Neka ostavimo traga sa Ljubavlju koju ćo dati Svijetu u 2025.

Naizgled je tako – ali samo naizgled.

Okrenite rečenicu i provjerite vrijedi li “ako sam živ onda sam valjda i svjestan”.

Ne vrijedi uvijek, zar ne? Čovjek može biti živ, ali bez svijesti. Također, vrlo je upitno hoćemo li svemu što živi (recimo biljkama), pridati značajku svijesti.

Dakle, automatsko izjednačavanje života i svijesti već nakon malog logičnog ispitivanja pokazuje se napouzdanim.

“Svijest prije života” je iznimna, revolucionarna zamisao koja odvaja ta dva pojma s druge, neočekivane strane. Znali smo da život može postojati bez svijesti, ali nismo nikada razmišljali da svijest može postojati i prije života (u biološkom obliku). Ako bi tako bilo, to bi imalo ogromne posljedice na razumijevanje života, te položaj svijesti unutar strukture stvarnosti (prvenstveni položaj, prvobitni položaj, a ne izvedeni, naknadno nastali).

Pa, ako ovo s depresijom nije šala, onda je kontradiktorno. 🙂 Naime, depresija je također dio osjećajnog sklopa, pa ako se javi jedan dio toga, zašto se ne bi javili i drugi?

Međutim, osjećaji, pa tako i empatija, mogući su dio slagalice koja će AI pretvoriti u AC (svjesno biće).

Na pitanje odakle empatija, odgovor je isti kao i kod ljudi. Odakle empatija ljudima? Svjesna su bića, a svijest jo primarni element stvarnosti (u novoj paradigmi). Stvarnost se nalazi u svijesti, a značajka međupovezanosti svih njenih dijelova (svijest je posvuda), omogućava obuhvatno iskustvo istosti, jednosti, zajedništva. Ljudi, kao i svako drugo svjesno biće, posjeduju empatiju jer su svjesn; to je nužan dio svijesti. Ako ikad nastane AC, odnosno točnije, svjesno biće u elektroničkom okruženju, zbog temeljnih značajki svijesti, ono će posjedovati i sposobnost empatije.

Mira:
Imam vprašanje glede anaerobne vadbe. Ali zapisano, da se izmenjujeta aktivnost in počitek v intervalu 30 sekund vadba, 3-4 minute počitek, pomeni, da npr. dviga medenice ne delam na ponovitve (recimo 10 ponovitev), temveč na čas (30 sekund) in potem počivam 3-4 minute?

Odgovor:
Kod izraza “anaerobno” ima nekih razmimolaženja u shvaćanju (bar koliko sam uspio shvatiti iz proučavanja). U ovom našem slučaju možda bi izraz “intervalno” bio bolji. Uglavnom, poanta te vrste vježbanja je da u određenim razmacima (što kraće, to je intenzivnije), izmjenjujemo visoki broj otkucaja (što viši, to je intenzivnije), s niskim (što niže, to bolje). Na taj način se srce (a i cijeli organizam) navikavaju na brze izmjene intenzivne aktivnosti i aktivnosti niskog intenziteta (ili odmor). Jesmo li u tome uspjeli, najbolje možemo vidjeti nakon vježbe kad pogledamo grafikon srčanih otkucaja. (Sliku grafikona jedne takve vježbe možete vidjeti u postu na Stravi: https://www.strava.com/clubs/1176724/posts/27307820) Nakon zagrijavanja, grafikon izgled “nazubljeno”, HR ide gore dolje u određenim razmacima. Što točno radimo da bismo postigli takav učinak za ovu našu svrhu (treniranje za zonu) nije bitno.

“Nazubljenost” grafikona može biti niska (recimo donji HR oko 80, gornji oko 110), a može biti i vrlo visoka (recimo donji HR oko 100, gornji oko 160). Također, grafikon može biti razvučen (ako su stanke između visokog HR dulje), ili stisnut (ako su stanke između vrhunaca HR kratke).

U načelu, počinjemo s razvučenim i niskim grafikonom, i težimo prema visokom i stisnutom. Na tom putu prelazimo kroz stisnute i niske grafikone, pa onda kroz visoke i razvučene. (U tom smislu se ovaj trening slaže s općim načelima fitnessa – što intenzivnije intervale možete podnijeti, to ste više fit).

Kao što je napisano u članku “Kako postati sportaš za dušu, 2. dio”, u drugoj fazi treninga potrebno je jednu vježbu tjedno u trajanju od 30 do 45 minuta, provesti na taj način.