Revija »Obrazi«, Slovenija, 20.4.2023., objavljeno pod naslovom: »Ljubav nije nešto što nam pripada« (Ljubezen ni nekaj, kar nam pripada) – 2. dio
Ovo je prijevod izvornog teksta intervjua (moguće su manje razlike u odnosu na objavljeni tekst). Ilustracije u tekstu: Adrian Kezele (nisu dio članka u reviji “Obrazi”)
***
Kada ste si vi prvi put postavili pitanje TKO SAM? I kakav je odgovor danas?
Negdje tamo u ranoj mladosti, prije trinaeste. 😊
Odgovor je danas isti kao i onda: svijest jest, a »ja« baš i nisam. 😊
Između ostalog istražujete svijest. Što je svijest?
Nema odgovora na to pitanje. Ne možete izići izvan svijesti da biste definirali svijest nečim drugim.
S druge strane, svi znaju odgovor na to pitanje: svijest je ono što ste vi. Svijest jest i ona JEDINO jest. Sve što doživljavate samo je i jedino svijest. Ako vam se čini da ima nečeg drugog, to je najvjerojatnije iluzija.
Što je iluzija? Kako se osloboditi iluzija i doživjeti viša stanja svijesti?
Iluzija je suprotnost istini ili stvarnosti. Kad nešto izgleda na jedan način, a zapravo je drugačije, to je iluzija. Većina onoga što ljudi danas vide i doživljavaju je iluzija. Nije onakvo kakvo izgleda da jest.
Ali, maločas sam vam rekao da je sve što doživljavate svijest, a to znači da je i iluzija dio svijesti. U toj se činjenici nalazi ključ za dekonstrukciju iluzije. Ne treba vam ništa osim svijesti da biste to učinili.
»Viša stanja svijesti« samo su učeni naziv za doživljaj stvarnosti kakva jest.
Na pitanje »kako« to napraviti, odgovorio sam u više od pedeset napisanih knjiga 😊 tako da ću teško nešto tome dodati u kratkom razgovoru. Tehnike koje poučavam rezultat su cjeloživotnog proučavanja svijesti i iskustva koje je iz toga proizašlo.
Što je istinska SLOBODA?
Istinsku slobodu prosječni ljudi zapravo ne žele, jer volimo svoju sigurnost i predvidljivost. Kad bismo se kojim slučajem našli u situaciji istinske slobode, vjerojatno bismo se uplašili svojih vlastitih misli i postupaka. Bili bi nepredvidljivi, iznenađujući i sasvim izvan okvira.
Ipak, istinska sloboda je sudbina svakog čovjeka. Negdje iznutra, koliko god da je se trenutno bojimo, težimo upravo tome. Sloboda je osnovna značajka svijesti, a mi smo svjesna bića.
»Viša stanja svijesti«, osim što nam daju uvid u stvarnost kakva jest, uvijek su praćena i nastupom povećane, a ponekad i apsolutne slobode.
Osnovali ste Duhovnu akademiju, u sklopu koje zajedno sa suradnicima poučavate Integralnu meditaciju. Kakva je to meditacija?
Jednostavna, prirodna, laka i djelotvorna. Na vikend-tečaju možete naučiti praksu koju zatim provodite samostalno cijeli život. Izravni rezultat je uklanjanje stresa i smirenost duha, međutim dugoročni su učinci mnogo veći i širi. Integralna meditacija je od samog početka potpuno individualizirana i strukturirana tako da redovne praktikante vodi do viših stanja svijesti.
Većina ljudi očito ne zna što je ljubav, jer inače ne bi bilo toliko rastava, ljubomore, posesivnosti, ovisnosti… Ljubav očito izjednačavamo sa zadovoljavanjem svojih potreba. Vi kažete da to nije ljubav. Zašto?
Potreba traži, ljubav daje. Potreba je sebična, ljubav je empatična. Potreba je materijalna i ograničena, ljubav je kvantna i slobodna.
Moram priznati da ni meni nije ponekad jasno kako su ljudi uspjeli zamijeniti te dvije stvari koje se nalaze na drugom kraju spektra. Vjerojatni razlog je taj što smo toliko usmjereni na sebe. Suvremena duhovnost u tome ne pomaže. Upravo suprotno, većinom produbljuje osjećaj centraliziranosti i stvara uvjerenje da smo mi u središtu svemira. A nikad nitko nije u središtu svemira. Oni koji tako misle, samo su zavedeni dubokim, često skrivenim i prikrivenim egoizmom.
Ljubav nije nešto što nam pripada, već mi pripadamo ljubavi. Nastali smo iz nje, u njoj živimo, bez nje umiremo (iako se može činiti da smo i dalje živi).
Tvrdite da su ljubomora i posesivnost naučeni. Kako to objašnjavate?
Ne tvrdim da su posesivnost i ljubomora naučeni. Oni su rezultat prirodnog instinkta nesvjesnog i nerazvijenog stvorenja. UČENJE je ono što nam omogućava savladavanje tih »nižih« poriva. To se inače naziva socijalizacija. Da nismo naučili da je dijeliti s drugima bolje nego držati za sebe, nikad se ne bismo razvili kao ljudska bića. Ako na individualnoj razini netko ne nauči kako je bolje dijeliti i surađivati nego biti posesivan i ljubomoran, kao odraslog ćemo ga smatrati sociopatom ili čak psihopatom.
Problem je u tome što se socijalizacija prihvaća i odvija na svim razinama osim u području romantične ljubavi, odnosno partnerskih odnosa. Na svim drugim mjestima UČIMO kako je bolje dijeliti nego držati za sebe, jedino u tom području idemo u suprotnom smjeru pa se posesivnost i ljubomora njeguju i čuvaju kao da su posebno vrijedni. A zapravo su atavizam – ostatak primitivnih nagona koje smo trebali ostaviti u prošlosti.
Rekli ste »Ako nekoga volite, a ne znate zašto, to je prava ljubav. Što je zapravo čista LJUBAV? Kakvo je iskustvo čiste ljubavi?
Takvo kakvo ste opisali. 😊 Ljubav ne traži razloge i opravdanja. Ljubav ne traži ništa. Ona samo daje. Ne pitate što tu ima za vas, već što možete dati da bi onaj koga volite bio sretan. Njegova ili njena sreća je i vaša sreća.
Da se vratimo malo na početak razgovora – tako nešto nije moguće bez barem djelomičnog iskustva kvantne empatije. Čista ljubav istodobno je i čista kvantna empatija.
U svojoj knjizi »Ljubav – više nije previše« između ostalog pišete da trebamo otvoreno razgovarati o nečemu što je odavno dio naših života, ali to odbijamo i zanemarujemo: višeljublje. Što je odgovorno višeljublje?
Većina ljudi po prirodi je višeljubna. Većina ljudi to nikad neće priznati jer, kad bi to učinili, njihov partner bi bio povrijeđen i odnos bi došao u pitanje. Zbog toga većina ljudi vara svoje partnere. Neki to čine tjelesno, seksualno, a neki samo emocionalno (što je za neke ljude gora prevara od tjelesne prevare). Takvo ponašanje je neodgovorno i proizlazi iz prirodne višeljubnosti koja je suočena s društvenim normama i pravilima, te začinjena osobnom nezrelošću.
Odgovorno višeljublje je priznavanje vlastite sposobnosti da imamo odnose s više ljudi istodobno. Ponajprije to moramo znati mi sami, a onda i svi naši partneri. U takvoj situaciji nema prevara, sve je dogovor i stvar svjesnog pristanka.
Odgovorno višeljublje nije alternativa jednoljublju. Jednoljublje, ako je netko doista takav, je način na koji se gradi odnos. Odgovorno višeljublje je alternativa prevarama, ljubomori, obiteljskim tragedijama, pretjeranim ljubavnim dramama, razvodima i svim onim popratnim pojavama kojima svjedočimo u ljudskim odnosima.
Također, jednoljublje i višeljublje nisu izbor – slično kao što ni homoseksualna ili heteroseksualna orijentacija nisu izbor. Radi se našoj naravi – takvi smo kakvi smo i to se ne može promijeniti. Ako ste višeljubni (većina jest), nikakva vas pravila neće natjerati da postanete jednoljubni. Ako ste jednoljubni (mali broj ljudi jest), nikakvi eksperimenti i iskustva neće vas okrenuti na drugu stranu.
Možete birati jedino između odgovornog i neodgovornog ponašanja, to je sve.
Zašto se još ne usudimo priznati višeljublje i javno ga živjeti?
Pravila i društvene norme određuju naš život. Probajte hodati suprotno od struje i ponašati se drugačije od većine. Na sebe ćete privući bijes mnogih ljudi, društvenih i moralnih dušebrižnika, malih i velikih psiholoških diktatora i navodnih autoriteta.
Za tako što treba vremena. Tek smo na početku naše društvene evolucije.
Međutim, svatko od nas je ipak gospodar svog privatnog života. U tom smislu, već sada možemo živjeti slobodno i istinito.
Seksualnost je dio života, ali o njoj nam je neugodno pričati, a kamoli da bi se o tome educirali. Zašto je važno iskreno govoriti o seksualnosti i učiti o njoj?
To je još jedno područje života koje je stavljeno u neobičnu situaciju frustracije: s jedne strane je istaknuto i sveprisutno, s druge strane je zabranjeno i tabuizirano.
Seksualnost je najdublji način komunikacije među ljudima. Koliko je to važno, govori činjenica da se kvantna empatija često javlja i razvija upravo u tom području. Kad se povežete s nekim na razini snažnog tjelesnog užitka, prijenos svijesti iz jednog tijela u drugo mnogo je lakši. Ukoliko se ne zbližimo sa svojom seksualnošću i ne oslobodimo se u tom pogledu, neće biti ništa od kvantne empatije.
Smrt je tema koja kod mnogih stvara strah. Smrt izjednačavamo s patnjom. Kažete da je potrebno pogledati smrti u oči i tako shvatiti značenje života. Što je dakle smrt?
Što se mene tiče, ništa posebno. 😊 Jedna stepenica na putu. Jedna preobrazba od mnogo njih. Smrt tijela je mnogo manje značajna od drugih, unutarnjih preobrazbi koje uključuju duh, osjećaje, stavove i svijest u cjelini. U tom smislu, svatko od nas umire stotinama puta prije nego što umre tijelo.
I rađa se jednako tako stotinama puta.
Što se događa s našom svijesti prije nego što umremo?
Što se događa s vašom sviješću prije nego što zaspite? Što se događa sa sviješću prije nego što se probudite?
Odgovor je jednostavan – ništa. Ništa se posebno ne događa. Svijest je svijest.
A opet, smrt je iskustvo u kojem će nestati sve na što se većina ljudi sada oslanja. Zato se ljudi toga boje – jer nisu na vrijeme izgubili svoju vezanost za površne i nevažne stvari.
Jednom kad to izgubite za života, kad ostane samo ono što je bitno, više se ne bojite smrti.
Kažemo da svijet ostaje na mladima. Pratite li ih? Njihov način razmišljanja i djelovanja? Jesu li osvješteniji, opušteniji, iskreniji?
Ah. Biološka mladost me ne impresionira. Mladost duha je ono što je bitno.
Često mi se dogodi da mi netko kaže kako je prestar za, primjerice, razumijevanje nekih tehnoloških novotarija, a onda se ispostavi da je ta osoba biološki mlađa od mene!
No, što se tiče novih generacija, one će se zasigurno suočavati s većim izazovima nego mi, jer svijet ulazi u fazu drastične polarizacije. Također, trebat će im snage da pronađu prave vrijednosti u šumi površinskih zabava i osjetilne i mentalne buke.
Ne zavidim im na tome, ali to je njihov život. Morat će ga proživjeti najbolje što znaju. Volio bih da mogu pomoći u tome. Valjda će nešto ostati u knjigama i za njih.
Ovu objavu možete pročitati i na drugim jezicima: Slovenski
Moglo bi vas zanimati
Komentiraj