“U svakoj riječi uživam u tekstu koji prekida tok “misli” u svakoj karmičkoj petlji. Ne trudim se zapamtiti sve, iako imam osjećaj da ću zapamtiti, da bi bez problema mogla ponoviti ono što čujem. Naravno, nema šanse za to. Pitam se koliko je simbolike u tekstu koji prekida razmišljanje o karmičkim petljama. Vidim ju u prizorima iz prirode, iz životinjskog i biljnog svijeta, iz sve-mira, iz uni-verzuma.

I ZATIM SE DOGODI BEZVREMENOST I BEZPROSTORNOST. Wau, kako je lijepo! I zatim zlatnožuto oko. Sunce, pomrčina, boje, od zlatnožute do blijedožute, narančaste, crvene, ljubičastze… i zrake, koje izvoru iz svjetle točke i šire se po rubu kruga… zvjezdice, mozaici, neuronske mreže… nema što nema! Fantastično je – rado bih ostala tamo, u tom svijetu čuda. I zatim tvoj glas, da otvorimo oči. Još neko vrijeme istajem u tom osjećaju, pa se spremam za sljedeće čitanje. SUPERRRRRRR!”