trebalo biti pitanje, a ispalo je da jest.

Nadalje, širile su se (i još se šire) dezinformacije, teorije (zavjere), mišljenja suprotna koliko suprotna mogu biti. Površni duhovnjaci i alternativci jedva su dočekali medicinsku krizu da saspu drvlje i kamenje ne samo na medicinu i farmaciju, nego i na znanost općenito. Religiozni fanatici uporno su tvrdili da njima virus ne može ništa jer će ih Bog zaštititi, pa njima preventivna zaštita nije potrebna. Njima bliski desni populisti i ekstremisti iskoristili su priliku za poticanje njima najdražih „političkih“ akcija – onih na ulici, koje izazivaju nemir i strah. Stvorila se jedna zanimljiva i do sada neviđena mješavina glasova new agera, alternativaca, desničara, teoretičara zavjera i ortodoksnih vjernika koji su se udružili protiv trenutačnog sustava (na što imaju pravo), ali su istodobno pogodovali širenju virusa (na što nemaju pravo).

Vlast se (svjesno ili ne) uključila u taj cirkus, ponekad skrivajući podatke, ponekad povlađujući onima s kojima je bliska i tako dolijevala ulje na vatru nepovjerenja.

Prosječan je čovjek to u čudu promatrao, ne znajući što da misli. Pa je tako svaki taj prosječan, onako po nahođenju, sviđanju ili unutarnjim latentnim sklonostima, odabrao jednu stranu. Svijet se podijelio popola. Strasti se uzburkale. I sad smo tu gdje smo.

Još se uvijek pitate jesmo li mogli bolje? Naravno da smo mogli. Nema nikakve sumnje u to da je zdravstvena kriza mogla već biti iza nas. Umjesto toga, u ovom trenutku mi smo u njenu najsnažnijem zamahu i pitamo se je li to vrhunac ili nije?

Još ću jednom ponoviti: jyotish zaključak iz postojećih vidljivih ritmova je da SMO MOGLI BOLJE, te da je trenutno stanje svijeta rezultat reakcija ljudi na određeni poticaj (dolazak virusa) i predstavlja novu karmu, a ne neki predodređeni utjecaj koji se nije mogao izbjeći.

 
ŠTO SMO NAUČILI?

Na to pitanje odgovor ćemo dobiti u post-korona svijetu, dakle negdje u razdoblju od 2022. pa nadalje. Međutim, budući da je pred nama godina odluke, onda bi bilo dobro ukratko sažeti što smo TREBALI naučiti iz svega što nam se dogodilo.

Prva pouka: JEDINSTVO

Ako nije bilo jasno do sada, sada bi trebalo biti. Ni jedna država, ni jedan narod, nitko pojedinačno, ne može se nositi s globalnom prijetnjom – bio u pitanju virus ili nešto drugo. Svi smo na istom planetu i stoga se kuhamo u istom loncu. Oni koji zazivaju razdvojenost bilo koje vrste, granicama, nacijama i posebice religijom, guraju nas u nove nevolje.

Sile razdvajanja i podjela uspjele su u ovom trenutku unijeti nemir u umove ljudi doslovnom demonizacijom svih napora za ujedinjavanjem. Svatko bi sam, svatko bi sebe stavio na prvo mjesto, stvarajući tako plodno tlo za lokalne diktature, ali i buduće igre dominacije (preživljavanje najjačeg koji će silom eliminirati slabije).

Na široj razini pouka jedinstva odnosi se na cijeli planet i svu raznolikost života na njemu, koju smo kao dominantna vrsta dužni čuvati. Umjesto da se postavljamo kao od nekog postavljeni upravitelji kojima je na umu samo vlastiti interes i profit, trebali bismo se prema planetu i svim živim stvorenjima na njemu odnositi kao prema vlastitoj porodici. U konačnici, kriza s virusom nastala je zbog toga što se ne ponašamo tako.

Druga pouka: EMPATIJA

Empatija izvire iz osjećaja jedinstva i zajedništva. U ovom konkretnom slučaju, pitanje je bilo vrijedi li radi malog broja onih koji će nastradati zbog nove bolesti, žrtvovati ekonomsku dobrobit većine? Odgovor na to pitanje jasan je kao dan i uopće ga se ne bi trebalo postavljati. Isto vrijedi i za pitanje treba li se moja sloboda kretanja ili ponašanja ograničiti zato što će jedan manji broj ljudi zbog toga umrijeti?

Takva pitanja mogu postavljati samo oni koji o slobodi pojma nemaju, a empatija im se izgubila negdje u dubinama sebičnosti i samovolje.

Ako tome dodamo da upravo zbog takvih (i njihova utjecaja na zbunjenog prosječnog čovjeka) zdravstvena kriza traje mnogo dulje nego što bi trebala, empatija izlazi iz okvira plemenitog subjektivnog doživljaja i postaje praktično sredstvo ostvarivanja opće dobrobiti.

Treća pouka: ZNANJE

Kako razlikovati znanje od „znanja“? Astrološki ključni činitelj krize 2020. a i 2021. je Jupiter, čije prvenstveno značenje je – znanje. Znanje je na niskim granama i u tom će se području odvijati najveći broj izazova neposredne budućnosti.

Pokazalo se da je suvremeni čovjek iznimno „tanak“ u tom području. Podložni smo vjerovanjima, strastima i instinktima kojima je lako manipulirati, kao što znaju svi marketinški stručnjaci. To dobro znaju i propagatori religioznih ideja čije je glavno oružje strah (od onog što će biti poslije). Znaju to dobro i teoretičari zavjera koji su posljednjih desetak godina tiho ali vrlo uspješno gradili svoje dezinformacijsko carstvo, također na strahu – ali, mora se priznati, i na opravdanom nezadovoljstvu sustavom.

Glavna će pouka zazvučati pomalo apstraktno, ali je iznimno bitna. Radi se o odgovoru na pitanje: kako znamo to što mislimo da znamo?

2020. je na površinu izgurala mnogobrojne slabosti obrazovanja. Prije svega, to je nerazumijevanje znanstvene metode i pouzdanog stjecanja znanja. Umjesto toga, mnogobrojni su se (polovica nas) priklonili vjerovanjima i nekoj vrsti srednjovjekovnog mentaliteta (na veliku radost onih koji nikad nisu oprostili znanosti što je preuzela svjetiljku znanja u svoje ruke). Guranju lađe znanja u vode prošlosti pridružili su se i mnogobrojni naivni duhovnjaci ističući magijski način razmišljanja, neprovjerene tvrdnje da će ljude molitva ili meditacija ili nešto drugo zaštititi od virusa.

Istinska duhovnost (ne ona religiozna, nego univerzalna, ljudska) nikad ne bi trebala biti protiv znanosti. Ona bi je trebala usmjeravati, kao što je i u određenim trenucima činila, primjerice kod fizičara koji su došli do područja koja izmiču uobičajenim poznatim zakonima i ulaze u područje koje bismo inače nazvali subjektivnim. Znanje o svijesti i o tome što ona može nije suprotno znanstvenim spoznajama. Znanost ima svojih problema, ali isto tako ima i pouzdanu metodologiju. Uz viziju koja dolazi izvan nametnutih ograničenja znanstvena metodologija može se uzdići na neku novu razinu i u sebe uključiti spoznaje, pa i tehnologije koje bi mogle biti sasvim drugačije od ovih današnjih. Ali, to ne znači da se osnove mijenjaju! 2+2 će uvijek biti 4, čak i kad prijeđete u sfere više matematike.

2020. je označena prije svega krizom znanja. 2021. bit će godina kad će se to ili ispraviti, ili će doći do još snažnije polarizacije na crti znanje/uvjerenja.

Zbog toga je 2021. godina izazova, ali bi jednako tako mogla biti i godina odluke.

 
RAZDVAJANJE SVJETOVA

Sada ćemo ostaviti uobičajenu jyotish analizu iza sebe i prijeći u još ezoteričnije područje o kojem sam pisao prije devet godina u knjizi „Razdvajanje svjetova“. To je i dobar primjer kako se znanje o svijesti može upotrijebiti kao nadogradnja znanstvenog znanja. Detaljno objašnjenje paralelnih svjetova i multiverzuma nije moguće u ovako ograničenom prostoru, ali pokušat ću ocrtati glavnu zamisao.

Ideja o paralelnim svjetovima u znanosti dolazi iz takozvane Everettove interpretacije kvantne mehanike. Svaka varijanta nekog događaja koja se mogla dogoditi, zapravo se i dogodila. Kvantna mehanika govori o vjerojatnostima koje su ugrađene u prirodu naše stvarnosti. Hoće li se neka čestica naći na jednom ili drugom mjestu, stvar je vjerojatnosti. Ipak u trenutku promatranja, čestica se nađe na točno određenom mjestu. Taj se događaj zove kolaps kvantne funkcije. Malo promijenjeni uvjeti, drugačiji mjerni instrumenti, drugi promatrači, i čestica je na drugom mjestu. Neobična pojava, ali očito pojava koja pripada temeljnim zakonima našega svemira.

Naravno da je tako nešto uvelo u znanstvenu priču promatrača, subjekt ili svijest, što se mnogim znanstvenicima nije svidjelo. Nje im se svidjela ideja da subjekt svojom odlukom doslovce stvara novi svemir! Još im se manje svidjela ideja da u trenutku odluke zapravo nastaju dva svemira, potpuno identična jedan drugom: svaki kao posljedica drugačije odluke. I, nadalje, najmanje im se svidjela ideja da se to događa svakog trenutka, pa se naš svemir grana u beskonačnost, poput nekog mutirajućeg drveta koje neprestance iz sebe izbacuje nove izdanke, stvarajući novu djecu-svemire.

Ali, matematika je neumoljiva. Everettova interpretacija kolapsa kvantne funkcije neoboriva je, pa multiverzum umjesto univerzuma i dalje stoji na čvrstim znanstvenim nogama.

Malo ljudi zna da se slična ideja već nalazi u nekim tradicionalnim duhovnim znanjima. U Indiji to je ideja drugih svjetova, drugih svemira, koji se nazivaju loke. Prije kvantne mehanike, legenda o lokama mogla se protumačiti samo kao neka vrst duhovnog svijeta, ili možda kao neki fizički planeti u nekom drugom zvjezdanom sustavu ili galaksiji. No, malo pobliže proučavanje ideje o lokama uvjerilo me da tu ima i nečega drugog. Primjerice, postoji zamisao da je odlazak na neku loku (nakon smrti) uvjetovan našim postupcima, to jest karmom. Dublje proučavanje izvornih tekstova koji govore o tome, pobudilo je u meni sumnju u prijevode koji sasvim lijepo mogu značiti da čovjek svojim djelima, dakle karmom, STVARA tu određenu loku, novi svemir, a ne da u nju odlazi. A ako je tako, onda je ideja o lokama sukladna ideji o multiverzumu.

Ukratko, svakom svojom odlukom mi stvaramo novu loku. One postoje jedna kraj druge, u sasvim malim varijacijama. No, ako su odluke mnogobrojne i drastično različite, loke se polako udaljavaju jedna od druge u smislu da postaju neprepoznatljive i sasvim drugačije. U kvantnom svijetu ne postoje kontinuiteti već kvanti, određeni paketi, pa se tako i loke ili svemiri grupiraju po značajkama. U našem su paketu svemiri vrlo slični, razlike su male. Međutim, ako bismo mogli zaviriti u neki drugi paket svemira, razlike bi mogle biti vrlo velike. Primjerice, svi vaši parnjaci u ovom paketu svemira ili loka, mogli bi biti liječnici. Ali, jedna bitna odluka u prošlosti mogla je stvoriti paket svjetova u kojima ste glazbenik, a ne liječnik. Nastanak tog novog paketa svjetova je „razdvajanje svjetova“ u malom.

Pravo, veliko razdvajanje svjetova, nastaje na globalnoj razini kada dođe do velike polarizacije u mišljenjima i stavovima. Prije desetak godina, uoči 2012., kada sam pisao o tome, istaknuo sam polarizaciju kao ključni činitelj tog procesa. Kao što vidimo, 2020. godina je donijela najveću zamislivu polarizaciju u kolektivnoj svijesti čovječanstva.

Zanimljivost je u tome što se takve stvari događaju blizu dugih kozmičkih ritmova. Ritam o kojem je ovdje riječ, a čiji je jedan ciklus završio 2012., dok je drugi otpočeo, traje 26000 godina i uzrokovan je precesijom, kružnim stožastim kretanjem Zemljine osi.

I tu nailazimo na praktični problem: ne možemo učiti iz prošlosti kao što možemo u slučaju klasičnog jyotisha. Ne znamo što se dogodilo prije 26000 godina da bismo to mogli usporediti s ovim razdobljem. Ostaju nagađanja i stjecanje znanja izravnom spoznajom u koju se uvijek može posumnjati. No, upravo je ta izravna spoznaja mene dovela do isticanja otprilike desetogodišnjeg razdoblja (2012.-2021.) unutar kojeg se učinak razdvajanja može u praksi dogoditi u našem svemiru.

S obzirom na ovo što se sada događa, nisam mnogo pogriješio. Razdvajanje svjetova mogućnost je koja zbog snažne trenutne polarizacije postaje vjerojatna tijekom 2021.

 
O KAKVOM SE PROCESU RADI?

Uz ponovnu napomenu da smo u izrazito nepoznatom području, mogli bismo reći da je razdvajanje svjetova na globalnoj razini proces u kojem se jedan paket (kvant) multiverzuma, koji može sadržavati na tisuće sličnih loka, dijeli na dva dijela u kojima postoje bitno različite značajke života, društvenog uređenja ili čak prirodnih zakona. Taj je proces uvijek traumatičan za svaku pojedinačnu loku, pa ga je bolje izbjeći.

Ako taj proces doista otpočne u 2021., kako bismo ga mi mogli doživjeti?

Ponajprije, moglo bi doći do djelomičnog, povremenog ili privremenog raspada strukture stvarnosti. Kao što sam opisao u knjizi, došlo bi do povećanja neobičnih događaja koji prkose poznatim zakonima prirode. Čuda, koja su ranije bila rijetkost, sada bi mogla postati vijesti na stranicama novina, jer će uključivati na stotine ili tisuće svjedoka čije se izjave, fotografije i videosnimci neće moći zanemariti.

Druga pojava koju nisam opisao u knjizi, a koja je više osobna, bit će učestala iskliznuća iz postojeće stvarnosti, takozvani „reality slipout“. Te su se pojave već počele događati tijekom 2020. (iako ih je bilo i ranije). Radi se o zamjeni mjesta s vašim parnjakom koji osobnim odlukama više odgovara ovom svemiru, dok vi više odgovarate njegovom. Iskliznuće je praćeno zadržavanjem svjesnosti i percepcijom promjena. Primjerice, možete se naći u loki u kojoj je sve naizgled isto, ali vi se sjećate nekog događaja kojeg se nitko osim vas ne sjeća. Ili, obrnuto, vi ne poznajete nekoga tko poznaje vas i ima jasno sjećanje o nečemu što ste zajedno proživjeli. Također, može biti i drugih sitnih razlika unutar nove stvarnosti u koju ste uklizali, recimo detalja u kući, boje automobila, odnosa sa susjedima itd.

Takav reality slipout moguć je i inače, ali u vrijeme razdvajanja svjetova (ako do njega dođe), bit će vrlo česta pojava. To se može smatrati dobrom viješću – svatko će se malčice približiti svemiru koji je više sukladan osobnim odlukama.

Ponovno naglašavam, u bilo kojem obliku, razdvajanje svjetova traumatičan je događaj i bilo bi ga bolje izbjeći. U ovom se trenutku mi krećemo prema njemu punom brzinom, ali još nije kasno za kočenje.

Ako želite sigurnost, stabilnost i mogućnost relativno brze (unutar vašeg životnog vijeka) promjene nabolje, onda ćete učiniti sve što je potrebno da bi pouke bile savladane.

Ako u tome uspijemo tijekom 2021., naizgled ćemo se lišiti jednog nesumnjivo zanimljivog i neobičnog vremena raspada stvarnosti, ali ćemo zato značajno smanjiti količinu patnje i povećati mogućnost za život kakav zaslužujemo i želimo živjeti.

 
ZAKLJUČAK

2021. je godina izazova i godina odluke. Posljednja je godina desetogodišnjeg razdoblja preobrazbe nakon 2012. godine i stoga vjerojatno posljednja šansa da se nasilan i traumatičan proces razdvajanja svjetova zaustavi.

Odluka se neće donijeti na ulici, revolucijom ili rušenjem civilizacije. Postoje političke i druge sile koje zloupotrebljavaju očigledne mane sustava, šire nepovjerenje i vuku svijet natrag u srednji vijek, svijet podjela i uvjerenja. Glavna će se „bitka“ voditi upravo na razini povrataka povjerenja u pouzdano znanje. Očigledno je da sustav obrazovanja ne uspijeva prenijeti znanje o metodama spoznaje svijeta, čak ni o znanstvenoj metodologiji, a kamoli o nekim drugim, analitičkim i sintetičkim metodama koje su jednako tako pouzdane. Internet i društvene mreže podjednako su izvor informacija kao i dezinformacija. Na površnoj razini, jedna od najvažnijih stvari koje bi se morale iskristalizirati tijekom sljedeće godine je uspostava pouzdanih informacijskih kanala.

Međutim, nemojte tražiti da promjenu netko napravi umjesto vas ili za vas. Razumijevanje prvenstvenog jedinstva cijele zajednice života na planetu Zemlji je nešto što se mora dogoditi u umu i srcu svakog od nas pojedinačno. Moramo biti sposobni prepoznati one zamisli i postupke koji idu suprotno od toga te promiču podjele bilo koje vrste, od religioznih do nacionalnih. Suradnja među ljudima ne samo da je moguća, nego je i preduvjet opstanka.

Ako ne prepoznajemo zamisli koje tu suradnju ruše, ako se prepustimo razočaranju zbog nekih očiglednih mana sustava u kojem živimo, ako podlegnemo uvjeravanju da nam netko namjerno radi o glavi i tako odbijemo uvidjeti i upotrijebiti snagu koju nosimo u sebi, naš će se svijet urušiti pod teretom polarizacije.

Elementi promjene koja se mora dogoditi kod većini ljudi su, ponavljam, JEDINSTVO, EMPATIJA i ZNANJE.

Nema nikakve šanse da vama bude dobro ako nije dobro vašem susjedu, ili nekome s druge strane planeta. Nema šanse da vama bude dobro ako životinjama i biljkama nije dobro. Planet je jedan, život je jedan. Svaka je podjela umjetna. Iz tog doživljaja jedinstva prirodno izvire empatija. Ne postoje neprijatelji, ne postoji inherentna zloća u ljudima; postoji samo neznanje koje njima upravlja.

Po prirodi sam optimista, a postoje i vanjski znakovi i pokazatelji da ovo o čemu pišem nije utopija. Sile razdvajanja gube snagu; većina ljudi razumije da je suradnja jedino rješenje za probleme koje imamo. Očekujem da znanje, jedinstvo i empatija tijekom 2021. budu sve više prisutni među ljudima. Očekujem i vidljive znakove stabilizacije stanja u cijelom svijetu. Naravno, bit će otpora toj stabilizaciji; dezinformacije će se i dalje nastavljati širiti. I dalje će postojati zavedeni ljudi koji su jednostavno nasjeli na priče na koje ne bi trebali nasjedati. I dalje će postojati sile koje će ih tjerati na nasilje, pa će vjerojatno i toga biti.

Međutim, kao što stara poslovica kaže, najtamnije je pred zoru. 2021. bi mogla donijeti još malo mraka, ali nadam se da će, kako njeni mjeseci budu odmicali, sve više prevladavati svjetlo.

Obično jyotish analize završavam prijedlogom preventivnih mjera, ali u ovom trenutku, mi smo izvan njihova dosega. Polarizacija je otišla predaleko da bi suptilni pomaci u kolektivnoj svijesti ostvareni preventivnim mjerama mogli imati izravan učinak. Ako tijekom godine stvarni događaji ukažu na potrebu, pozvat ću vas da mi se pridružite u nekim od mogućih upaja odnosno preventivnih mjera.

Sasvim je sigurno, međutim, da će tijekom 2021. godine rasti potreba za unutarnjim mirom, kao i za znanjem o svijesti i zakonima koji unutar nje postoje. Zbog toga ću pozvati sve vas da odbacite strah i zabrinutost za budućnost, te da se posvetite istraživanju svijesti. Iskreno se nadam da će praktikanti Integralne meditacije od sljedeće godine moći nastaviti s naprednim tečajevima, te da će se osnovne instrukcije uživo također nastaviti. Ne samo da takva praksa omogućava uklanjanje stresa i opterećenja nastalog zbog svega što nam se događa, već predstavlja i priliku da zaronimo u dubine unutarnjeg mira, otkrivajući tajne vlastite svijesti.

2021. je idealna godina za reset našeg života, nove početke i promjenu u načinu djelovanja. Ljudi su robovi navike (vidjeli smo da nam je najteže palo ograničavanje i ukidanje nekih jednostavnih životnih zadovoljstava) i teško se mijenjaju. Međutim, za uspjeh u post-korona svijetu trebat će vam nove vještine i nova znanja, drugačija od onih koje ste imali do sada.

Znanje o svijesti postat će traženo – postat će ono što u biti i jest: najvažnije znanje koje morate imati da biste bili uspješni i sretni.

Čeka nas zanimljivo razdoblje. Želim vam da sretno dočekate kraj jedne neobične godine i početak druge, još neobičnije, ali iskreno se nadam lakše i vedrije.

Neka vaše srce bude ispunjeno empatijom.
Neka vaš um preplavi istinsko znanje.
Neka jedinstvo postane najvažnija značajka vašega života.

To je kratak, ali točan opis naše civilizacije u 2020. Izgubili smo povjerenje u gotovo sve. Svatko ima mišljenje o svemu, oslanjajući se na svoj vlastiti izvor (dez)informacija, odbacujući sve što je suprotno već utvrđenom čvrstom uvjerenju.

U očima raznih promatrača, Covid19 je prijetnja našem životu, ali i izmišljeno ništa. Medicinska struka će nas spasiti, ali je istodobno izvor najveće prevare svih vremena. Zavisi koga slušate.

Stojimo na oštrom rubu koji nas dijeli, stvara do sada neviđenu neravnotežu mentalnog zdravlja, ugrožava zdrav razum i onemogućava jasan uvid u stvarnost događaja oko nas.

Izgleda da je lako zaboraviti kako ljudsko tijelo, njegovo zdravlje i djelovanje nisu crno bijeli. Kada govorimo o medicini i ozdravljenju, ništa nije apsolutno ispravno ili apsolutno pogrešno. Neki postupci djeluju, a neki ne. Neki ljudi dobro reagiraju na alopatske lijekove, dok drugi moraju potražiti pomoć u tradicionalnim pristupima. Neki će se iscjeliti vjerom, a neki su osuđeni na patnju usprkos njoj.

Krutost vjerovanja u samo jedan pristup – njihov – gotovo da je bio monopol suvremene znanosti i medicine. Oni su ti koji ne žele čuti o tradicionalnim metodama liječenja i cjelovitom pristupu zdravlju. Ovih dana, alternativci uzvraćaju udarac, stvarajući globalno nepovjerenje u suvremenu znanost i farmaciju. Jesu li u pravu? Bismo li trebali odbaciti sve što je znanost postigla do sada i vratiti se natrag u zamišljeni holistični raj u kojem nam nikakav virus (koji po mišljenju nekih zapravo ne postoji) ne može naškoditi?

Nema sumnje, nešto smrdi u cijelom suvremenom zdravstvenom sustavu. Pokreće ga tržište. Što su ljudi bolesniji, to je profit veći. I to nije u redu. Takav pristup zasigurno će pokrenuti manipulaciju te nije dobar za zdravlje čovječanstva.

Sjećam se lijepe legende o tradicionalnim ajurvedskim liječnicima vedske Indije. Bili su plaćeni za zdravlje, a ne za bolest. Ako bi se netko razbolio, to je bila njihova odgovornost kao liječnika. Svaki pacijent je značio smanjenje njihove plaće. Budući da su, kao i svi drugi, željeli biti bogati i živjeti udobno, bili su motivirani da održavaju zdravlje svih ljudi na visokoj razini. Zamislite takvu motivaciju među današnjim liječnicima!

Ipak, optuživanje cijele profesije za sudjelovanje u globalnoj prevari s ciljem da se naškodi zdravlju ljudi ne samo da je previše, već je i nepravedna uvreda svim iskrenim, poštenim i plemenitim ljudima koji su posvetili svoje živote spašavanju tuđih. Njihov “grijeh” je grijeh neslušanja, grijeh zatvorenosti u samo jedan pristup, a ne grijeh zavjere.

Ako ste trenutno skloni prihvatiti tvrdnje onih koji ne vjeruju u zdravstvenu prijetnju novog koronavirusa, nemojte ponavljati tu istu pogrešku. Ako mislite da je jedina zaštita snažan imuni sustav, nažalost, činjenice se protive vašem uvjerenju. Ako preispitujete potrebu za cjepivom, da, samo naprijed, itekako je potrebno to preispitati. U tom području ima mnogo upitnika. Ali, pritom nemojte zaboraviti da su cjepiva već spasila milijune života (neizmjerno više nego su ih ugrozila). Poliomielitis je dobar primjer, na određeni način usporediv s današnjom situacijom. U 98% slučajeva poliovirus uzrokuje samo blago oboljenje, gotovo bez simptoma, ali ponekad napada živčane stanice i u manje od 1% slučajeva uzrokuje paralizu. Cjepivo je uklonilo dječju paralizu s popisa opasnih bolesti.

Međutim, glavni cilj dobre zdravstvene skrbi bi bez sumnje trebala biti preventiva putem agresivne edukacije o jačanju imunog sustava kroz odgovarajuću prehranu i način života. Alternativni i tradicionalni sustavi pružaju mnogo dublje znanje o tome nego što to čini suvremena medicina. Nažalost, također je točno da neki praktičari tih sustava sada iskorištavaju nastalu situaciju, nediskriminativno okrećući ljude protiv medicinske profesije zbog vlastite koristi (što veća zbunjenost i nepovjerenje, to će više novaca otići u njihovom smjeru).

Imajte na umu da za prosječnog čovjeka zdrav imuni sustav nije svemoguć. On ne predstavlja jamstvo da se nećete razboljeti. Kad su Europljani došli u Južnu Ameriku pobili su mnogo više starosjedilaca nenamjerno nego namjerno. Žalosna je činjenica da je 90% populacije umrlo zbog bolesti uzrokovane virusima i bakterijama koje su sa sobom donijeli Cortez, Pizarro i društvo (inače zdravi ljudi bez simptoma). Možete li zamisliti snažniji imuni sustav od onog kojeg su imali tadašnji ljudi koji su živjeli u skladu s prirodom, zemljom i nebom? Teško. Nažalost, to nije bilo dovoljno. Njihova tijela nisu bila navikla na nove viruse i masovno su umirali od, po Europskim standardima, jednostavnih bolesti s malom smrtnošću.

Prava zavjera protiv zdravlja skriva se u promoviranju jednostranih i neuravnoteženih pogleda na naš život, tijelo i stvarnost, a koji su najčešće začinjeni pretjeranom strastvenošću i uvjernošću u “svoju istinu”. Ako suvremena medicina i znanost to rade, potrebno ih je ispraviti. Ako bilo tko drugi radi to isto, gurajući nas u stanje nepovjerenja i kaosa, ugrožavajući tuđe živote, ne bi ih trebalo slušati.

Nadam se da će trenutni oštri sukob između različitih mišljenja na kraju evoluirati u šire razumijevanje ljudskoga života i zdravog življenja. Ključ je uvijek – ravnoteža. Ona je jednako vrijedna za naš osobni život kao i za opći napredak znanja.

• Što nam se to događa?

Život. Bilo je samo pitanje vremena kad će se neravnoteža izazvana djelovanjem ljudi izraziti kao bolest koja neće nikoga zaobići. Način na koji živimo, način na koji se ponašamo prema sebi, drugim živim i svjesnim bićima te cijelom planetu u mnogim je vidovima pogrešan. Stvorili smo sustav koji u ljudima potiče niske porive. Nisam iznenađen reakcijom prirode. Štoviše, ovo je samo upozorenje. U biti smo dobro prošli. Sad je samo pitanje hoćemo li iz toga izvući pouku.
 

• Je li to u skladu s vašim opisom 2020. godine od prošlog prosinca?

Da, u smislu da se radi o iznimnoj godini. Ne, u smislu da sam bio previše optimistički raspoložen i gledao sam dobre strane i potencijale koje godina ima. Zanemario sam utjecaj loše 2019. (koja se zapravo prema ritmovima produžila do kraja petog mjeseca 2020.). Preventivne mjere koje sam predložio trebalo je udvostručiti ili utrostručiti. (Članak “Oplela nas repom”.) No, s druge strane, kao što uvijek naglašavam, u istinskoj mudrosti nema predviđanja, samo mapa puta. Mapa 2020. bremenita je iznimnim mogućnostima. Vrijeme je pokazalo da su te mogućnosti ponešto drugačije nego što smo se svi nadali, ali što je-tu je. Ovo je i dalje velika prilika za promjene koje su neizbježne.
 

• Naravno, prva nam je misao kako se toga riješiti. Na ovim prostorima uvijek smo na teškoće reagirali zajedničkim djelovanjem. Je li to i sad rješenje?

Da, jest. Ali, problem je u tome što su podjele velike. U ljudima je naraslo nepovjerenje. Nepovjerenje u institucije, nepovjerenje u znanost, medicinu. U politiku su povjerenje odavno izgubili. U filozofiju i duhovnost zapravo nikad povjerenja nije ni bilo.

Vraćanje povjerenja jedna je od najvažnijih zadaća. To je, međutim, otežano jer su osnovna epistemološka znanja doslovce na nuli.

Namjerno sam upotrijebio pojam koji, pretpostavljam, malo ljudi poznaje. Epistemologija bi nam trebala ukazati na ispravno znanje, na to “kako znamo to što znamo”. To je u ovom trenutku presudno, jer internet je omogućio širenje informacija i dezinformacija podjednako.

Ljudi se pitaju zašto vjerovati mainstream medijima, a ne tamo nekim opskurnim web-stranicama? I doista, zašto? Ne možemo osobno provjeriti ni jedno ni drugo, pa kako ćemo onda znati?

Upravo zbog toga je važno razumjeti abecedu spoznajnih metoda. Možda nije moguće provjeriti svaku tvrdnju, bilo službenih institucija ili znanosti, bilo onih koji su drugačiji, ali moguće je na ljudskoj razini razlikovati ono što je sigurno i na osnovu čega trebamo djelovati, od onoga što je samo priča i potrebno ju je zanemariti te u kriznom trenutku staviti na stranu. I jednog i drugog ima u obilju na obje strane.

Zbog toga je jedna od najvažnijih pouka koje bismo iz ove situacije morali izvući potreba da se ljudi vrate osnovnim znanjima o tome kako odrediti koji podatak zavređuje da ga se nazove znanjem, a koji je pak dio slučajno ili namjerno izazvane magle. Povratak osnovama filozofije, znanosti, zdrava razuma i zdrave duhovnosti – to je ono što nam je potrebno kao preduvjet za zajedničko djelovanje. Ako to ne naučimo, loše nam se piše.
 

• Teško nam je razumjeti nastalu situaciju. Pritiska nas sa svih strana, a ne možemo ništa učiniti. Što se događa s našom slobodom?

Ono što smo zaslužili. Kad dirate u osinje gnijezdo i ose vas napadnu, slobodni ste se jedino braniti. Gurati glavu u pijesak i zazivati slobodu da sjedite pod drvetom kao i ranije, čista je besmislica. Stvari su se promijenile. Tijek vremena od nas zahtijeva da se prilagodimo. Osobne neugodnosti i privremeno smanjenje sloboda zbog zajedničkog dobra su neizbježne.

Ali, to ne znači da se trebamo pomiriti s političkim i ekonomskim manipulacijama koje su također očigledne. U redu, razumljiva je panika na početku, ograničenja koja smo imali i sve drugo, ali sad znamo više i bolje. Nisam baš upućen u detalje situacije u Sloveniji, ali u Hrvatskoj su potezi vlasti u vezi Covida bili ispolitizirani, ideološki obojeni i često kontradiktorni (pa čak i licemjerni, jer se oni sami nisu pridržavali onoga što su nametali građanima), te su pogodovali jednima dok su druge pritiskali čizmom. Takvi su potezi rezultirali gubitkom povjerenja, javljanjem sumnji i kod znatnog broja ljudi priklanjanje alternativnim objašnjenjima, teorijama zavjera i slično.
 

• Niste naklonjeni teorijama zavjera?

Nimalo. Razumijem pozadinu, ali metode o kojima sam govorio omogućavaju mi da vrlo jasno vidim iluziju u takvim stvarima. Nažalost, to je iluzija nastala iz straha. (Članak: “Tri zavjerenička čudovišta”.) Taj je strah mnogo veći od straha od virusa – to je strah od nevidljivog, moćnog i zlog neprijatelja koji prijeti cijelom čovječanstvu. Složio bih se samo s tim da taj neprijatelj postoji i da se zove – neznanje.

Nažalost, teorije zavjere promoviraju srednjovjekovni mentalitet nalik tadašnjem crkvenom fanatizmu. “Zavjerenici” se i ponašaju kao zatvorena skupina fanatika koja je toliko uvjerena u “svoju istinu” da će izvlačiti milijune podataka (koje je uglavnom lako opovrgnuti, ali nitko pametan za to nema vremena) i agresivno uvjeravati sve oko sebe da su u pravu. Takvim mentalnim stavom privukli su u svoje redove ekstremne desne političke opcije, što je posebno opasno.

Nažalost, dogodio se jedan neobičan spoj naizgled duhovno usmjerenih ljudi i nazadnjačkih ideja. Budući da svojim radom i knjigama nekako spadam u ovaj “duhovni” dio, želio bih jasno reći da nisu svi “duhovnjaci” odmah i teoretičari zavjera. Nisu svi kritičari sustava, bio on politički, gospodarski ili medicinski, odmah pripadnici nerazumnih skupina koje negiraju zdravstvenu opasnost u kojoj smo se našli.

Tome bi se moglo drugačije pristupiti, od edukacije o jačanju imunog sustava, prehrane, životnog stila pa do spoznajnih metoda koje sam već spominjao. O bistrom i mirnom umu koji je rezultat prakse ispravne meditacije da ne govorim.

Teoretičari zavjera svojim postupcima (pa i prosvjedima) rade daljnje podjele i kompromitiraju potencijalnu promjenu, koja je neophodna.

Dakle, ne samo da nisam naklonjen teorijama zavjere nego ih smatram jednom od niza zabluda koje aktivno sprečavaju promjenu nabolje.
 

• Ako dobro razumijem, sve je to zato da bismo u sebi nešto promijenili. To za što znamo da je pogrešno (okolina, materijalizam), ili možda i ono za što ne znamo da je potpuno pogrešno?

Uglavnom znamo što je pogrešno. Ne bih htio da me netko pogrešno shvati – bolest se može javiti kod svakoga i ne predstavlja nikakvu kaznu – ali činjenica je da, osim starije populacije, najteže stradavaju oni koji imaju dodatne probleme koji se mogu povezati sa životnim stilom (debljina, tlak, dijabetes).

Na društvenoj razini, virus se najviše širi tijekom aktivnosti koje se također mogu povezati s upitnim navikama (noćni klubovi, uz velike količine alkohola i droge, tradicionalni derneci, pijanke, svadbe i ostalo).

Na ekološkoj razini – svi smo vidjeli snimke iz satelita tijekom lockdowna, dupine koji plivaju u lukama gdje ranije nisu ni slučajno zalazili, i slično. Čovjekova aktivnost općenito govoreći ide protiv prirodne ravnoteže.

Zar sve to nije dovoljno? Zar pouka nije dovoljno jasna?

Ponovit ću da je ovo samo blaga opomena, samo mali podsjetnik da se trgnemo dok još ima vremena. Ako nastavimo na isti način, sljedeći će udarac vjerojatno biti znatno teži.
 

• Čemu ste se vi najviše posvetili tijekom svakodnevne aktivnosti?

Lockdown sam iskoristio za pisanje meni vrlo drage knjige s naslovom “Viveka”, koja govori o spoznajnim metodama za razotkrivanje iluzije. Ljeto sam proveo više-manje u društvu s vjetrom i daskom za jedrenje, a jako mi je drago da sam uspio sudjelovati i na jednom okupljanju na Rogli pod nazivom “Jedna svijest”. To mi je drago jer smo pokazali da život može ići dalje, čak uz sve epidemiološke mjere. Predavanja, vježbe, pa čak i ples, održani su vani, na otvorenom, uz držanje fizičke distance i nošenje maski u zatvorenom.

Nismo se osjećali manje slobodni, nije nam pala kruna s glave – usmjerili smo se na unutarnje zajedništvo.

Sada se pripremam za jesen. Održat ću nekoliko tečajeva uživo, ali dosta sam toga prebacio online. Život ide dalje.

Želio bih svima preporučiti da se ne boje. Ovo će proći, a sad je bitno da se strpimo i jednostavnim prilagodbama uklonimo neposrednu opasnost. Nakon toga, važno je da se ne vraćamo na staro! Ni u kom slučaju natrag na staro. Svatko u svom životu treba prigrliti promjene, a svi zajedno moramo ih primijeniti na cijelo društvo.
 

U njemu objašnjavam zašto je filozofsko-svjetonazorski svemir u kojem je izrastao Saturn potpuno različit od dualističkog inzistiranja na sukobu dobra i zla, te kao takav stoji u snažnoj opreci sa psihološko-spoznajnim temeljima teorija zavjere u kojima uvijek postoji vanjski neprijatelj (neodređeni i tajanstveni “oni”).

Naravno, članak je potaknuo dodatna pitanja, posebice na FB grupi “Veličanstveni Saturn”, pa ovdje donosim neka od razmišljanja nastalih na osnovi njih.

Pitanje: “Ali ipak se i ovdje očekuje da se bira dobro. Da se odustane od ovisnosti i mesa, samo primjer. I najavljuje moguć rascjep svijeta na više razina. Ili pak uništenje s razlogom, jer je svijet otišao u lošem pravcu. Samo razmišljam…”

Saturn definitivno ne očekuje od ljudi da uopće posjeduju koncept dobrog ili lošeg – cijela priča “Veličanstveni Saturn” nastala je zato što je Vikarama napravio tu grešku.

Što se tiče mojih savjeta (a ponekad i zahtjeva, ako se radi o naprednim tečajevima kojima je cilj razvoj viših stanja svijesti), oni nisu postavljeni zato što je to “dobro”. Radi se o vještinama. Recimo da vas želim podučiti jedrenju na dasci. Znate li koje je prvo pitanje koje bih vam postavio? Evo ga: “Znate li plivati?” Ako ne znate plivati, nemate što raditi na tečaju jedrenja na dasci.

Jesam li time tražio da odaberete nešto što je “dobro” naspram nečega što nije? Tko može reći je li za vas dobro da plivate ili da uopće jedrite? Drugim riječima, u zahtjevu za plivanjem prije jedrenja nema koncepta dobrog i lošeg, pa tako ni svjetonazorskog dualizma. Jedna vještina (plivanje) preduvjet je za drugu (jedrenje). I to je sve. Znači, zapamtite: ako ikada igdje od vas zatražim da promijenite neke svoje navike, to neće biti zato što je to “dobro za vas”, već zato što je to preduvjet za iskustva koja želite imati. Jesu li ona “dobra” za vas, nije na meni da sudim. Mogu vam ih opisati, objasniti i pokazati kako da do njih dođete, ali dobro ili loše tu nema što raditi.

Mala digresija u svijet viveke. U knjizi “Viveka – glas unutarnjeg učitelja” ističem ulogu jezika (lingvistike) u stvaranju mentalnih obrazaca potrebnih za sporazumijevanje, ali istodobno i odgovornih za spoznajnu maglu u kojoj živi većina ljudi.

Kad bih vas doista učio jedrenju na dasci, u nekom bih trenutku mogao reagirati na zatvaranje jedra izjavom “Dobro je. Dobro si to napravio.” Za svakodnevnu komunikaciju sasvim u redu, ali viveka neprecizno. Trebao bih reći “Ispravno. Ispravno si to napravio.” Ili možda: “Tako je. Točno si to napravio.”

Nadam se da uočavate razliku. U ovom slučaju “dobro” i “ispravno”, pa i “točno” su istoznačnice. Međutim, pojam “dobro” se upotrebljava u mnogo apstraktnijim dimenzijama postojanja. Na određenom se mjestu “dobro” i “ispravno”, odnosno “točno”, razdvajaju. Mogli bismo reći da radimo u službi dobra, ali malo teže da radimo u službi ispravnog ili točnog. I onaj “loš” mora raditi ispravno, da  bi postigao neki cilj. Jer ako ne radi, brzo će nestati zato što će biti neuspješan.

Znači, ispravno i točno rezultira u uspjehu (s kakvim god namjerama). Dobro je sasvim druga priča.

Slično tome, mogao bih reći kako su iskustva viših stanja svijesti dobra za vas (naposljetku, radi se o vašim sposobnostima), ali zapravo se radi o lingvističkoj zamci. Je li dobro za rijeku da teče prema moru? Pa, rijeka će teći tamo jer tako određuju prirodni zakoni. Ako napravimo prepreku ispred rijeke ili se prirodni zakoni promijene (tektonski poremećaji, recimo), rijeka će nestati i pretvoriti se u nešto drugo. Jednako tako, ljudi će razvijati svoje sposobnosti i težiti višim stanjima svijesti, osim ako ne naiđu na neke prepreke i prestanu biti ljudi. Dobro ili loše? Nemojte pokušavati pronaći odgovor na to pitanje.

U jednosti pojam dobrog i lošeg nestaju, ali ostaju pojmovi točnog ili ispravnog. Dualizam pretpostavlja postojanje nekog apstraktnog dobra te njegove jednako tako apstraktne suprotnosti – zla. Za jednost, takva podjela je iluzija.

Ljudi ponekad griješe i jednost doživljavaju kao “sve je dobro” stanje. Ponovno se radi o lingvističkoj zamci. Sve je tako kako je, a ‘dobro’ ili ‘loše’ samo su procjene. Međutim, to ne znači da je unutar jednosti svejedno što će se događati. Svaki postupak i dalje ima svoje posljedice. Ako želiš ostati na dasci i jedriti, postoji određeni točan i ispravan niz postupaka kojima se to postiže. Ako želiš razvijati ljudsko iskustvo, postoji točno određeni niz postupaka kojima se i to postiže.

Dualizam pretpostavlja namjeru iza svakog postupka i označava je kao dobru ili lošu. (Da, mi moramo to raditi jer Bog tako hoće. Da, mi se moramo razvijati prema kozmičkom planu zamišljenom na početku vremena. Da, mi se moramo boriti protiv Zloga jer će inače Božja kreacija biti uništena… i tome slično.)

U jednosti, namjera je izraz slobode i nema nikakve druge svrhe osim same sebe. (Baš poput jedrenja na dasci i svih drugih aktivnosti koje ljudi doista vole raditi – nemaju neku svrhu osim toga da se događaju.)

Hajde da bacimo malo svjetla i na kontroverzne knjige “Razdvajanje svjetova” i “Prije nego odemo predaleko”.

Prije svega, želim istaknuti da se ne radi o “najavljivanju” rascjepa, već o pravovremenom vapaju da se to ne dogodi. O želji za sprečavanjem veće patnje.

No, nije li taj vapaj suprotan jednosti? Nije li on prosudba u smislu “dobro je da se ne dogodi, loše je ako se dogodi?”

Imajte na umu prethodno objašnjene tanahne razlike između pojmova dobro i recimo ispravno, točno, uspješno. Znači, mogli bismo reći da je razdvajanje svjetova “loše” u odnosu na kontinuitet i povoljnost ljudskog iskustva. Zato bi ga bilo dobro spriječiti (ostati na dasci i jedriti).

Nadam se da je iz svega ovoga jasno da proces razdvajanja svjetova opisan u te dvije knjige nije rascjep na dobro i loše. Naposljetku, jednost je jednost i nikakva količina iluzornog dualizma to ne može promijeniti.

Dualizam i inzistiranje na borbi dobra i zla je poput sna. On jednom prođe i čovjek se probudi. Razdvajanje svjetova je zapravo crta koja dijeli budne od uspavanih.

Zanimljivo, teoretičari zavjera će one koji u njih ne vjeruju nazvati uspavanima, a sebe probuđenima. Ah.

Pravo buđenje nije kad samo shvatiš, nego i kad jasno vidiš da svijet nije ništa drugo osim svijesti. Uspavani ne biraju između dobrog i lošeg jer u stvarnosti toga nema, već pokušavaju izabrati između svoje percepcije dobrog i lošeg. U toj percepciji oni su uvijek na strani dobra, a netko drugi je na strani zla. Stoga ispunjavaju svijet nižim entitetima, demonima, zlim plaćenicima, prodanim dušama, planovima skrivenih kabala… Pokušavaju pronaći viši smisao, razloge za sve i svašta, čak i za ono što se događa spontano ili neuzročno.

Od davnina, san o dualnosti svijeta zbunjivao je ljude jer su pokušali odrediti u koju kategoriju spada koji čovjek. Crno-bijeli san zbunjuje i uznemirava jer negdje unutra svi znamo da je stvarnost šarena. Kreće se u valovima, čas u jednoj boji, čas u drugoj. Netko možda više voli zelenu, a netko plavu. Podjela po nekoj unutarnjoj pripadnosti moguća je samo u snu.

***

Postoji dublji razlog zašto su Shanijeve (Saturnove) poduke nekompatibilne s teorijama zavjere. Radi se o dvije potpuno različite filozofsko-duhovne paradigme. Shani je izdanak filozofije jednosti, one iste koja je kasnije izrasla ne samo u potpuno procvjetalu advaita filozofsku misao, već i unutarnje iskustvo međupovezanosti svega što postoji.

S druge strane, teorije zavjere počivaju na ideji dualizma. One su izdanak zapadnih hermetičko-religioznih tradicija koje svijet vide kao ratnu zonu između dobra i zla. Primijetit ćete da se u teorijama zajere uvijek spominju oni (zli) i mi (dobri). Vrlo često su teoretičari zavjera povezani s prilično ortodoksnim religioznim svjetionazorima pa će tako spominjati Boga (dobrog) i Sotonu (zlog). Nerijetko su to oni isti ljudi koji se oslanjaju na doslovna tumačenja Biblije (ravnozemljaši, kreacionisti), a također su i zagovornici daljnjih podjela među ljudima (suverenisti, nacionalisti i antoglobalisti). Naravno, ispričavam se na generalizacijama jer je sasvim moguće da bilo koji pripadnik bilo koje od ovih spomenutih zamisli nije baš u dobrim odnosima s nekim drugim, pa će ih spominjanje u istoj rečenici uznemiriti. Međutim, bez obzira na moguće razlike, svi ti “pokreti” i skupine počivaju na istom ili vrlo sličnom ideološkom temelju dualizma i vječne borbe dobra i zla.

Shani dolazi iz druge dimenzije – iz sasvim drugačijeg svemira u kojem vlada potpuno jedinstvo. Jedna svijest je osnova svega. Dodatno tome, inzistira se na iskustvu te jednosti, a ne samo na prihvaćanju uvjerenja da je tome tako. Iskustveno-spoznajna jednost ne ostavlja mjesto za apsolutno dobro i apsolutno zlo. Postoji samo Jedno, takvo kakvo jest, čisti Bitak koji se u praksi – ako je iskustvo prisutno – doživljava kao čisto, nepomućeno postojanje bez obrazaca – apsolutna sloboda svijesti. Ako pak iskustvo nije prisutno u potpunosti, praktična posljedica jednosti svijeta je doživljaj međuigre prirodnih zakona koji su svi odreda u službi Jednosti.

Shani je jedan od tih prirodnih zakona – graha, kako ga zove jyotish. Cijela priča Veličanstveni Saturn posvećena je pogrešci dualizma koju je napravio kralj Vikarama i proglasio Shanija (kao i neke druge grahe, poput Rahua i Ketua) lošim. Vikarama nije vidio Jednost, već je poput suvremenog dualista vidio Zlo u djelovanju, te je želio odabrati Dobro. Veličanstveni Saturn je priča o tome kako ga je Shani podučio da svaki dio svijeta (ili svijesti) ima neku svoju ulogu, te da se čak i najcrnje i najgore stvari u životu u konačnici događaju u međuigri s onim dobrim. Slično načelo vidljivo je u djelovanju trojstva Shiva-Brahma-Vishnu, gdje Shiva, uništitelj, nije proglašen Zlim, već obavlja posao čišćenja za Brahmu, Stvoritelja.

Da li to znači da bi se trenutna situacija mogla nazvati igrom uništenja (ili uvodom u nju), zato da bi se stvorio prostor za novu situaciju? Da, svakako. Ali, to je samo jedna perspektiva. Druga bi mogla biti stvaranje nove situacije PRIJE nego što podjele dovedu do uništavanja. Unutar svemira jednosti, moguće je i jedno i drugo. Odabir nije između dobra i zla, već između jednog i drugog puta.

Unutar svemira dualnosti, u borbi dobra i zla, odabir je sasvim drugačiji. Ponajprije morate prosuditi što je dobro, a što je zlo. To je naravno nemoguće napraviti, jer ljudi nemaju sposobnost sagledati sve posljedice nekog odabira. Zbog toga se uvode uvjerenja. Dualizam zahtjeva vjeru, a u drugi plan stavlja spoznaju (budući da ju je nemoguće ostvariti). Uvjerenja stvaraju podjele, a rezultat je zbunjenost, agresija i patnja.

Unutar svemira jednosti, ni jedan čovjek, ni jedna organizacija, a isto tako ni jedna kozmička sila nije zauvijek na istoj strani. Svatko i sve ima svoju ulogu i svoje mjesto u strukturi svijesti i svijeta. Praktični rezultat takvog uvida je suosjećanje, učenje i napredak.

Unutar svemira dualizma, ljudi, organizacije i kozmičke sile podijeljene su u dva nepomirljiva tabora: tabor Dobrog i tabor Zlog, uz napomenu da nitko zapravo ne zna niti može procijeniti koji je koji. Praktični rezultat takvog svjetonazora je optuživanje, borba i nerazumijevanje.

Praktični rezultat jednosti je ljubav; praktični rezultat dualizma je strah.

Dualizam jednost ne razumije. Ona je izvan njegovog okvira. Jednost itekako prihvaća dualizam, kao potrebni ali privremeni izraz stvaranja.

Teorije zavjere su poziv na borbu protiv zla (uz neuviđanje da je “zlo” pitanje uvjerenja te još strašnije neuviđanje da je izbor koji je napravljen možda pogrešan). U Jednosti nema borbe protiv zla, ali ima odabira načina na koji će se neka situacija pokrenuti, odigrati i razriješiti. Dualizam zahtjeva mržnju, Jednost zahtjeva ljubav i poduku.

Možda vam je sada jasnije zašto se naježim od neugode kad vidim koliko je maha uzelo dualističko načelo i kakve sve posljedice povlači za sobom. Danas je ljude lako prestrašiti, pa ih je zbog toga lako navesti da se protiv nečeg bore. No, tako je bilo skoro oduvijek, barem što se tiče povijesti naše civilizacije, posljednjih par tisuća godina. Zanimljivo je da se ta krvava i jadna povijest podudara s prevlasti dualizma u načinu razmišljanja, filozofiji, religiji i društvenoj strukturi.

Rješenje? Ah, nije tako složeno ni nemoguće, a opet je beskrajno složeno i jedva moguće. Iskustvo jednosti, prije svega. Bez tog iskustva, uzalud pričate ljudima – nitko ništa neće razumjeti. Zato je važno znanje o svijesti kao i njegovi praktični aspekti u obliku tehnika koje stvaraju iskustvo.

Nakon toga – ukazivanje na posljedice širenja straha. Govoriti. Djelovati. Podučavati. Ne ostati začahuren u “svojoj osviještenosti”. Svijetu su potrebni glasovi onih koji razumiju.

Zapamtite, nema te situacije koja se ne bi mogla okrenuti na novo stvaranje. Nema tog čovjeka koji je izgubljen i koji ne bi mogao promijeniti mišljenje i djelovanje. Nema te kozmičke sile koja je potpuno i apsolutno zla (što, naravno znači da nema ni one koja je apsolutno dobra), pa je samo pitanje kako ljudi pristupaju svom vlastitom životu i postojanju.