Ogledalo karme

Što zapravo znači:

Oh, tako mnogo duhovnih ljudi zaposleno je reprogramiranjem svog uma ne bi li osvojili bolji položaj u svom zatvoru.

Gornja rečenica izvađena je iz jednog dijaloga u najnovijoj knjizi u pripremi (Uklanjanje faktora karme). U obliku FB statusa pokrenula je neka pitanja o tome što zapravo njome želim reći. Kao mogući odgovor nudim slijedeći kratki izvadak iz iste knjige.

***

“Ne gledaj previše u ogledalo. Prava stvar događa se ispred ogledala. U tvojoj glavi, u tvom srcu, u umu. Pravi neprijatelj je iznutra, a ogledalo ga samo odražava.

Medij prijenosa karme u budućnost je tvoj vlastiti um. Karma te ne napušta ni na trenutak. Nema bilježenja, prosudbe, nagrade ili kazne. Karmičke petlje u tvome su umu, i one ne odlaze nikud nikamo. Ne odašilju na tajnoj karmičkoj frekvenciji da bi svemiru obznanile što si učinio, i ne šalju karmičke pakete adresirane na budućeg tebe preko najbližeg ureda vremenske pošte. Karmičke petlje jednostavno su tu; sjede u tebi i vrte te ukrug, kako im se sviđa.

Također, kako vrijeme prolazi, one jačaju same sebe. Ako se provozaš jednom, vjerojatnije je da ćeš završiti i na drugoj vožnji. Zbog odraza, zbog ogledala, čini se da su događaji tvog života uzrokovani dobrom ili lošom karmom, Na površini, to doista jest način na koji se može gledati na situaciju – jedno moguće objašnjenje. Ali, ako ostanemo na toj razini razumijevanja, propuštamo važne detalje, uključivo i onaj o tome da je karmu moguće pobijediti.

Pogledaj dublje. Točno je da ogledalo, u svakom trenutku, odražava ono što se događa u tebi. Svemir je odraz. Ali, ne brini se o tome previše. Suoči se s pravim neprijateljem.

Današnja duhovna scena prepuna je uzbudljivih zamisli o stvaranju vlastite stvarnosti, vlastitog svemira. Čini se kako analogija ogledala i odraza kao objašnjenje karme tome odgovara. Doista, možemo promijeniti odraz mijenjajući glavnog glumca ispred ogledala. Promijeni svoje misli i promijenit ćeš svoj svemir.

Prije nego što nastavim, želio bih jasno reći: nemam ništa protiv toga. Potvrđujem tu činjenicu. Mogućnost stvaranja bilo čega ugrađena je u strukturu naše svijesti i našeg svemira (te bi se dvije stvari mogle pokazati kao jedna te ista, ali za sada neka ostanu odvojene, barem u riječima). Također, sama činjenica da to shvaćamo, te da smo pokušali tu zamisao primijeniti – i možda djelomično u tome i uspjeli – prvi je korak prema razumijevanju situacije u kojoj se nalazimo.

Međutim – a sada se čvrsto držite – to nije korak prema mokshi, stvarnoj slobodi! Upravo suprotno; ako ne znate cijelu priču – a većina je ljudi ne zna – to može biti korak prema još goroj zamci.

U ogledalu možemo stvoriti što poželimo. Svemir, druge ljude, duhovna područja, bogove, demone, inkarnacije… sve. Možemo razviti svoje sposobnosti i iskušati viša stanja svijesti. I sve to možemo učiniti bez da se, pa makar i milimetar, odmaknemo od karmičkih petlji. Samo smo promijenili igralište, učinili ga udobnijim, a sebe djelotvornijim. I time smo učinili naš zatvor podnošljivijim, slađim, a svoje oslobođenje i odlazak iz njega manje vjerojatnim.”