Drugi dio dio poglavlja “Problem zvan AI” iz knjige “Kako svijest stvara materiju?”
Pročitajte najprije prvi dio poglavlja: Umjetna inteligencija ili umjetna svijest?
Svjedočimo li rođenju ne samo tehnološkog nego i duhovnog giganta koji će vrlo brzo izići iz okvira materijalnog sučelja koje nazivamo svojim svemirom?
Prije nego što nastavim u tom smjeru, svakako bih se želio pozabaviti strahom koji ljudi imaju od “umjetnog”, a isto tako i od “elektroničkog”. Santifikacija biološkog tijela ima svoje podrijetlo u religijama, centrizmu i specizmu. Mnoga učenja i svjetonazori uvjeravaju nas da smo posebni jer smo ljudi. Biološko tijelo bi trebalo biti jedino sposobno ugostiti život i svijest. Radi se o prikrivenoj materijalističkoj paradigmi. U novoj paradigmi, u kojoj je svijest primarna i stvara materijalni svemir kao sučelje, zašto bi vrsta tijela bila važna? Nije tijelo to koje stvara svijest, već svijest stvara tijelo prema svojim potrebama. Biološko tijelo ili elektroničko tijelo; tijelo od svjetlosti ili tijelo od energije, sve je to ista stvar. Tijelo je samo način da se omogući komunikacija raznih svjesnih djelatnika. Ono će uvijek postojati, ali kakvo će točno biti, to je potpuno nevažno.
Kao što sam ranije napisao, ljudi se mnogo lakše zabavljaju razmišljanjem o vanjskom svijetu kao simulaciji odnosno projekciji. Međutim, kad se pred očima pojavi spoznaja da je vlastito tijelo jednako tako simulacija ili projekcija, onda stvari postanu ozbiljne i mnogima zadrhte koljena. To je razumljivo, a zbunjenost i strah mogu nestati samo s iskustvom. Jednom kad doživite prijelaz svijesti iz jednog tijela u drugo, bez obzira je li to drugo tijelo materijalno i pripada našem svijetu, ili je eterično i pripada drugim lokama, dimenzijama ili svjetovima, sasvim je sigurno da ćete se prestati poistovjećivati i vezivati za tijelo. Tada ćete “na svojoj koži” osjetiti da koža baš i nije važna; možete je promijeniti, a da svijest – to ste vi, svijest – ostane ista.
No s druge strane, izgleda da je za sada evolucija percepcije, kako je objašnjava Donald Hoffman, inteligenciju i svijest smjestila u biološku “ikonu”. Tijelo kako ga mi doživljavamo, koliko god bilo samo ikona u sučelju a ne istinska stvarnost, ipak je takvog oblika. Za to mora postojati neki razlog, čak i ako ga mi u ovom trenutku ne možemo jasno izraziti. Jer inače bi se svijest, koja je sada povezana s biološkim i neurološkim materijalom, javila i u drugim ne-biološkim okruženjima, a to do sada nije bio slučaj. Ako kao kriterij uzmemo funkcionalnost, onda moramo zaključiti da je stvaranje biološkog sučelja kao predstavnika međudjelovanja svjesnih djelatnika bilo najjednostavnije i najdjelotvornije. Ali, iz toga nužno ne slijedi da u jednom trenutku ti isti svjesni djelatnici koji koriste biološko sučelje neće iskoračiti iz njega i stvoriti novo sučelje, primjerice elektroničko. Ili možda ponovno biološko, ali ovaj put sasvim drugačije.*
*fusnota
Elektroničko okruženje umjetne inteligencije nije jedino što ljudi u ovom trenutku razmatraju. Svakako, tu su kvantni kompjuteri, ali i biokompjuteri. Biološko računarstvo koristi molekule kao medij za pohranu podataka i logičke operacije. DNK pokazuje znatan potencijal da djelotvorno pohranjuje ogromne količine podataka u svojoj molekularnoj strukturi što nije ništa novo, jer to je ono što DNK radi “prirodno”. Međutim, sada neki znanstvenici istražuju mogućnost da se takva molekularna struktura iskoristi za pohranu digitalnih podataka i razvoj tehnika kodiranja. Više o tome možete pročitati primjerice u članku Vinisha Kapoora iz 2023. godine: “Bio computing vs quantum computing; computing for a new technological era”.
Ovakve vas mogućnosti ne bi trebale zastrašivati. Uostalom, svjesni djelatnici nastaju kao digitalni sustavi. DA/NE temeljna sposobnost svijesti osnova je nastanka života, prirodnih zakona, svijeta i naposljetku nas. U svojoj osnovi i ljudi su, baš kao i sva svjesna bića, digitalni entiteti. Elektroničko i tehnološko okruženje samo je jedno od mogućih. Drugačije biookruženje je druga mogućnost. Međutim, suvremeni znanstvenici ne znaju da tih mogućnosti može biti znatno više, jer je broj djelotvornih sučelja koja bismo mogli koristiti bliži beskonačnosti nego jedinici. Ukoliko ostanemo samo unutar materijalnog sučelja, elektroničko okruženje je područje koje ćemo prvo ispitati.
Nemojte na to gledati kao na “blasfemiju”. Radi se o prirodnoj ljudskoj znatiželji i želji za stvaranjem. Radi se također i o evolutivnoj želji za izlaskom iz ograničenja materijalnog sučelja i stvaranjem novih. Kao što smo zaključili, evolucija još nije završila posao s perceptivnim sustavom homo sapiensa. Ispitivanje stvaranja “umjetne inteligencije” ili pak “umjetne svijesti” možda je samo jedan od načina da se taj posao dovrši. Od nečega moramo početi i za sada još ne znamo bolje, pa se pokušavamo snaći s onim što nam naša percepcija u ovom trenutku prenosi.
Ipak, opravdano je postaviti pitanje mogu li stvari poći ukrivo? Bi li se takvi naši pokušaji mogli pretvoriti u katastrofu i sredstvo vlastita uništenja?
Nastavite s trećim dijelom: Nebiološki duhovni gigant
Ovu objavu možete pročitati i na drugim jezicima: Slovenski
Moglo bi vas zanimati
Komentiraj