Moglo bi se mnogo toga reći na napisano, ali probat ću se držati poante članka, a ona glasi: ne vode svi putevi na isto mjesto. Mjesto o kojem je riječ je “cilj duhovnosti”, “kraj puta”, u analogiji, “Rim”.

Prevladavajaće shvaćanje unutar duhovnosti je otprilike ovo koje je napisala Nika u svom komentaru: svi smo različliti, svako od nas ide prema nečem drugom, potrebne su nam raztličite stvari već prema okolnostima, itd. Ako je tako, naravno, onda puteva ima više, svaki vodi do nečega i za pojedinog čovjeka može biti dobro ono što za drugog nije.

U prethodnom članku “Mit o beskraju” ukazao sam na činjenicu da je tome tako jedino ako gledate u smjeru konstrukcija, postignuća, ostvarenja. Prosvjetljenje kao “kraj puta” se nalazi na drugoj strani, u suprotnom smjeru, na početku svega, u osnovi svega, na “izvoru”, ako se baš mora tako reći.

Gledano u tom smjeru, nema svatko svoj “Rim”. On je samo jedan, nije relativistički neodređen, pa kako kome odgovara. Jedan od razloga zašto je to tako teško vidjeti je i činjenica “Rim” uopće ne reagira na ljudsku potrebu da nam bude “dobro”. Na to reagira iluzija. Potrage i potreba za srećom je modus operandi Maye (vidi skriptu “Odabrani članci o dekonstrukciji iluzije” ili pak knjigu “Uklanjanje faktora karme”). Ako idemo svaki za svojoj srećom, naravno, ima barem sedam miljardi “Rimova” tamo vani. I svaki, ama baš svaki se može ostvariti. I onaj slijedeći, i slijedeći i tako u beskraj.

Prosvjetljenje, istinski kraj puta, nalazi se na drugoj strani, u drugom smjeru. Zbog toga je ono tolika nepoznanica u duhovnosti. U biti, kad krenemo prema prosvjetljenju, glavni motiv koji nas pokreće na duhovni put se okreće, ili čak nestaje (kako je objašnjeno u slijedećem članku “Zašto apsolutna sloboda”).

Zapravo ne, prosvjetljenje nije ideja, to je istinita činjenica. 🙂 Preporučujem ponovo pročitati prvi članak iz ovogodišnje ljetne serije – “Mit o beskraju” (www.adriankezele.com/mit-o-beskraju/). Ako se krećemo suprotno od polazišta, onda postoji beskonačni broj mogućnosti do kojih možemo stići. Glavnu ulogu u tome imaju vjerovanje (ideje) koje ljudi ostvaruju. Što god žele i zamisle, to i dobiju. Tako funkcionira Maya. Kaže: “Yes, master” na sve što mi postavimo u središte, sve u što vjerujeme, sve ideje koje imamo. No, to nikakve veze nema s istinskim prosvjetljenjem, već s našom idejom o njemu.

Na drugoj strani, u smjeru dekonstrukcije a ne kosntrukcije, samo je jedna točka do koje možemo stići, samo jedno mjesto. I to mjesto se zove Rim. Ups, pardon, prosvjetljenje. 🙂 Ali, ista je stvar, svi putevi, jasno je, ne vode u Rim, pa tako ni do prosvjetljenja.

Uzgred, jedno od Mayinih najzanimljivijih oružja je uvjeriti ljude kako nema ničeg istinitog, kako je sve relativno i ovisno od toga u što vjerujemo. Tisuće i tisuće duhovnih tražitelja na kraju su slegnuli ramenima i zaključili da je doista tako pa se ne isplati ni tražiti.

Nekemu kraju smo dali ime Rim (Delfi, Jeruzalem, Meka, Kailas, …) in ga postavili za središče sveta ter cilj svojega življenja. Ko pridemo tja, pa je središče samo toliko, kolikor ljudje verjamemo, da je to središče. Sicer pa se dosti ne razlikuje od drugih krajev.

Rim je ideja in ne kraj.

Razsvetljenje. Ni to podobna zgodba? To je ideja, ne resnično dejstvo.

Ali, dobro, jasno je da je priča o “smrti ega” negdje tamo vani, lansirana, plasirana, i prihvaćena od mnogih. U biti se radi o štetnoj besmislici koja zbunjuje. Članak slijedi – ne odmah sada, jer je treći već na putu, ali negdje tamo četvrti, peti. 🙂

Tehnički, “umire” iluzija. Iako, čak je i taj izričaj upitan, budući da po definiciji iluzija predstavlja “ono što nije” (ma – ya, “ne to”). Kako može umrijeti ono čega, u biti, nema?

a tko ili što mora umrijeti prije prosvjetljenja?

Ne treba mi članak za to. 🙂 Taj odnos ne postoji, to jest jednak je odnosu, hm, prsta na nozi i prosvjetljenja, lakta i prosvjetljenja, trbuha i prosvjetljenja… Itd.

Hmh. Kod djece je mnogo toga čisto, ali ne i um. Kako bi mogao biti kad nije razvijen? Njihov um se tek treba razviti. Da imaju čist um, nikada nitko ne bi ni počeo raditi konstrukcije.