Riječ je bila o “tajni ženske moći” koju sam otkrio na samom početku predavanja: radi se o aktivnim zrcalnim neuronima. Zvuči suhoparno kad se tako kaže ili napiše, međutim, u biti se radi o osnovi za jednu od najvažnijih značajki ljudskih bića: empatiji.

Stjecajem okolnosti, žene su bile i ostale čuvarice te sposobnosti, dok su muškarci krenuli nekim drugim putem. Međutim, to ne znači da se radi o nečem genetski ili fiziološki uvijetovanom. Upravo suprotno, zrcalni neuroni se aktiviraju učenjem!

Poseban naglasak stavio sam na pojavu i razvoj takozvane duhovne empatije ili – kako ju, potaknut sadržajem dolazeće knjige “Šesto stanje svijesti”, zovem u posljednje vrijeme – kvantne empatije. Jer, osim kognitivne i emocionalne, upravo je takva, kvantna empatija, jamac našeg preživljavanja, održanja i razvoja kao ljudskih bića.

Bilo je govora i o vremenu kada su zrcalni neuroni bili aktivni u cijelom društvu: o kulturi Stare Europe koja nije poznavala ratove, društveni hijerarhiju niti pak neravnopravnost prema spolu.

Praktični dio predavanja obuhvaćao je duboko meditativnu vježbu s labirintima i kao šlag na torti, Emina je predstavila osnove Nudanze. Moram priznati da sam bio iznenađen koliko brzo su ljudi osjetili unutarnju radost i “otvaranje srca”. Doduše, bili su dobro pripremljeni informacijama o kvantnoj empatiji i “tajni ženske moći”, a također i snagom labirinata. Ipak, doista je rijetko doživjeti kako se velik broj ljudi unutar desetak minuta opusti i prepusti unutarnoj radosti plesa.

Cijela večer je bila čarobna, ali bih istaknuo tri posebna trenutka. Prvi se dogodio tokom predavanja kad je publika spontanim pljeskom podržala moj prijedlog da se na nekoliko generacija zabrani muškarcima bavljenje politikom. (Znam da se to neće dogoditi, ali možda bi trebalo, jer bi na taj način bili sigurniji da društvom upravljaju ljudi – žene – s aktivnijim zrcalnim neuronima a to znači s više empatije.)

Drugi trenutak se dogodio tijem Nudanze, kad sam shvatio da je u publici gospodin u desetom desetljeću svog života (kasnije mi je povjerio svoje godine). Ne samo da je došao na predavanjem, već je spremno ustao i sudjelovao u ples sa svima ostalima. Teško mi je uopće opisati što sam osjetio u tom trenutku. Ne znam mu ime, ali mu se ovom prilikom zahvaljujem što je pokazao i dokazao da godine nikad nisu prepreka za razvoj.

I na kraju, gospođa koja je iz Zagreba u Maribor došla samo na predavanje, jednako je tako pokazala i dokazala da ni udaljenosti nisu prepreka, kad postoji želja. Njene riječi najbolje izražavaju bit jučerašnjeg događaja u Mariboru: “Nevjerojatno je kako je bogata bila ova večer! U dva sata stalo je toliko toga da će mi biti potrebno puno vremena da sredim sve utiske.”

Drago mi je zbog tog komentara, jer Emina i ja smo događaj osmislili upravo s tim ciljem: iskoristiti vrijeme koje imamo da bismo ljudima dali najviše.

Hvala svima koju su podjelili ovu večer s nama!

Dolje je nered i iako je ovdje gore ponekad pusto, drago mi je da sam napustio gužvu ljudskog stanja.

Još uvijek sam ovdje, pokušavajući objasniti taj pogled i kako do njega doći. Neki čak i slušaju. Ne radi se o tome da će moja objašnjenja promijeniti bilo što u svijetu. Ali, nekolicina bi mogla otići, baš kao što sam i ja.

Zabavno je pomisliti da će nakon nekog vremena ti bjegunci stajati na istome mjestu, gledati natrag i nadolje na svoje prethodne živote, čudeći se kako je tako nešto uopće bilo moguće! Jesu li doista bili dio tog ludog cirkusa i pjevali pjesme koje su morali, poput lutki u nečijoj tuđoj drami?

Hodaj u jednom smjeru, hodaj u drugom. To je isti put, isti život, samo malo drugačija perspektiva. Tvoj izbor je iluzija, igra osmišljenja u snovima za tvoju snoliku ulogu.

Vjeruješ da je mnogo toga iluzorno, ali ti si u redu jer, štogod se dogodilo, preživjet ćeš; imaš kontrolu, a ako se ponekad čini da ju nemaš, to je samo privremena pogreška. Ispravit ćeš ju sljedeći put, pobijedit ćeš i život će slušati tvoje naredbe.

Ali stvarnost je suprotna tvojoj ogledalnoj viziji. Sve jest, Život jest i put jest, ali ti… Ti si samo list na vjetru.

Zvuči užasno? Zvuči pesimistično?

Opet si u krivu: to je najbolja vijest koju si čuo cijelog svog života. Proći ćeš još neko vrijeme prije nego što to u potpunosti shvatiš, ali kad se shvaćanje dogodi, pognut ćeš glavu i Život – onaj pravi – će otpočeti radosno slavlje.

***

Spodbuda za ta pogovor je ravnokar izdan slovenski prevod dela Adriana Kezeleta iz leta 2010 – Ljubezen, več ni preveč. In napoved izida novih Kažipotov, njegovega čisto posebnega vodnika skozi prihajajoče leto. In morda je bila vmes še kakšna igra planetov, ki so že od vekomaj vekov vedeli, da bo nastal ta intervju. ? O svetlobi, ki nam jo omogoča razbirati ples planetov, džjotišu, ve veliko prav Adrian, saj se z vzhodno astrologijo, to nosilko odgovorov iz pradavnine prihodnosti in večnega sedanjega trenutja ukvarja že … neizmerljivo veliko časa. Ki ga pa tako ali tako sploh ni.

Spisali ste blizu 50 knjig. Več kot eno na leto v času odraslega življenja Za cel avtobus. Poznate vse kot dobre prijatelje, ljubimke, ali je kakšna malce pozabljena – in katera je najbolj živa zdajle?

Iako smo se ponekad malo vraćali unatrag, ili zavrtjeli u krug kao u nekom plesu, knjige su uglavnom rasle sa mnom. One koju su došle nedavno, sjede na ramenima prethodnih. Zadnju »trilogiju« (Uklanjanje faktora karme, Proboj i Viveka) smatram vrhuncem svog rada.

Ste eden prvih avtorjev, ki kombinira beletristiko in spiritualno literaturo s kriptovalutami. Kaj je bila iniciacija pri tem?

Za mene je istraživanje duhovnosti avangardni uzlet duha. Tehnologija je dio toga. Bio sam i jedan od prvih koji je kombinirao duhovnu literaturu s internetom. ? Tamo negdje početkom devedesetih shvatili smo da sam imao svoju web-stranicu prije Deepaka Chopre! ? To sad zvuči pomalo smiješno, ali u to vrijeme ljudima je bilo teško zamisliti da će se knjige prodavati online, ili da će neki tečaj pohađati ispred svog kompjutera.

U ovom  trenutku većina ljudi ne shvaća da je kriptotehnologija mnogo više od financijskog proizvoda. Radi se o tehnološkoj revoluciji jednakoj, pa možda i većoj od interneta. Web3 koji dolazi rješava goruća pitanja identifikacije, privatnosti, zlouporabe podataka, intelektualnog vlasništva i mnogo čega drugog. Ona također omogućava decentralizirano organiziranje praktično svega, od interesnih skupina, preko poduzeća pa do država. Svijet je u krizi i svima se čini da idemo nizbrdo, ali ja sam odavno naučio da pažnju treba usmjeriti prema vizijama, a ne prema problemima. Dolazak decentraliziranog novca (kriptovaluta) najava je vizije sasvim drugačijeg društva u kojem klasični novac prestaje stvarati hijerarhijske financijske strukture. Trebat će vremena da ljudi to shvate i prihvate, ali to je samo razlog za moju podršku novim idejama.

Što se tiče konkretnih postupaka, moja knjiga Šitala Devi, izišla početkom godine (2022.), prvi je izdavački projekt koji povezuje vlasništvo nad knjigom i NFT. Prvi je u regiji, to je sigurno, a zapravo nemam informacije je li netko u svijetu to napravio, pa je moguće da je i globalno prvi. Prije par mjeseci to sam napravio i s engleskim izdanjem knjige »Viveka – the Voice of Inner Guru« koja je objavljena u cijelosti preko platforme Mirror i tokenizirana u obliku spisateljskih NFT-ova. Napominjem da i jedan i drugi projekt u sebi nose sjeme drugačijeg odnosa čitatelja i autora. Ponajprije, sadržaj knjiga je besplatno dostupan (i Šitalu Devi, na hrvatskom i slovenskom, te Viveku na engleskom, možete pročitati besplatno), a čitatelj zatim odlučuje hoće li nagraditi autora (i sebe) kupovinom NFT-a koji služi kao dokaz vlasništva ili kao izraz podrške.

Je to prihodnost – ker slišimo veliko groženj, da se bo denarni trg sesul. Kaj pravijo planeti, kdaj bo to? (namenoma vprašam tako – narobe ? )

Problem s trenutnim financijskim sustavom je centralizacija. Kontrola nad novcem omogućava kontrolu nad ljudima. I bez potrebe za zloćudnim zavjerama, trenutni financijski sustav stvara financijsku piramidu (mali broj ljudi posjeduje većinu bogatstva). To je više-manje svima jasno. Ono što ljudima uglavnom nije jasno, posebice »borcima protiv sustava«, je da će SVAKI novi društveni sustav (da ne kažem poredak) trebati novac. A novac je do sada bio samo jedne vrste – onaj koji izdaje centralna vlast. Možete promijeniti ideologiju, možete kazniti krivce, možete napraviti društvenu revoluciju, okrenuti se moralnim, religioznim ili tradicionalnim vrijednostima… sve to možete napraviti i nećete promijeniti ama baš ništa, ako niste promijenili novac.

Stoga, što god da se dogodilo svijetu u budućnosti, ako novac ostane isti kao što je i bio, zavrtjet ćemo se ukrug i nakone jedne financijske elite, doći će druga. Zato je promjena naravi novca jedna od najvažnijih zamisli koje su se dogodile čovječanstvu, rekao bih ne od interneta, nego možda sve tamo od kotača ili vatre.

Ako me pitate za planete, oni već odavno, još od 2012., govore ljudima da PROMIJENE način na koji žive. Ne govore im da upiru prstom u »one« koji su krivi za ovo ili ono; ne govore im da umjesto jednih na tron postave druge. Govore im o suštinskoj promjeni – kako unutar svijesti, tako i unutar najkonkretnije i najmaterijalnije ekonomske nužnosti, a to je novac.

Slušaju li ih ljudi ili ne, to je sasvim drugo pitanje.

Smo bolj aktivni v vstopanju v ta svet ‘vaših’ kriptovalut Slovenci ali Hrvatje?

Sva sreća, kriptovalute nisu moje niti su ičije. One su pravi pravcati demokratski narodni novac (ne treba obraćati pažnju na njihove dječje bolesti, to će se riješiti s vremenom). »Moji« Hrvati su ok, ali »moji« Slovenci su još bolji! Relativno gledano, i jedni i drugi su u svjetskom vrhu. Nedavno je izišla analiza spremnosti pojedinih država (i njihovih građana) za primjenu kriptovaluta. (https://cryptohead.com/crypto-ready-index/) Hrvatska je na trinaestom, Slovenija na sedmom mjestu u svijetu. I jedno i drugo je odlično (ostavili smo iza sebe mnoge razvijene europske zemlje poput Nizozemske, Belgije ili Finske)!

***

Kaj vas je iniciiralo v svetove, iz katerih nam govorite skozi knjige in delavnice – in kdaj?

Ne znam odgovor na pitanje »što«, jer se interes jednostavno dogodio, još tamo u ranoj dječačkoj dobi od 13 godina. Vjerojatno i ranije, ali tada, s trinaest, osvijestio sam što me zanima i čemu ću posvetiti svoj život.

Ste kdaj kakšnemu otroku razložili, kako vam ‘narekuje’ Ganeš? Tudi če ne, dajte zdaj nam, preprosto in jasno, prosim.

Recimo da živite u svijetu slijepih za boje a vi ste jedan od rijetkih koji boje vidi. I sad vas novinar zatraži da mu jednostavno i jasno objasnite kako vi to vidite te boje?! ?

Sve što mogu reći je da u onome što vidi prosječan čovjek, ponekad vidim više, drugačije, nijansiranije.

Djetetu bih govorio o snovima i mašti, a odraslom čovjeku o mitovima i pričama. Upravo to i radim.

S čim ste dozoreli za prijateljstvo z Ganešem, s čim lahko vsakdo med nami?

Prijateljstvo nikad nije nagrada. To nije nešto što se može zaslužiti nekim naporom. Ono ovisi jedino i isključivo o drugoj strani. To vrijedi za sva prijateljstva, pa tako i Ganešovo. Nije to neki nivo u utrci uzbrdo. To je jednostavno – prijateljstvo.

Zdi se kot potegavščina, a menda če se 72x na dan potegnemo za ušesni mečici, imamo več možnosti za to tudi mi?

Nemate. Posebice ne ako to shvatite kao neku vrst »magičnog« trika ili prizivanja. Radi se o simbolici utkanoj u priču i mit. Ljudi ne slušaju dovoljno. Jako mnogo pričaju, usmjereni su na sebe, sve mjere prema sebi i ne čuju što im svemir govori.

Ako shvatite simboliku, potezanje (ili masiranje ušnih resica – kojim se, doduše, mogu podražiti određeni živčani putovi) samo je izraz tog shvaćanja.

Ako doista želite vidjeti više od svijeta koji vas okružuje, jedina prava metoda je razvoj viših stanja svijesti. Počnite s Integralnom meditacijom i nakon toga, ako vam odgovara, naprednim programima poput Ubrzanja ili Aktivacije.

Ganeš je božanstvo za vse sorte, predvsem pa ureja zadeve tam, kjer še sploh ni problemov, torej reši težavo, še preden se je pojavila ?) Ali pa nam nastavi ovire, da se zavemo celostnosti situacije. Med drugim. Kdaj ste ga imeli nazadnje v čisto pravi avdienci?

Knjiga Šitala Devi nastala je nakon jedne takve »audijencije« početkom dvanaestog mjeseca prošle godine. Radi se o legendi, ali povijesnim činjenicama kojih nisam bio svjestan do tog trenutka. Zadnjih su nam godina virusi zadali prilično problema, a prijepor oko cijepljenja razdvojio je svjetove u kojima žive ljudi. Sadržaj Šitale Devi nije dobro legao antivakserima jer, kako izgleda, indijski vaidje su se cijepljenjem borili protiv virusa prije pet tisuća godina. Također, priča o nastanku virusa vrlo je zanimljiva, što opet nije dobro leglo onima koji tvrde da virusi ne postoje.

A indijski tradicionalni zdravilci niso bili in niso del farmacevtskih korporacij, ki v drobnem tisku pišejo, da ne prevzemajo odgovornosti za stranske učinke cepiv? In provizij od množičnih prekupčevanj tudi niso pobirali? (Samo vprašam za prijatelja, kot se lepo reče)

Svaki liječnik i farmaceut jako dobro zna da ni jedan lijek nije svemoguć te da svi imaju nuspojave. Za njih nije odgovoran ni liječnik ni travar ni farmaceut. Što se tiče cjepiva koje su koristili stari indijski ajurvedski liječnici, ono je imalo nuspojava i djeca koja su cijepljena bila su u mogućoj opasnosti. To se znalo, kao što se zna i danas. Ukupni rezultat (sprečavanje širenja zaraze) bio je važniji od potencijalne individualne opasnosti.

Kod virusa nema cjelovitog rješenja, a ne drži vodu ni priča da će jak imunitet spasiti stvari. Sve je to objašnjeno kroz Ganešova usta u priči o Šitala Devi, od podrijetla virusa do načina na koji se protiv njih ljudi bore od pamtivijeka.

Prijatelju recite da težnja promjeni u načinu na koji ekonomija funkcionira (gdje ćemo se vjerojatno složiti i udružiti u ukazivanju na slabosti našeg društva) ne smije biti na štetu znanja i znanosti.

Koliko traja njegov obisk v ‘zemeljskem času’ in koliko v, recimo mu, eteričnem, kavzalnem – li astralnem?

Različito. Ponekad u našem vremenu bude sekunda-dvije, pa nakon toga shvatim da se odigralo mnogo više toga. A opet, ponekad je sve sasvim jednako ovom našem vremenu i nazočnost »duhovnog svijeta« ide sasvim lijepo u istom tempu.

Kaj pa ‘download’ podatkov, ki ga ob takem ali podobnem obisku dobite – kako jih rekonstruirate, kako se jih ‘spomnite’?

Možda je najsličnije prisjećanju na neki san. U nekom trenutku vam se čini da ste se sjetili svega, a onda se odjednom sjetite da je bilo i nečeg drugog.

Še malo več nam povejte o takih doživetjih ‘prenosa podatkov’. Kako se ob tem fizično počutite?

Uzbuđeno. Zaintrigirano. Željno istraživanja. U svakom slučaju, vrlo pozitivno. Problem mi predstavlja činjenica da zbog konkretnih obaveza ponekad moram odgoditi »prisjećanje« za vrijeme kad neće biti drugih smetnji.

Kaj menite o množičnem zagotavljanju številnih sodobnih tudi samooklicanih gurujev, da ‘kanalizirajo’?

Da prenose poruke od nekog? Ne mislim ništa dobro o tome. Nema baš nikakvog razloga da bi netko bio posrednik između »ovog« i »onog« svijeta. Što se tiče Ganeša i mene, nikad se nisam postavio u taj položaj, niti bi tako nešto njemu palo na um. Ljudi će ili vidjeti sami i shvatiti sami, ili neće. Ako im ja nešto ispričam, to nije zato jer tražim od njih da mi vjeruju ili da im pokušam nametnuti nešto poput »Ganeš nam je poručio da…« i tako izgraditi neki autoritet.

Ganeš, ili netko drugi, može ukazati na određene informacije ili način gledanja na stvari, ali te informacije moraju proći provjeru zdravog razuma i drugih osnovnih metodologija koje služe potvrđivanju ispravnog znanja.

Kaj pa se dogaja tistim ljudem, ki zmorejo zelo natančno osvetliti našo situacijo, s podrobnosti, za katere res ne vedo v 3D svetu? Kako take informcije najbolje uporabljati?

Svaka se situacija može objasniti na mnogo različitih načina. »Duhovni« izvori informacija nisu nužnu bolji. Štoviše, zbog njihove subjektivne naravi podložni su manipulacijama, namjernim ili nenamjernim, mnogo više od onih uobičajenih.

Vjerovanje nije rješenje. Bitan je razvoj metodologije ispravne spoznaje. Ako to nemate, prije ili kasnije postat ćete žrtva manipulacije.

Koliko časa ste  v življenju strnjeno največ posvetili meditaciji?

Meditiram redovito već pola stoljeća ? i preporučujem svima da uvedu praksu ispravne meditacije u svoj život. Meditacija se prakticira dva puta dnevno i nalik je mentalnoj higijeni. Tek u iznimnim slučajevima, nakon određenog broja godina mentalnog i tjelesnog pročišćavanja, moguće je pristupiti određenim naprednim postupcima koji onda zahtijevaju dulje vrijeme.

Nije mi problem odgovoriti na vaše pitanje s konkretnom brojkom od dvije godine, ali većina ljudi neće razumjeti što to zapravo znači, pa je to potpuno nevažno. Ono što je važno jest redovna meditacija, uključena u našu svakodnevnu aktivnost.

Kaj je bila za vas največja iniciacija za vaše poslanstvo?

Sve što radim prirodno mi je kao hodanje ili pijenje vode. Nema posebnog povoda, razloga ili namjere.

Kdo vas je najbolj oblikoval kot mentor, učitelj?

Ganeš? ?

Kako ste se spopadali z dvomi na poti?

Ne razumijem pitanje. ? Kakve sumnje? ?

V knjigah včasih daste primerjavo iz kvantne fizike ali matematike večdimenzionlnega prostora. Ta dva koncepta sta vam naravna. Kako sta vstopila v vas kot zavedanje, ne kot znanje, lahko rekonstruirate ta spomin, čeprav ni zasidran v eno točko?

Znanost, posebno ona koja istražuje granice spoznaje, uvijek mi je bila draga. Nije novost da mnogi iz područja duhovnosti »koketiraju« s kvantnom fizikom, iako se, nakon malo zadubljivanja u problematiku, pokaže da je to koketiranje na klimavim nogama. Također je činjenica da su neki znanstvenici, suočeni s čudima na vrlo tanahnim razinama naše stvarnosti, iznijeli ozbiljne teorije da je u konačnici sve zasnovano na svijesti. Što se mene tiče, to nije teorija nego iskustvo i izravni uvid.

Nažalost, većina pokušaja da se povežu znanstveni uvidi i duhovnost završava na vrlo površnoj razini. Ljudi misle da će nekako moći kontrolirati ili usmjeravati kvantne fenomene koristeći snagu uma. Pokušavaju sa stajališta svoje osobnosti, dakle iz stanja u kojem su sada (a koje nije kvantno nego izrazito tjelesno i materijalno), preusmjeriti nešto što nije i ne može biti osobno. Onog trenutka kad se osobne želje i potrebe umiješaju u priču, kvantna stvarnost je samo bajka. A zadovoljenje osobnih želja i potreba je prvenstvena motivacija većine naizgled duhovno usmjerenih ljudi. Korištenje kvantnih fenomena na osnovi takve motivacije je minimalno, a opet nekima toliko fascinantno da se jednostavno ne mogu od toga odvojiti. Stari Indijci su takve ljude zvali robovima Maye, gospodarice iluzija.

Poveznica kvantnog stanja i duhovnosti ipak postoji i to na dubokoj razini, na mjestu koje možemo nazvati istinskom stvarnošću. U njoj se događaji i pojave preklapaju jedna preko druge, postoje istodobno poput sjena unutar sjene. Kvantno stanje lišeno je prevlasti osobnosti, jer osobnost je ta koja stvarnost smrzava na samo jednu mogućnost. I o tom stanju postoje zapisi i svjedočanstva. Ponekad ga zovu prosvjetljenjem, iako je taj pojam toliko izrabljivan da više ništa ne znači. Nedavno sam čuo izraz koji mi se sviđa i koji mogu povezati sa svojim životom – »kvantna fuga«.

Kad se krećete od najgrubljeg izraza stvarnosti, čvrste materije, prema dolje, najprije ćete naići na energiju, zatim na informaciju, pa na formu i na koncu se sve stapa u svijesti. Što se tiče niza materija-energija-informacija-forma, mogao bih navesti fizikalne i matematičke izvore koji to potvrđuju, ali konačni prijelaz u područje svijesti je za znanost još uvijek predaleko (prejaka je paradigma koja materiju proglašava primarnom).

Analitički pristup znanosti, koliko god bio metodološki opravdan, u biti predstavlja problem za sagledavanje cjeline. Sličnu pogrešku često rade i »duhovnjaci«. Primjerice, maknu pažnju s materijalnog i zapnu na energetskom. Informacijska stvarnost mnogo je moćnija od one energetske, a formativna stvarnost proporcionalno moćnija od informacijske. Međutim, sve to zapravo nije u konačnici važno. U stanju »kvantne fuge« sve te stvarnosti postoje istodobno, prepliću se jedna preko druge, i baš kao u glazbenoj formi fuge, iz dijelova jedne stvarnosti varijacijama nastaje druga, i treća. Njih bezbroj.

Međutim, nešto morate znati: tako dugo dok ste usmjereni na svoj život, u smislu da želite riješiti neke probleme koje imate, želite biti sretniji, bolji, uspješniji, brinu vas poslovi, odnosi, djeca… zaboravite na izraz »kvantno«. Nema nikakve praktične mogućnosti da se to pojavi u vašem životu. Tek kad se riješite takve motivacije koja je, da budemo jasni, izrazito ljudska i razumljiva, otvara se mogućnost života u kvantnoj fugi.

Katere delavnice boste izvajali v naslednjih mesecih?

I dalje najvažnijom smatram tehniku ispravne meditacije, tako da će biti osnovnih i naprednih tečajeva iz područja Integralne meditacije. Ove jeseni, nakon godinu dana stanke, počinjem ponovno s višemjesečnim procesom dekonstrukcije iluzije, a vjerojatno će biti i radionica iz područja pripreme za smrt (namijenjena ljudima koji su još daleko od trenutka odlaska, ali žele bolje razumjeti život).

Smrt lahko pleše

Med drugim imate tudi knjigo in delavnico Življenje-Smrt-Življenje, v katerem vodite skozi svetove, ki jih bomo prej ali slej vsi doživeli. Doživetja, ki so podlaga zanjo, ste opisali predvsem v istoimenski knjigi, pa v Gospodarju smrti. Je bila to za vas ena od najbolj zahtevnih knjig?

Ne bih rekao. ? Tema je samo naizgled »teška«, ali u biti radi se o prirodi života. O počecima i završecima.

Lahko poveste kaj strnjenega o doživetju, ki je bilo osnovo predvsem za knjigi Življenje-smrt-življenje ter Gospodar smrti?

Ponekad se životni ritmovi tako poslože da je vjerojatnost odlaska vjerojatna. Nije sigurna, ali je vjerojatna. Jyotish takva razdoblja naziva »otvaranjem vrata neba«. To jesu opasni trenuci, ali su istovremeno i trenuci mogućnosti za snažne duhovne uvide (poput onih koji se događaju u trenutku smrti). Ako znate kada takva razdoblja dolaze, teoretski ih možete iskoristiti za pogled na drugu stranu života.

Nisam prvi koji je to napravio, a u te dvije knjige opisano je što se zapravo dogodilo.

‘Umiranje’ tudi vodite v svoji vikend delavnici. Kaj priporočate, ko se soočamo z odhajanjem kakšne osebe, ki so ji vaši koncepti in ta več tisoč let stara ezoterična in koristna znanja neznana – kaj je najbolje in največ, kar lahko storimo prijatelji, sorodniki, bližnji?

Ništa ne možete učiniti, osim uobičajenog ljudskog suosjećanja. Kao i u svemu drugome što radim, čovjek je uvijek u središtu. Taj čovjek, konkretno biće, koje živi svoj život. Bilo kakve ideje o utjecaju, pomoći, djelovanju na ovoj ili onoj razini, meni su potpuno strane, nikad to nisam radio niti ne preporučujem drugima da rade.

Ono što preporučujem je da svatko za sebe bude dobro pripremljen za trenutak odlaska. I knjige i radionica namijenjeni su za takvu pripremu, a nipošto da bismo drugima koji odlaze nekako pomogli. Ne možete im pomoći ako si sami nisu pomogli kad je za to bilo vrijeme.

Kaj je največji izziv, ki ga ima kolektivna zavest Zemljanov?

Trenutno, izazova ima nekoliko, a neki od najvažnijih su:

• Izići iz informatičkog djetinjstva i uspostaviti metodologiju stjecanja pouzdanog znanja (koje isključuje vjerovanje).
• Shvatiti da materija (tijelo, krv, geni, rasa) nije ono što primarno povezuje ljude.
• Prebroditi anarho-primitivističke ideje i okrenuti se budućnosti.

Kmalu bodo izšli že tretji Kažipoti, čisto poseben letni koledar, ki ga uskladite z ritmom planetov. Zanj naredite natalno karto za narod ali – kdo je subjekt obravnave, kar ves planet? In kdaj ima ta subjekt rojstni datum? Ali bi bili Kažipoti za, denimo, Portugalsko, bistveno drugačni?

U 99% situacija ne bi bilo drugačije. Subjekt je cijeli planet. Putokazi vrijede za sve ljude na planetu Zemlji. Metodologija ne uključuje klasičnu sliku neba koja zahtijeva vrijeme početka, niti neku lokaciju na planetu koja bi stvorila ascendent. Takva metodologija bi se u jyotishu nazivala đatak. Dakle, to ne koristim u izradi Putokaza.

Ono što koristim, izraženo jyotish terminologijom, naziva se samhita, uz obilatu primjenu ganite (matematičke i astronomske metode).

Ponekad koristim i dijelove nimite (primjerice kod određivanja značenja nekih razdoblja unutar kojih se javljaju pomrčine Sunca ili Mjeseca). Takve pojave jesu lokalne i čine onih 1% razlike koja bi se pojavila da radim Putokaze recimo za južnu hemisferu ili pretežito za američki kontinent, odnosno bilo koje udaljene djelove planeta. Većina podataka iz Putokaza vrijedi dakle globalno.

Za leto 2022 ste kirurško precizno napovedovali turbulentne dogodke do slovenskih volitev (na tisti dan pa se je vse nekako stabiliziralo in spremenilo – s tem da ste to zapisali več kot pol leta prej). Bi bil rezultat volitev lahko bistveno drugačen, če bi bil teden dni prej?

Iskreno, nisam uopće obraćao pažnju na lokalnu situaciju. Dogodilo se da se Slovenski politički život uskladio s kozmičkim ritmovima.

Činjenica je da se 2022. događaji odvijaju sasvim usklađeno s analizom objavljenom krajem 2021. Nisam siguran da me to raduje. Globalno gledano, ne događaju se baš lijepe stvari, a poanta analiza nije »pogoditi« što će se dogoditi, nego preoblikovati, koliko je moguće, kretanje događaja i izbjeći one najgore.

In simbolno jasno ste napovedali tudi vojno v Ukrajini. Ljudi pač to zanima, hkrati pa se lahko zavedamo, da vsakdo deluje na svoji notranji poti, in je le od nas odvisno, koliko se nas dotaknejo zunanje turbulence.

Utjecaj je obostran, iako se ljudima čini da događaji u svijetu utječu na njih, a da oni sami ne mogu utjecati na te događaje. Točno je – kad se nešto dogodi, dogodilo se i više nema natrag. Međutim, ako razumijete kvantnu narav svijeta (makar teoretski, ako već ne iskustveno), onda nema nikakve sumnje da je utjecaj obostran. Toliko koliko svijet utječe na nas, toliko mi utječemo na njega.

Zato su Putokazi važni. Naizgled mali postupci preporučeni prema točnim datumima mogu promijeniti tok razmišljanja nekog moćnika ili postupak neke države. Takav »leptirov učinak« zvuči poput magije, a opet, u kvantnom je svijetu realniji od političkog angažmana.

Kaj bodo glavne značilnosti leta 2023?

Putokazi 2023. su završeni i uskoro će biti dostupni. Godinu koja dolazi nazvao sam godinom strpljivosti. Mislim da samo ime govori dovoljno o glavnoj značajki razdoblja pred nama.

Razvili ste ples elementov, ples spominjanja, Nudanzo. Zanjo ne potrebujemo glasbe, ker nam jo priskrbijo elementi v nas in vsenaokrog nas. Kako vas je našel ta ples?

Bila je to jedna značajna faza u mojem istraživanju starih znanja. Ovaj put radilo se o neolitskoj kulturi Stare Europe koja skriva mnoge tajne. U NuDanzu sam također utkao i metode Sadashiva Tantre čije podrijetlo je u Indiji, ali nekako u isto vrijeme kad je na našem području cvjetala kultura Boginje.

Iskustva tog istraživanja opisao sam u obliku dva romana, »Povratak Boginje« i »Duša Stare Europe«.

Kako in kdaj pa je v vaše življenje vstopilo muziciranje?  Igrate kitaro, če prav slišim?

I druge žičane instrumente, nešto klavijatura i moj omiljeni didgeridoo. ?

Za Nudanzu sam napisao posebnu glazbu, snimio je kao »one-man-band« i izdao u obliku albuma s naslovom »Distant Past«. Glazba s tog abuma namijenjena je ritualnim NuDanza plesovima.

Vsaj na kratko o ogromni temi, ki ji sledite v knjigah Vrnitev Boginje, Duša stare Evrope in nekaj drugih: ali se dogaja otipljiv premik k drugačnemu vrednotenju in vlogi ženske v svetu? /eno je naša ožja družba, drugo politika, gospodarstvo… – morda kaj o tem?

Volio bih vidjeti taj pomak, ali, ako ga ima, on je vrlo malen. I dalje je žena »drugotna«. Ima tu još mnogo posla. »Povratak Boginje« je i dalje vizija koja će se, nadam se, ostvariti negdje u budućnosti.

Še vedno je veliko zmotnega razmišljanja, da čaščenje Boginje pomeni matriarhat. Kaj pa je v resnici bistvo teh zlatih, spoštljivih, povezanih časov, rekonstruiranih izza brezen preteklosti?

Suradnja je bivstvo. Matrijarhat je legenda koju je izmislio patrijarhat. Toga nikad nije bilo, osim u nekim manjim zajednicama. Izbor je između vlasti i suradnje. Patrijarhat je vlast nad ženama (to i dalje imamo sada), pa se čini kao da je njegova suprotnost matrijarhat (pretpostavljena vlast žena nad muškarcima). Ali, ako je ikad bilo »zlatnih vremena« ili će ona ponovno doći, bit će zasnovana na suradnji.

Također, bit će zasnovana na odmaku od biologije (spola) kao značajke koja ima hijerarhijsku odnosno bilo kakvu vrijednost u odnosima, društvu, etici, znanju… bilo čemu.

Nas bosta prej zaobjela naraščajoči tehnološki transhumanizem in z njim umetna inteligenca, ali lahko ob njuni hitri rasti človek še hitreje razvija zavest in postaja bolj zadovoljno, sodelovalno, povezovalno bitje – v duhu Boginje?

Kao što je netko lijepo rekao, a ja ću sad ponoviti – ne bojim se umjetne inteligencije, nego prirodne gluposti.

Drugi dio pitanja, onaj o razvoju čovjekove svijesti, suradnji i povezivanju, nije suprotan tehnološkom razvoju. Iza širenja straha od tehnologije često se skrivaju antiznanstvene i antievolucijske sile koje guraju svijet natrag u vrijeme vjerovanja i primitivističkog gledanja na svijet. Izrasli smo iz toga i sve što nas gura natrag, gura nas u kaos.

Također, inzistiranje na biologiji kao jedinom nositelju svijesti suprotno je »kvantnoj fugi« koju doživljavam svaki dan, a također i paradigmi da je svijest primarna, a materija sekundarna.

Često me iznenadi neuviđanje kontradikcije između ideja o svijesti kao osnovi svega i ideja da je ona važna i vrijedna samo ako je vezana uz čovjeka.

Intervju smo počeli s kriptotehnologijom. Ako postoji bilo što što je konkretni izraz duha Boginje u današnje vrijeme, onda je to pohrana i razmjena vrijednosti bez posrednika – decentralizirani novac. To jednostavno ne bi bilo moguće bez tehnologije.

Vratite nas natrag u svijet bez toga i krug će početi ponovno. Novi vlastodršci, novi osvajači, nove patnje, novi počeci ali predvidljivi i stari završeci.

Kje vidite priložnosti za dvig etičnega človeka? Čisto praktično?

Prvi uvjet: znanje o svijesti i pouzdanoj metodologiji stjecanja znanja.

Drugi uvjet: promjena organizacije i interakcije među ljudima (nestanak centraliziranih sustava i prijelaz na decentralizirane – od novca do bilo kakvih društvenih struktura uključujući državu).

Vsekakor bralcem in bralkam, željnim transformacije, novih znanj in predvsem boljšega življenja, priporočamo, da se v mesecih, ki sledijo, potopijo v neko zaporedje knjig Adrin P. Kezeleta – kot jih bodo začutili. Kaj priporočate za najhitrejši vstop v svet širjenja zavesti s starodavnimi znanji, ki ste mu posvetili življenje?

Od knjiga mogu izabrati bilo koju. Sinkronicitet će ih već odvesti do one prave. Sve su napisane tako da se od njih može započeti, čak i kad izgledaju »napredno«.

Od tečajeva, svakako, Integralna meditacija.

Adrian, kaj je zavest? Doživela sem, da so ljudje kar v zadregi, ko jih to vprašate.

Odgovor na to pitanje je nepotrebno/nemoguće dati svjesnom biću. Nepotrebno, jer svjesno biće jest svijest i ono sasvim dobro zna što je to i bez definicije. Nemoguće, jer za svaku je definiciju potreban neki oslonac izvana, neka druga ili treća pojava u odnosu na koju bi se svijest definirala. Budući da NE POSTOJI NIŠTA OSIM SVIJESTI, nema oslonca, nema nečega drugog što bismo upotrijebili za definiciju.

Kaj lahko največ naredimo, da jo širimo?

Svijest je sve. Ne možete je širiti jer je već posvuda. ? Možete širiti znanje o njoj, možete je istraživati, ispitivati, proučavati.

A za to služe iskustva i znanje. Praksa i knjige.

I poneki intervju ?

Kako najlažje najti svoje poslanstvo?

Zapitati se što biste radili da ne morate raditi za novac.

In še eno tako vprašanje – kaj je smisel našega bivanja?

Ljudi to često pitaju, a odgovor je tako jednostavan da ne može biti jednostavniji: nema nekog posebnog smisla našeg bivanja.

Kad ste sretni, smiješite se, pjevate, plešete. Koji je smisao svega toga?

Naše bivanje je samo izraz unutarnjeg stanja svijesti. To je sve. Nema nečeg posebno smislenog izvan toga.

Po C. G Jungu ste bili eden prvih, ki je izpostavljal pomen Sinhronicitet. Tudi moj nedavni sogovornik, vaš sodržavljan Krešimir Mišak pravi, da jim vedno bolj sledi, še več, da se mu zdi, da je vse v življenju samo še sinhroniciteta. Jih je res več, kot se zdi, ali jih samo več zmoremo zaznati – to vprašanje pa je v pogovoru z njim ostalo v zraku. Kako vi gledate nanje?

Što se tog tiče, složit ću se s Krešom (što ne znači da se slažem s drugim dijelovima njegovih poruka). Sinkronicitet je moja glavna navigacija kroz život. I da, on raste s vašom pažnjom. Ako ga ne poznajete ili ne priznajete, morate pronaći neke druge načine za donošenje odluka.

LJUBEZEN

Zadnja vaša knjiga, ki je izšla v Sloveniji, se imenuje LJUBEZEN – Več ni preveč. Kakšen je bil sprejem knjige na Hrvaškem pred desetimi leti in predlani ob ponatisu?

Knjiga govori o odnosima i romantičnoj ljubavi, dakle o prilično intimnom području na koje su ljudi osjetljivi. Duboko u nas utkani su određeni obrasci ponašanja koje smatramo »svojim« i »prirodnim«, iako praksa pokazuje da nisu baš tako naši te da nam je često prirodno nešto drugo.

Ali, osjetljivost je tu. Kad cijeli život vjerujete u jednu priču, a netko vam sada kaže da se ona može ispričati i na drugačiji način, razumljivo je da će se neki ljudi naći povrijeđeni, pa čak i napadnuti.

Drugim riječima, knjiga je prilično uzbunila duhove i podigla je dosta prašine.

V knjigi poudarjate, da gre samo za pravico do izbire – in da je enoljubje čisto tako legitimna izbira kot večljubje. To ljudje zmorejo sprejeti?

Zapravo, najveći problem na koji sam naišao je opravdavanje »razloga« za postojanje te knjige. Nekima se činilo da ona sama, zato što postoji, zapravo zagovara višeljublje i na neki način tvrdi da je klasično jednoljublje (i monogamija ili serijska monogamija) loš izbor.

Naravno, niti sam to napisao, niti to mislim. Radi se o tome da za velik broj ljudi prevladavajući obrazac odnosa nije zadovoljavajući; nije im prirodan, ali su zbog društvenih okvira prisiljeni tako živjeti. Rezultat su preljubi, povrede, izdaje, patnja i u konačnici, nestanak ljubavi.

Pisati ste jo začeli že pred 20 leti, in veste, da je to izredno občutenje, ko ljubimo več, mogoče. A se zdi, da ga ljudje še vedno skrivajo, ne verjamejo vanj, ali pa se po večini zatekajo v klasično varanje, ki nima niti V-ja povezave z večljubjem. Čutite, da se bliža bolj razširjena zvest, ki bo spodbudila, da večljubni ‘stopijo iz sence’ in povečajo količino zavedanj, ljubezni in radosti s svojim priznanjem, da ljubijo – več ljudi in več?

Mogu se tome nadati, ali zapravo ne znam. Ono što znam je da su mi na stotine ljudi koji su pročitali knjigu zahvalili što sam imao hrabrosti napisati je. Prije nje mislili su da s njima nešto nije u redu, da su loši ljudi. Sada su počeli sasvim drugačije gledati na odnose.

Čitanje knjige tek je početak. Nakon nje slijedi prilično čišćenja svog vlastitog života i stavljanje karata na stol. Za to također treba hrabrosti – možda i više nego što je meni trebalo za pisanje takve knjige.

Med znanimi omenjate, da sta taki Carla Bruni in Tilda Swinton, se ve zdaj še za koga?

? Ima oko nas mnogo Katji, Tina, Marka i Petera koji su točno takvi.

V knjigi postrežete z veliko statistike. Lahko bi rekli, da več kot dve tretjini ljudi verjame v večljubje. Kje so ti ljudje? Večina med njimi tako poimenuje varanje partnerja?

Dvije trećine ljudi nisu po prirodi jednoljubni. To ne znači da »vjeruju« u višeljublje. Pretežito ni ne znaju za to, pa rade ono što se radi u neznanju: varaju svoje partnere. Statistike su jasne (vrlo ih je lako pronaći): izvanbračne odnose obilato prakticiraju i žene i muškarci. Potpuno je nevažno je li to 30% ili 75%. Svaka od tih brojaka zaslužuje pozornost i drugačiji pristup problemu.

Kaj je najpogostejši predsodek ljudi, da bi sprejeli čisto obliko večljubja?

Ponajprije, tu je uvjerenje duboko utkano u nas odgojem, da je jednoljublje prirodno i normalno, te da ne možeš voljeti više osoba istodobno.

Drugi problem je ljubomora. U kombinaciji s višeljubljem može biti ubojita, koliko god je tada zapravo paradoksalna.

I treći problem je što rad na ova prva dva problema zahtjeva zajedništvo. Ne možete sami raditi na tome, već s partnerom odnosno partnerima.

V Angliji so uvedli vegansko mesto. Obstajajo tudi kraji ali države s pravno ali družbeno bolj naklonjenim pogledom n večljubje?

Tu i tamo do mene dođu neke vjesti o pravnim »pobjedama« u demokratskim zemljama u smislu nekih malih pomaka prema jednakim pravima. Međutim, mi još muku mučimo s pravima homoseksualaca, do višeljubnih je još dalek put. ?

U vezi toga želim napomenuti da zemlje koje su tradicionalno patrijahalne i u kojima je muškarcima dozvoljeno imati više žena ne predstavljaju duh višeljublja. Štoviše, to je upravo suprotno onome što bi višeljublje trebalo biti u praksi – sloboda za sve, podrška od svih.

Nekdo je zapisal, da je vse vaše pisanje in delovanje namenjeno temu, da bomo sposobni bezpogojne ljubezni, ljubezni, kakršno ste predstavili v svojih pesmih, Sadašiva tantri, in navsezadnje v vseh knjigah. Kako pa vi opredeljujete namen svojega poslanstva?

Sjećate se pitanja o smislu života? Ovdje je odgovor sličan: radim ono što radim, bez nekog osjećaja poslanstva. Ako biste rekli da kiša ima poslanstvo pasti na tlo, ili da trava ima poslanstvo rasti, onda eventualno možete reći da Adrian ima poslanstvo ljudima predstaviti bezuvjetnu ljubav (i bezuvjetni život).

S čim si polnite baterije ob res intenzivni ustvarjalni produkciji – številni tečaji, vsako leto knjiga, dve ali tri … Govori se o vaših večmesečnih surfanjih.

Barem četiri mjeseca na godinu ne radim s ljudima. Ponekad i više. To vrijeme mi je potrebno kao neka  vrst »kreativne dokolice«. Tada mislim, pišem, ali i jednostavno uživam.

Veliki sam pobornik outdoor aktivnosti i strastveni sam windsurfer, tako da su ti mjeseci provedeni obavezno na mjestima gdje sam svaki dan s morem i vjetrom.

Tjelesno vježbanje i nenatjecateljski sport smatram iznimno važnim za zdravu i uravnoteženu duhovnost. Kao neku vrst postraničnog projekta s prijateljima objavljujem insprativne članke, putopise, analize sportske opreme i drugo na posebnim web-stranicama www.end7ess.eu

Kako se v oceanu vsenavzoče zavesti počutijo vaši učitelji, če si predstavlja Adriana promovirati knjigo o večljubju (poliamoriji) ali vsega zagorelega na morju, z adrenalinskimi morskimi igračkami 21. stoletja? Ne izgovarjate se, da bi to morali vprašati njega?)

Ali, doista, kako se netko osjeća treba pitati… njega. ? Ne mogu govoriti u nečije tuđe ime.

Ta hip, ko bi rada postavila še nešteto vprašanj, a bi potem zapolnila celo revijo, sem se spomnila, da ste enkrat impulzivno kot iz topa odgovorili, da ne marate presenečenj. Vam ga je kdo nedavno pripravil kakšno?

Ne, nije. ?

A gotovo marate čudenje. Kaj vam zadnje čase najbolj vzbuja čudenje?

Najviše se čudim ljepoti svijeta i života, a nakon toga se čudim kako je moguće da ljudi to ne vide i rade toliko toga da i dalje ostanu u mraku.

Unutarnji mir je neovisan od vanjskih događaja jer je… pa, unutarnji. Nije važno što te okružuje, važno je ono što je unutar tebe.

A što se “rata” tiče, uvijek se sjetim učenja iz jednog drugog vremena i mjesta, kad se princ našao na rubu epske bitke. Zatražio je božansko vodstvo jer nije mogao pomiriti ono što se događa sa svojom etikom, odgojem i ljudskošću. Umijesto objašnjenja što je ispravno, a što neispravno, dobio je snažnu i duboku poduku o unutarnjem miru.

Zapamti, jedan se rat odvija već dugo, dugo vremena, To je rat između Svemira i Tebe. Potpuno nepotreban i potpuno beznadan rat sa samo jednim mogućim ishodom. I, znaš što? Svemir ga nije otpočeo. Ti si.

Na isti način ga možeš završiti, bilo kada, bilo gdje.

Ipak, često me pitaju, što je s onima koji počinju? Što bih njima preporučio? Kako da oni pristupe promjeni svog života i svoje stvarnosti?

To je dobro i važno pitanje o kojem sam posebno razmišljao u vrijeme ograničenja kretanja i zaustavljanja svega onoga što smo smatrali uobičajenim i samorazumljvim. Postalo je očito da mnogi ljudi teško ili nikako ne podnose promjene. Izgleda da se kolektivna ravnoteža civiliziranog života zasniva na nekim naizgled potpuno nevažnim stvarima kao što je popiti kavu u kafiću ili otići k prijatelju na rođendan.

U takvoj situaciji, razmišljanje o pitanjima istine ili stvarnosti pretvara se u govoto elitistički interes male skupine spremnih. Ni s tim nemam problem, jer to je svemir u kojem živim.

Ipak, nisam slijep za probleme “prosječnog” čovjeka. Jasno mi je da put u beskonačnost počinje prvim korakom. A za taj prvi korak treba ne samo snage i volje, nego i dobrih informacija predstavljenih na razumljiv i prihvatljiv način.

I tako sam, potaknut željom da pomognem u tim prvim koracima, osmislio novi projekt koji je sasvim drugačiji od mojih posljednjih knjiga: projekt s nazivom MOJ TAJNI BLOKIĆ!

Radi se o izdavačkom projektu u kojem će se u prom valu pojaviti tri male knjižice (blokića) s naslovima koje bi vam morali privući pažnju! U pripremi je još barem šest takvih blokića posvećenih razlilčitim temama, odnosno konkretnim životnim problemima.

Svaki blokić u sebi sadržava niz jednostavnih vježbi, strukturiranih u 54-dnevni program. Tekstualni dio napisan je kao izravna interakcija između “tajnog blokića” i njegovog korisnika ili korisnice. Postoje i prostori za pisanje, tako da se može bilježiti provedba i rezultati vježbi. Sve je vrlo prozračno, ispunjeno lakoćom, inspiracijom i dozom humora.

Nadam se da će vam se sve skupa svidjeti, tim više što svaki od tih blokića možete bez problema pokloniti svojim prijateljima, poznanicima, rodbini, suradnicima… doslovce bilo kome. Možda je upravo to dobra zamisao za poklone za kraj jedne pomalo sumorne godine i vedriji početak nove.

Kao što je slučaj s prijašnjim izdanjima, projekt “Moj tajni blokić” se pojavljuje istodobno na hrvatskom jeziku (HighCastle) i na slovenskom jeziku (Chiara).

Zahvaljujem se mnogim suradnicima koji su mi pomogli u stvaranju tajnih blokića, posebice Suzani Tiljak za brzu in djelotvornu lekturu, Matjažu Deklevi za kreativne ilustracije, Žigi Valetiću i Zvonku Bulaji za brzu izradu naslovnica i kreativnom prijelomu, te cijeloj ekipi HighCastla i Chiare za podršku i logistiku koju neumorno održavaju.

U ovom trenutku tri prve knjižice iz serije “Moj tajni blokić” su u tisku. Bit će dostupne u najskorije vrijeme, a dolje možete vidjeti njihove naslovnice zajedno s naslovima i podnaslovima koji će vam reći sve!

I doista, zveckalo se oružjem i prijetnjama. Na trenutke je izgledalo da će oko Irana izbiti rat. Trump nas uspješno održava napetima gotovo cijelo vrijeme. No, srećom, još smo ovdje, svijet je preživio. Krizno razdoblje je završilo 5.10.2019. Sada je zrak čišći i kako vrijeme bude odmicalo, polako ulazimo u bolja razdoblja. Ima vremena za priču o tome, ali slijedeću godinu sam u skladu s njenim značajkama prema jyotishu nazvao godinom iznimnih postignuća.

“Što je to s vama ljudima? Zašto mislite da je Bog vas stvorio na svoju sliku i priliku? A što je s nama? Zar mislite da je malo skrenuo i pogriješio sa svima drugima?

Tiho sam sjedio na svom malom čamcu dok je on vrlo živahno skakutao naokolo, naizgled u oštroj suprotnosti ozbiljnoj temi koju je započeo.

“I,” iznenada se pojavio iz tirkiznog mora s druge strane čamca, “zašto mislite da je planet vaš i da njime možete upravljati? Vaš Bog je navodno rekao da će skromni naslijediti Zemlju? (Uzgred, naš planet se zove More, naravno!) Pa, ako na stranu stavimo činjenicu da ne možete naslijediti ono što nije nikada bilo vaše, izgleda da postoji samo jedan jedini način da postanete skromni i doista poslušate svog Boga.”

Sad mi je definitivno privukao pažnju. “Koji je to način?” pitao sam u prazno jer je Chyarr zaronio duboko.

Nekoliko minuta kasnije se vratio i rekao: “Smanjite se. Budite doista ponizni i skromni. Vratite ono što ste oduzeli i što nije vaše. Živite zajedno s nama. Vaša uloga nije određena brojevima i količinom, već onim što nosite u svom umu i srcu.”

A zatim je nestao.

Rezultat potrage za mudrošću sasvim je predvidljiv. Ako krenemo u tom smjeru, sigurno ćemo uspjeti. I kao neizbježna posljedica toga, bit ćemo i sretni.

Pravo je čudo kako ljudi uspijevaju previdjeti izravnu vezu između mudrosti i sreće, te umjesto sigurnog puta koji ih vodi i do jednog i do drugog, odabiru onaj nesigurni te tako često ne pronalaze ništa.

Ali, ti nisi među takvima. Ne možeš, ne bi se usudio, jer ne bi podnio biti takav.

Ne bi mogao posvećivati svaki svoj dan hrani, odjeći i toplini. Čak i ako tome dodaš položaj, društveni status i sve ono što drugi misle o tebi, ne bi to mogao. Tebi nije važna hrana, već let.

Ti nisi običan galeb. Pripadaš nepostojećem jatu onih što svakoga dana, ponešto usamljeno, traže savršenstvo u svakom pokretu svojih krila.