Izvadak iz uvoda knjige u nastajanju “Uklanjanje faktora karme”
“U mojem umu nema ni tračka sumnje da svako svjesno ljudsko biće na ovom planetu smatra svoju slobodu osnovnom vrijednošću života vrijednog življenja. Svi težimo slobodi. Svi želimo biti slobodni.
Ali, žalosna je činjenica da to nismo.
Da ne bi bilo zabune, ne govorim o slobodi neograničenog kretanja kamo bi nas god naše noge, kotači ili jedra mogli odvesti. Ne govorim ni o slobodi mišljenja, govora, a ni vjerovanja. Niti ne govorim o onim površnim idejama slobode koje uključuju ostvarenje svake želje a koje su, siguran sam, prisutne u trenucima maštanja u kojima svi toliko uživamo.
Zapravo, kad sam se već zaputio prema pisanju o slobodi, da se nakratko ispravim: ipak djelomično govorim o tome. Jer, opet nažalost, većina nas nije slobodna ni na taj način. Oh, itekako su nam potrebni ti osnovni izrazi slobode! Previše često krvarimo jer smo različiti; patimo jer imamo vlastite zamisli; ponekad nas odbacuju, izopćuju, muče i ubijaju, samo zato što smo pokušali živjeti svoj život slobodno.
Nemojte me pogrešno shvatiti. Pisat ću, vikati, pjevati, plesati, moliti, demonstrirati… rado ću i na barikade s vama, ako je potrebno, ne bih li zaštitio osnovna ljudska prava (i ne-ljudska, podjednako) na slobodu, onakvu kakvu je prihvaćamo u našem nemirnom društvenom okruženju.
Međutim, to jednostavno nije moja “stvar”; nije moja prava tema. Ipak, moglo bi se raspravljati – i raspravljat će se u nastavku knjige – o tome kako istinska Sloboda (hajde da stavimo veliko S na slobodu, barem na trenutak, prije nego što potpuno objasnim o čemu se radi) utječe na sve naše ljudske pothvate, te svakodnevne potrebe i želje.
Dakle, o čemu je ovdje riječ? O kakvoj vrsti “slobode”?
Ako kažem “sloboda uma”, bio bi to kliše. I gore od toga, prosječni će me čitatelj vjerojatno od samog početka pogrešno shvatiti. Razlike u shvaćanju mogle bi uključivati ideje o “otvorenom umu”, prihvaćanju različitosti, toleranciji, empatiji, stvaralaštvu ili jednostavnoj znatiželji.
U redu, sloboda je sve to; ona uključuje sve osobne značajke koje čine život zanimljivim i… ljudskim. Dakle, kad stječete istinsku slobodu, možete računati na uživanje u svim pozitivnim izdancima slobodnoga duha, koji će vaš život učiniti punijim, bogatijim i – u svakom slučaju i na svaki način – vrijednim življenja. Međutim, zamijetite da to ne uključuje pridjeve poput “sretnijim” ili “lakšim”. Ti plodovi ne rastu nužno na drvetu slobode. Ipak, mogli bi. Tako da je u redu nadati se.
Prilično rano naišli smo na kontroverzu u pogledu potrage za slobodom. Moja je namjera da vam, kako knjiga bude napredovala, tu kontroverzu otkrijem u punini, u svoj njenoj zbunjujućoj veličini. Ali, evo je – već sada, svima na vidjelu, na samom početku potrage. Vi želite slobodu, ili barem tako kažete. Tako i mislite, zar ne? Vi doista mislite da je sloboda vaš cilj, da je zaslužujete i da na nju, silom ljudskog rođenja, imate pravo, bez obzira na to radi li se o društvenoj slobodi ili o nešto maglovitijim “unutarnjim” slobodama.
Ali, jeste li potpuno svjesni što će vam sloboda donijeti? Jeste li svjesni punog opsega posljedica slobodnog života?
Moja je pretpostavka da niste. Ne mrzite me zbog toga i, molim vas, nemojte se uvrijediti. Stanje u kojem se nalaze ljudi takvo je da stvara teškoće s razumijevanjem punog značenja slobode. A vi ste čovjek, baš kao i ja. Dakle, zajedno se nalazimo pred iznimno tajanstvenom zagonetkom.
Slobodu želimo punim srcem. Neki od nas spremni su umrijeti za nju (za sebe to sigurno mogu reći, jer sam to na neki način i učinio). Ali, ne znamo točno što je ona, kako će utjecati na naš život i na koji će ga način promijeniti. A promijenit će ga zasigurno! Promijenit će ga na sve moguće zamislive načine kojima se možete veseliti i nestrpljivo ih očekivati, ali, ako ste iole mudri, u isto ćete ih se vrijeme pribojavati.
Sve ću to objasniti kasnije, u nadi da ćete jasno vidjeti zašto sam krenuo s ovakvim uvodom. Potraga za slobodom jedna je od najopasnijih, a u isto vrijeme i najistinitijih i apsolutno neizbježnih pustolovina svakog ljudskog bića. Ako se ne krećemo u tom smjeru, mogli bismo isto tako biti i mrtvi. Tjelesno, možda i živimo, ali u svakom drugom smislu te riječi – psihološki, duhovno, ljudski – samo smo leševi.
Snažne riječi, znam, ali ih ne oklijevam upotrijebiti. Ima ih još, spremne su za uporabu – ovo je samo početak. Ako ih niste spremni prihvatiti kao realan opis situacije čovjeka koji, iz bilo kojih razloga, NE teži slobodi, vjerojatno ćete imati teškoća s razumijevanjem onoga što slijedi. Stoga, bolje je da to razjasnimo u ovoj ranoj fazi procesa u kojem će vaše misli susretati moje na stranicama ove knjige.
Sloboda o kojoj sam namjeran pisati je duboka, apsolutna, neuvjetovana i neuzročna sloboda utkana u našu svijest. Ona je osnovni sastojak našeg postojanja i stoga nije nešto što moramo postići ili stvoriti, već je radije ono čega se moramo prisjetiti, što moramo obnoviti, izraziti i prakticirati, kako se krećemo smjerom koji nam život pokazuje.”
Ovu objavu možete pročitati i na drugim jezicima: Engleski




13 komentara
Magda
Naravno da nam se svida to o cemu pisete i veselimo se knjizi 🙂 Sloboda je za mene izbor. Primjerice, ja trenutno nisam slobodna,sputana sam svijetom kakav mi je nametnut,vlastitim ocekivanjima,mislima koje onda i stvaraju taj svijet. Ali onda, da li biti slobodan znaci pustiti sve i prepustiti se visem Ja da me vodi? Sto znaci osloboditi se karme? Sto ako su odredene stvari u mojem zivotu neminovne npr.odredena poznanstva, odlazak u inozemstvo, trenutak smrti? Ako je to visi plan mojega zivota koji ja trebam otkriti i slijediti, imam li tu, u tome slobodu ili barem izbor?
Voljela bih cuti neke odgovore o tome i slicnom u vasoj knjizi..
Hvala
Adrian
@Magda: To su dobra pitanja. I, da, naravno, knjiga bi trebala odgovoriti na njih. 🙂 Hvala na podršci!
Danijel
Drago mi je da “izlazi” knjiga o Slobodi. Sloboda definitivno zaslužuje da se o njoj napiše knjiga. Neki koji ne mogu doći na seminar Sloboda (ili ne znaju za seminare), sad će moći čitati knjigu. A sviđa mi se način predstavljanja (nastanka) knjige pomoću članaka. Prvi članak je intrigantan i jedva čekam objavu novog. 🙂
Elica
Čestitam vama na ovoj temi, ja sam sretna da je mogu čitati vrlo skoro !
Hvala vam, da boste napisali več o tej pomembni temi, ja, za svobodo je potrebna velika korajža, za svobodo se je treba boriti, in svobodo si je treba zaslužiti! Za svobodo je potrebno marsikaj počistiti za sabo.
Lep pozdrav od Elice !
Mirjana
Jedva cekam knjigu i nastavak……Mislim da zivim slobodno….otkad znam za sebe pokusavam ziveti slobodno…..
zato sam drukcija od mnogih ali ne marim,lepo mi je..osecam se slobodno…
Mislim da znam kako ste dali zivot za slobodu(citala sam knjigu “Gospodar smrti”).
Volim Karmicku astrologiju-iz dana u dan pronalazim nove istine,,pratim Atmakaraku,cvorove,Saturna itd,
Stvarno jedva cekam knjigu.
Lepo ljeto Vam zelim, ja idem u Sombor da ucim jogu i meditaciju(seminar za joga inst.)ali nije toliko do joge
koliko volim da ucim nove i nove istine…(Osho,Vede,itd).
Pozdrav Mirjana.
Zora
Vrlo pohvalno ! Ja upravo čitam mnoge duhovne knjige među kojima se nalaze i Knjige od Swedeborga gdje se nalazi da je on dobio od Gospodina na znanje da svaki čovjek ima svoju slobodnu volju i da se ni Bog ne miješa u djela koja svaki čovjek u svom životu radi po vlastitoj volji, bilo dobro ili zlo, ali u Bibliji piše ¸¸da što čovjek sije to če i požeti. ¸¸ …znači pazimo dobro što radimo sa svojom slobodnom voljom… ..Vrlo me zanima i vaša knjiga kad ju budete napisali…..to je jedna interesantna duhovna tema…..sa poštovanjem ! Zora….
Samo napred do uspijeha……
Siniša
Odlično! Jedva čekam knjigu.
Andreja
Komaj čakam!!! Nekaj malega se mi svetlika o svobodi, o kateri pišeš Adrian, ja. So trenutki take svobode, ja. Akako jo živeti vsak dan? To mi pa še ne gre
Celo življenje si želim svobode, vsaj mislim si tako. Vse kar počnem, počnem zato, da bi bila nekoč svobodna. In vsak dan se sprašujem, če sem na pravi poti…. Vse je iluzija. Tudi svoboda?
Pred nekaj dnevi sem srečala sošolko iz osnovne šole. Razlagala je, da je njen mož zelo bolan in da po službi samo leži, da ne morejo na dopust. Da je stara »komaj 42« let in da ne more tako živeti. Da še zelo dobro izgleda in da je mož zato ljubosumen. Da je njen sin krasen, da čakajo na rezultate mature, da gre študirat…. Skratka poslušala sem o teh igrah, ki se jih večina igra. Opazila sem, da sem se postavila v vlogo »nad tem«. In v naslednjem trenutku mi je bilo za zjokat, kako sem bedna. Kje je »nad temi vlogami, igrami«? Le v čem naj bi bile moje vloge drugačne od njenih? Ona išče srečo, drugega partnerja ali nekoga za zraven, pa dopust, pa denar za šolanje otroka,…. In jaz iščem svobodo. Na koncu ni razlike, med branjem knjig, meditacijo, kakšnim pivom s kolegi, iskanjem svobode in njenim življenjem. Obe iščeva. Nekaj. Pravzaprav je ona bolj zadovoljna kot sem jaz. Išče nekaj oprijemljivega (po definiciji tega, kar trenutno poznamo in če ignoriram dejstvo, da je itak vse iluzija). Kaj pa je svoboda, kaj iščem? Utrujena sem od vsakodnevnih vlog in iger. Svoboda bi mi pomenila, da se mi ni treba več igrati teh vlog, da se mi ni treba več igrati vsakodnevnih iger, tako z drugimi, kot iger same s sabo. Takšnih in drugačnih. Da bi razumel. Da mi ne bi bilo več treba sodelovati v predstavah »rad imam, razumem, sočustvujem, sem dobra,…« in tudi ne v tistih »ne maram, sovražim, jezen sem,…«. A dokler hodim v službo, dokler sem na Zemlji, jih bom morala igrati. In vseeno iščem. Svobodo. Včasih se sprašujem, če je to beg pred »realnostjo«, pa karkoli že »realnost« pomeni. Velik korak k svobodi bi bil že to, da mi ne bi bilo treba hoditi v službo zaradi denarja. Rada bi služila denar z delom, ki bi ga opravljala z dušo, s srcem. Pa ne, da mi je hudo v službi, večina ljudi mi verjetno zavida, ker imam še vedno (relativno) zelo veliko svobode in redne mesečne dohodke. Služba mi nudi intelektualne in socialne izzive. Še daleč pa ne pokrijem tistega nekaj, za srce, za dušo. V času, ki ga preživim izven službe, sem si ustvarila toliko svobode, kot znam. A sem še vedno ujeta, v glavi, v miselnih igrah, prepričanjih,… Na seminarju Gnoza (ŽM Slavinski) sem za trenutek, za sekundo, začutila hkrati ljubezen, srečo, svobodo (ne najdem pametnega opisa). In zdaj bi ponovno želela to, za vedno. Rada bi razumela, zakaj je svet takšen, kot je, zakaj se dogajajo vse te grde stvari okrog nas in z nami. Zakaj se zaljubiš, zakaj sovražiš? Kaj je namen tega? Igra, s katero si dodamo novo verigo okrog vratu. Še več naboja, bi rekel Slavinski. Hvala usodi, Bogu, da obstajajo ljudje kot je Ž. M. Slavinski, kot A.P. Kezele. Tako ste me naučili, kako lahko pretrgamo vsaj kakšno verigo. Kako lahko sprejmem življenje. Ko se zaljubim, naredim PEAT in sem svobodna. Se skregam in sem jezna, naredim PEAT in sem svobodna. Ni več ljubezni, ni več jeze,… ni verige. Samo sem. Vsaj pri takšnih malenkostih. Še vedno pa boli, ko gledam kaj ljudje počnemo drugim živim bitjem, kaj počnemo angelom okrog nas, ki z nami delijo Zemljo.
Ne verjamem, da mi bo vaša knjiga pomagala do svobode. Kakršnekoli. Evo, še eno moje prepričanje, ki me omejuje 😉 Da sčistim vso »navlako«, vse izkušnje, prepričanja,… ki s katerimi sem priklenjena na ta svet, bo potrebno veliko dela na sebi, meditacije, PEATA in pojma nimam česa še. Verjetno še kakih 500(??) življenj. Me je groza ob tej misli, da se ponovno rodim in štartam z nova. Spet. Iste igre. Iste vloge. Rada bi izstopila iz tega vlaka. To je vse. To bi bila svoboda. Verjetno. Ne vem. Upam. Zato pravim, da so bolj zadovoljni ljudje, ki si želijo denar, pa avto, pa hišo, pa otroke, pa ženo/moža,…. Vsaj vedo, kaj hočejo 😉
Adrian
Ovo je stvarno dug komentar. 🙂 Hvala na trudu.
Ne treba tako dugo čekati. Niti raditi išta od toga (to jest, to ima drugu svrhu, pa može, ako se hoće, ali za slobodu nevažno). Koliko vidim, spremnost je tu. Nema razloga da to ne bude u ovom životu, sada.
Luna
Veselim se ovoj knjizi, ali me još zanima da li će biti i kakva ritualna priča na temu slobode?
Adrian
Pa, za sada ne. Iako mi je u glavi, sprema. Međutim, koliko vidim, neću stići tijekom slijedećih godinu dana raditi na tome. Kasnije… vidjet ćemo. 🙂
Dragi Adriane
Sinkronicitet na djelu.
Baš sam jučer odlučila početi osobnu praksu otpuštanja karme jednom tehnikom majstorske joge. Noćas sam Vas sanjala i gle čuda vi radite na istom zadatku na široj razini. Tijekom svoje kontemplacije došla sam do spoznaje da svaki čovjek teži živjeti svoju istinu, to jest istinska sloboda. Ipak spoznati, prihvatiti i živjeti svoju istinu zahtjeva mnogo odricanja. Karma kao karma su samo zadaci koje si postavljamo prije dolaska, oni su izazov naše duše. Naša duša se želi sjediniti s nama i svim našim tijelima u savršenoj harmonoji otpor naših tijela tom sjedinjenu stvara određenu karmičku situaciju, energetsku blokadu ili neravnotežu. Svaka karmička situacija je zadatak, zadatak povratka u ljubav svoje duše, svojem izvoru, svojoj istini.
Istina da smo svi mi djeca Božija ,mali Bogovi , ta spoznaja nosi i veliku odgovornost stoga je jednostavnije ljudima prihvatiti karmu kao izgovor od odgovornosti za vlastitu istinu, vlastite izbore.
Veseli me vaš novi pothvat, neka je blagoslovljen buđenjem božanskog u ljudima.
Blistajte
Hvala