Nikad nisam skrivao da baš i ne volim nogomet. Kao sport me ne oduševljava previše. Uglavnom mi je dosadno gledati kako odrasli muškarci, njih dvadeset i kusur, ganjaju jednu loptu po velikom terenu. Velika popularnost ne znači da se radi o nečem dobrom; na žalost, često je uporavo suprotno. Dodajte tome neizbježne financijske makinacije, ogroman novac koji se vrti oko igrača, tipovi sumnjivog morala i ponašanja koji gotovo da vladaju nogometnom scenom, velike količine negativnih emocija, agresije, vandalizma, nasilja… Ne hvala. Ima mnogo boljih načina da čovjek provede svoje vrijeme od praćenja takvih događanja. Također, ima mnogo boljih načina da se bavite zdravom tjelesnom aktivnošću s kojom nije povezana sva sila drugih činitelja koji imaju vrlo upitan utjecaj na vaš duh i tijelo.
S druge strane, nikad nisam skrivao ni svoju ljubav prema sportu i tjelesnoj aktivnosti. Potpuno sam svjestan njenog blagotvornog utjecaja na duhovno područje života. Znam da bez intenzivnih, a često i ekstremnih tjelesnih napora moja unutarnja iskustva ne bi ni probližno bila moguća. Također, znam što je potrebno da netko bude vrhunski majstor u nekom sportu. Takve ljude iznimno cijenim i divim im se. Poštujem njihov talent, ali i odlučnost, hrabrost, i ustrajnost koja je potrebna da se taj talent pretvori u vidljivi rezultat.
Ali, u nekim trenucima nije važan ukus, niti činjenica da se vama nešto sviđa ili ne sviđa. Važno je samo da ste svjesni da se događa nešto iznimno, nešto što će biti teško ponoviti. Usprkos svim repovima koje nogomet vuče za sobom, jednostavno nije moguće ne vidjeti posebnost ovog trenutka. Hrvatska trenutno ispisuje ne samo svoju sportsku povijest, nego i sportsku povijest svih malih naroda. Pokazujemo da se može, usprkos svemu.
Iako se i dalje u tišini bavim gotovo usamljeničkim sportom koji se nalazi na drugom kraju spektra, bez podrške javnosti, bez novaca i u gotovo potpunoj anonimnosti, čestitam i klanjam se majstorima nogometašima koji su ovo postigli. (Uzgred, danas je petak, finale je u nedjelju, iako predviđanja nisu sigurna, ali svi znakovi – ne mislim sad na nogometne o kojima ne znam gotovo ništa, nego na one druge, meni poznate – upućuju da će se nogometni san Hrvatske ostvariti!)
No, osim izražavanja poštovanja i divljenja, razlog za ovaj članak je i činjenica da se sve ovo odlično uklapa u razdoblje kroz koje prolazimo. Vjerojatno ste čitali moje članke o astrološkim događanjima ovoga mjeseca, Marsu i južnom mjesečevom čvoru i pomrčini Mjeseca, najduljoj u ovom stoljeću, zbog čega sam upozoravao na potrebu preventivne mjere, takozvane upaye i zbog čega će se više od stotinu ljudi sakupiti u kriznom trenutku, 27. i 28.7.2018. i provesti upayu.
Zanimljivo je da su emocije koje trenutno vladaju Hrvatskom (i okolnim zemljama jer, koliko vidim, susjedi nas svim srcem podržavaju) savršeno u skladu s potrebnom preventivnom mjerom! Naime, to su borbene emocije, ratničke; emocije sporta, pobjede, ponosa… sve ono što pripada Marsu i što ga potiče na najbolji mogući način. Možda nekome s duhovne strane to zvuči neobično, ali nismo mogli zamisliti bolju emocionalnu podlogu za upayu od ove koja se sada događa!
U srijedu navečer su seizmografi u Hrvatskoj zabilježili podrhtavanje tla u vrijeme kad su postignuti golovi (da, od poskakivanja milijuna ljudi). Jednako tako tresu se i tanahnija duhovna područja, astralni i mentalni svijetovi. Iako vrlo snažni, ti su događaji ipak samo na površini. Upaya će zahvatiti dublje od toga. Također, takvi su događaji ovisni od vanjskih utjecaja (nastaju kao reakacija na nešto izvana, u ovom slučaju nogometni rezultat), dok su dublji unutarnji zahvati samo-odnosni i samo-održivi, neovisni ni od čega drugogo osim od namjere. I to je dio upaye.
Kad sam promatrao astrološke činitelje za ovo ljeto, moram priznati, nisam uzeo u obzir svjetsko nogomnetno prvenstvo. 🙂 Zašto i bih, na kraju krajeva – uvijek netko slavi, a netko drugi tuguje. Međutim, dogodilo se da se upaya događa ovdje, u epicentru emocionalnog vrela koji aktivira Marsa na pozitivan način. To znači mnogo; znači da će upaya imati dodatnu snagu i gotovo bez ikakve sumnje neutralizirati krizni trenutak.
Sada sam malčice skrenuo u svoje vode, ali počeo sam s nogometom pa ću s njim i završiti. Možemo imati različite ukuse i životne stavove, ali mislim da se u čestitkama i divljenu onome što se trenutno događa na nogometnoj sceni svi možemo složiti. Zahvalan sam na onome što je nogomet, kojeg eto zapravo ne volim, potaknuo takve osjećaje u ljudima i iskreno se nadam da će barem nešto od njih ostati, da se neće zaboraviti zajedništvo koje se sada osjeća te da će se ono pretočiti i na druga područja života.
31 komentar
Irena Ban
Vi ste to dobro objasnili, da događa se nešto iznimno, već danima to duboko u sebi osjećam, a da ne bi ni htjela, ustvari ne osjećaj nego stanje ?
Breda
Hvala za iskrenost i da se ostvare rijeci napisane i da se promjene odvrte u svjetlost koju svi tako ocekujemo.
Lidija vidanovski
I meni je došlo na um kako se sve dešava s razlogom. Hrvatska kao zajednica treba evoluirati. Treba nam toliko ljubavi i pozitivne vibre koju upravo ovih dana primamo sa svih strana svita. Hvala na tome❤️
Ino
Postovanje gospodin Kezele! Upravo sam danas u šetnji naišao na crvenu loptu koja mi je stajala na putu..dosao sam do nje i i odmah pomislio koji bi to za meni bio duhovni znak….trazim po netu ali ne nalazim nista ( lopta kao duhovno značenje) da li bi mi vi mogli pomoći mozda?unaprijed hvala, Ino Klasan
Iznimno mi je bilo drago što sam ovo pročitala jer zadnjih 2-3 tjedna proživljavam nešto što si baš nisam uspijela objasniti. Naime, imam svojevrsni animozitet prema nogometu (i nogometašima), poglavito zbog novca koji se veže uz nogometaše i nasilja koje se veže uz utakmice, a zadnjih dva-tri tjedna pratim SP poput ovisnice! Zahvaljujući našim reprezentativcima, a posebno izborniku, dovodim ozbiljno u pitanje svoje predrasude ? jer vidim da su upravo oni pokazali izuzetne ljudske kvalitete, a kako su uzor mnogima, vjerujem da će definitivno utjecati na to da svijet postane barem malo bolji? Zahvaljujem na tekstu koji mi je potvrdio da nisam “skrenula” ?
Naša rolls
Tako je to .ja isto ne gledam nogomet.ja sam se rodila u hrvatskoj. Ali imam dvojnu putovnicu.englesu i hrvatsku
Moj život sam provela u inozemstvu
Ali sada vidim i osjećam što su to korjeni.Sada znam100% gdje si se rodio .zboje srce tamo pripada.jer si se tamo rodio se nekim razlogom.
Oni ljudi koji to ne osjećaju ne mogu imati veliki osjećaj prema svojim roditeljima.djedovima i pradjedovima i td
Mirna Gačić
I ja oduvijek osjećam i tvrdim da je zajedništvo i suradnja uvjet za uspjeh. To se opet potvrdilo. I definitivno nije novac taj koji donosi pobjedu. Srce je važno.
Irena
Ha, ha, najgora je duhovna oholost, baš dobro da je došlo kroz nogomet, i zašto ne…ova dječja radost i veselje, prirodnosti kod većine, možda je to baš to?
Sanja
ne znam, prije nekih 7-8 godina i ja sam navijala, osjećala sve te osjećaje, bila presretna samo zato jer je HRVATSKA pobjeđivala, feštala veselila se …..itd. Danas, ja ne mogu shvatiti čemu se svi toliko vesele? Da li se vesele zato da bi se imali čemu veseliti, zato da osjete malo istinskih osjećaja kao što je domoljublje, ali ne i nacionalizam? Jer domoljublje nije “MI HRVATI” i u “BOJ U BOJ ZA NAROD SVOJ”…..Domoljublje je kada voliš drvo u svom dvorištu, kada voliš šumu pored svoje kuće, kada dođeš tamo gdje si odrastao i sjećaš se djetinjstva pa osjećaš domoljubne osjećaje koji su osjećaji iz spektra “ljubavi” one nedostižne za kojom svi žudimo pa po putu biramo krive smjerove do ostvarenja i nikako ju ne dostižemo.
Za mene jedan krivi put je i ovih mjesec dana nacionalnog zanosa, “ujedinjenja hrvata”, HAHA !!! Kako naivno, kako ste povjerovali da će to ujediniti hrvate kada, Domovinski rat gdje su ljudi ginuli za “HRVATSKU”, NIJE uspio ujediniti hrvate nego ih je samo podijelio na one koju su debelo profitirali i one koji su izgubili sve! Sada isti ti na ekranima stoje i kliću “IGRAJ MOJA HRVATSKA”!! A oni drugi sa zastavama i šalovima puni kvadratića vade svoja srca van, mašu njima i dalje prožeti željom za istinskom ljubavi koju žele osjetiti na trenutak bilo gdje, pa makar i zalijepljeni uz ekrane gledajući i moleći se da “hrvatska pobijedi” pa makar i tamo na Svjetskom nogometnom prvenstvu u nogometu.
Adrian
Što biste rekli odraslom čovjeku na priču poput ove: “Nekada, u mladosti, jako sam volio hodati. Uživao sam u tome, trčao s prijateljima, planinario, vježbao… Ali, jednog dana, jedan je neoprezni pijani vozač skrenuo s ceste, udario me na pločniku i slomio mi nogu. Nakon godinu dana, noga se oporavila i s njom je naizgled sve u redu. Ali ja više nikad neću uživati u njoj onako kako sam to mogao ranije jer, tamo vani, na putu, ima loših ljudi koji su me jednom povrijedili i siguran sam da će to ponovo učiniti.”
Draga Sanja, naše tijelo nije samo materijalno. Postoje i druga tijela, unutarnja, emocionalna, koja su jednako važna ako ne i važnija od naših tjelesnih organa. Nema nikakvog smisla zatirati dijelove sebe i odsjecati njihovu funkciju samo zato jer je NETKO DRUGI učinio ili pak kontinuirano čini nešto pogrešno.
Domoljublje nije vikanje u masi, a posebno nije podjela na nas i njih. Ali nije samo ni ljubav prema drveću i zemlji. Izrasli smo ovdje, kakvo god to “ovdje” bilo, a poštovanje prema tome i osjećaj kojeg zovemo domoljublje ne smije nestati zato jer neki ljudi to zlouporabljaju, jer su prevrtljivi, licemjerni i sumnjiva morala. Domoljublje je KAD ZNAŠ SVE TO, kad vidiš što se događa; kad ti je jasno da ne samo da ima nepopravljivo zlih nego i onih nepopravljivo naivnih koji im stalno iznova daju moć… a ipak, znajući to, gledajući svemu u oči, i dalje voliš. I uporno širiš tu ljubav, neiskvarenu, čistu, nepodjeljenu, tako da ju osjeti svatko koga dodirneš i bez sumnje shvati da se radi o nečem velikom i vrijednom.
Jasno sam napisao da zapravo ne volim nogomet, nisam li? Vjerovali ili ne, nikada nisam bio ni na jednoj nogometnoj utakmici! Ni na jednoj jedinoj, čak ni kao dijete, a sada mi to ne bi palo na pamet čak ni da mi plate par tisuća eura, a kamoli da ih potrošim za tako nešto. Ali, to je Adrian, takav kakav jest, sa svojim svijetom i svemirom. No, to ne znači da je isključiv ili slijep za drugačije. Posebice ne onda kad to drugačije odjednom prekorači svoja ograničenja i postane činitelj sjedinjavanja i buđenja do sada neviđenih pozitivnih osjećaja.
Članak je napisan s jasnom poveznicom na “nebeske obrasce” koji su trenutno aktualni i s jednako tako jasnim ukazivanjem da su pozitivni navijački osjećaji najbolja moguća stvar koja se sada mogla dogoditi. Gledano s te strane, emocionalna katarza koju smo proživjeli predstavlja snažnog, blještavog Marsa, nebeskog ratnika i pravednog zaštitnika. Arhetpski, ti su osjećaji dio našeg emocionalnog tijela. Da bi ono bilo zdravo i cijelo, i Mars mora biti točno takav.
Umijesto da ga prigrlite i iskoristite priliku da pridonesete, vaše riječi izražavaju drugačije osjećaje. Ponovo arhetipski, to su osjećaji negativnog, poniženog i ogorčenog Saturna koji svima zamjera što mogu biti sretni dok on vidi samo duboki jad i bijedu. Da ne bi bilo zabune, i Saturn može biti blještav poput najdubljeg plavog safira. Tada će biti domoljub usprkos svemu, uporno će raditi i graditi, bez obzira na teškoće. Tamo gdje su svi odustali, on neće, sve dok može micati posljednji mišić u svom tijelu.
Svaki od tih osjećaja, pa tako i svaka od tih reakcija dio su nas, postoje u nama kao mogućnost. A što će zapravo biti, jedno ili drugo, nije predodređeno niti je zapisano u zvijezdama. Ostavljeno je nama ljudima na volju – hoćemo li krenuti u jednom ili drugom smjeru.
Sanja, ostavite se gorčine. Ona nikad nikome nije donijela ništa dobro. Čak i da je sve što ste napisali točno, pa i gore od toga, pustiti Marsa da blista dobra je stvar. U njegovom svjetlu svako nepoštenje postaje vidljivo. Negdje duboko u sebi, upravo zbog ove navijačke ludnice, ljudi su vidjeli ono što inače ne vide. Ovaj balon će se ispuhati, ali mnogi će se sjećati onog što su doživjeli i što je sada bilo jasno kao dan. Kad slijedeći put budu na raskršću, bit će lakše donijeti odluku koja povezuje i spaja.
Razumijete li? To je bit onog što se dogodilo. Sada s malčice više nade možemo dočekati vrijeme koje dolazi.
Jadranka Kutija
Hvala dragi Adrian i hvala Sanja, vaš komentar Sanja zaslužan je za još malo divnih Adrianovih riječi koje daju nadu u vrijeme koje dolazi…daje snage i vjere. Hvala?☺.
Adriane, članak jeza mene inspirirajući i objašnjava mi trenutne emocije sa kojima se nosimo. Nisam ljubitelj nogometa, ali volim svoju Domovinu i ovi događaji što su ih pokrenuli Vatreni, dokaz su da su “čudni putevi Božiji”, da ništa nije slučajno i ništa nije ne važno. U ovoj “tapiseriji” života sve je jednako važno. Zato još jednom velika Hvala ☺??
Hmm…da…od nogometa zazirem kao i od isticanja bilo kakvih nacionalnih simbola i veličanja hrvatstva, ali ovo je doista nešto posebno…toliko pozitivne energije, osjećaj ponosa i zajedništva pa čak i tolerancije…
Hvala ti dragi Adrijane, vidimo se na upayi <3
Usputno
Nekoga je zaštitio protokolarni kišobran.
Drugi su bili štićeni kišom, pa je nastala najljepša diplomatska fotografija SP-a.
http://254vibedaily.com/wp-content/uploads/2018/07/jqhxmnsdidqnw5b4c795e2d64a-3.jpg
snjeska
Zanimljivo je ovo a i pitanje mi se postavlja da li je to zbog srca vatrenog ili me čeka negdje neko srce strastveno.U zadnjih mjesec dana vidim srce svaki dan svugdje,listić na podu u obliku srca,fleka na fasadi i to velika,ugledam ju dok vozim auto,stavljam maslac na kruh i ono opet u obliku srca,fleka na tanjuru opet srce od majoneze, hodam po stepenicama u nekom parku i ugledam zgažen neki ….opet u obliku srca,….Svaki dan vidim srce na neobičan način.
Svih ovih zadnjih 48 sati a i više srce mi skače od uzbuđenja,plačem,sve ovo što titra na planetarnom nivou, u meni titra u srcu i grlu,…..
To je divan i spontan osjećaj potaknut ovim sportskim događajem.
Hvala !❤❤❤❤❤❤
Da ne duljim – ne volim nogomet, a još manje ono što ga prati i okružuje. Ipak, ovaj put sam vidjela što se oko mene događa i poželjela osjetiti to na ulici. Nikad nisam bila na ovakvim dočecima, štoviše gdje je gužva mene nema. Ovaj put sam čekala u Vukovarskoj ulici. Odrasli (svih dobi), djeca (raznih uzrasta – i ona u kolicima, s dudama) i psi družili su se na travi pod stablima. Nitko nije pričao o nogometu! U jednom trenutku cestom je prošlo nekoliko mladih francuza, jedan ogrnut zastavom. Ljudi su im zapljeskali i čuo se povik bravo.
I da – dogodio se mali incident – dva dečka (tri i pet godina) malo su se “pograbila” 🙂
željka
na sve ovo što se zbiva pokušavam “naljepiti” neku etiketu … nije da to baš volim raditi, al kopka me već neko vrijeme cijela ova situacija … pokušala sam doživjeti to kao “stranac”, kao netko tko nije iz hrvatske … čini mi se da se u ljudima širom svijeta budi ono nešto dječje što vjeruje u čaroliju … uz to sam i radoznala, zanima me koje će biti posljedice … jer ono što je uvelo svijest ljudi u ovakvo stanje ne mogu sagledati, to je u prošlosti a nemam znanje da to objedinim … bio je tu i osjećaj, još od utakmice s Argentinom, da stari divovi padaju i čuđenje kada su jedna za drugom poispadale nogometne sile … na koncu, malo ću predaleko otići i probati amaterski zaključiti da možda postoji neko značenje što su prvaci baš francuzi gdje opet nije bitna nacinalnost već nešto sasvim, sasvim drugo …
Nadica
Zeljela bi sutjeti ,ali nemogu.
Nekada sam citala ,gotovo sve knjige koje si napisao…
Ne znam zasto mi se stvara osjecaj nelagode kada citam tvoj blog i komentare u zadnje verijeme.
Zasto se ne smije izraziti suprotno misljenje od tvojega ?
Zasto bi neko bio ogorcen ,frustriran i ljut ,po tebi,ako ne zeli sudjelovati u tom ludilu.
Zasto mislis da je Postojanje toliko
jeftino da ga se moze kupiti poskakivanjem na gol neke nacije,pa ce zbog toga pregrst blagoslova sasuti na nas?
A oni koji nemaju jak nacionalni identitet,ili oni koji uspiju vidjeti da je to vecinsko ludilo a ne radost,ti su kvarni,nesto s njima nije kako treba i trebamo ih educirati.
Zasto svaka tvoja mora biti zadnja i prozivacka?
Eto,jako puno ljudi oko mene je zgrozeno divljanjem i nacionalizmom ovih dana.
Jako puno njih vidi sta to izlazi iz ljudi van,kako se oslobada,da ne polude inace,jer je prilika za tako nesto,za kolektivno ludilo velika.
Vidi se kakve su im vrijednosti bitne,koliki im je intelekt kada rade ekscese svake vrste,a trebali bi biti uzor.Takvima se ne treba klanjati…pa makar zabili zlatne golove.
Niti su gladnog nahranili,niti zednog napojili,niti ce se dogoditi zbog svega ovog ikakva promjena ,sve dok se ne dogodi promjena u umovima i svijesti onih koji ovih dana potresaju Zemlju,plase zivotinje i dalje zabijaju glavu u pijesak…
Istinska radost je tiha,ona plese,ona se smijesi i pruza ruke svima ,a najvise onima koji nisu samo Hrvati vec i ljudi.
Da,ljudi su zeljni mira i radosti.
Zeljni su zajednistva ,ali istinskog,a ne propagandnog,onog nahuskanog vec iz Istine i cistog srca.
Tako ja razmisljam i vidim stvari i nisam ogorcena niti ljuta.
Dapace,radujem se onome sto donosi istinsku slobodu i radist.
Adrian
Kao što je očigledno, nema nikakvog problema za izražavanje mišljenja koje je suprotno mojem.
Ali, ovo je ipak moj blog, mjesto za koje sam odgovoran i gdje prenosim poruku koju želim prenijeti. Shodno tome, odgovaram kada me pitaju ili kada osjetim da je odgovor potreban.
U ovom slučaju, nerazumijevanje poante članka je preveliko, pa jednostavno ostavljam tako kako jest.
nadica
Nema poante.
Tvoj blog,moja znatizelja i eto, bum.
Kritika?
Tesko pada svima, a nemogucnost reci sto mislis jos teze.
Jesam li ja to razbila veselje,
Ili nisam bas tako mocna ili bitna?
Lijep pozdrav i dobar daljni rad.
Adrian
Članak itekako ima poantu. 🙂 Ona se nalazi u pozitivnoj energiji Marsa koju je sada važno probuditi (i srećom, probuđena je na neviđenoj skali).
Veselje ste, očigledno, sami sebi uskratili, što je bitno za vas. Gledano u široj slici – nebitno je. Emocionalna podloga potrebne preventivne mjere je fantastična; dar s neba koji nismo mogli očekivati, ali na kojem smo zahvalni. Sve što još nedostaje je posljednji, dubinski potez koji će se napraviti na Rogli, 27. i 28.7.
nadica
Evo mog posljednjeg pitanja,mozda mozes osvijetliti.
Postujem te i volim zbog tvog rada i onog sto jesi, ali kada napises da sam samoj sebi uskratila radost,kako znas?
Kako znas da nisam radosna?
Istina.je da nisam radosna zbog masovne histerije,ali ju razumijem.
Istina je da provokator Mars trazi hranu i realizaciju , Velicanstveni Saturn trazi zavrsne ispite i ciscenje i sve je u divljem plesu i kaosu ali znam da postoje i oni kojima je sveg tog ludila.dosta,koji su umorni i izmuceni i kojima treba mir i razumjevanje da konacno krene u pozitivno i napredak a ne u jos iluzija i kasnije teske praznine.
Jednostavno pitam o kakvom je zajednistvu rijec jer ga ja ne vidim.
Adrian
” ali kada napises da sam samoj sebi uskratila radost,kako znas?”
Napisala si sama – ne raduješ se zbog veličanstvenog sportskog uspjeha.
“Istina.je da nisam radosna zbog masovne histerije,ali ju razumijem.”
Masovna radost je ispravan pogled na to što se događa. Ako ti vidiš histeriju – ona je u tebi.
“Istina je da provokator Mars trazi hranu i realizaciju ,”
Mars nije provokator. On je ponosan, slavan, zaštitnički, pravedan i pobjednički. Njegova negativna strana ponovo je samo u tvojim očima.
” ali znam da postoje i oni kojima je sveg tog ludila.dosta,koji su umorni i izmuceni i kojima treba mir i razumjevanje da konacno krene u pozitivno i napredak a ne u jos iluzija i kasnije teske praznine.”
Govoriš i o sebi, naravno.
Ono što je bilo potrebno je neka vrsta proboja, neka vrsta nade i pozitve. Toi se dogodilo. Što ćemo dalje učiniti s tim, treba se vidjeti. Ali, ima malo više nade nego je to bila prije ovoga.
“Jednostavno pitam o kakvom je zajednistvu rijec jer ga ja ne vidim.”
Žao mi je zbog toga. I to si si također uskratila zbog unaprijed stvorenih uvjerenja i stavova da tako nešto pozitivno ne može doći iz nogometa. Srećom, mnogi su ga vidjeli i osjetili i to je ono što je važno. I
snjeska
Hahaha???baš ste mi smiješni,Adrian i Nadica !
Hvala Adriane na analizi Nadicinih misli,i ja sam nešto osvjestila kod sebe.Kako si uskracujemo ljepotu života sa svojim uvjerenjima i to unaprijed stvorenim zaključcima ili pretpostavkama…….zanimljiva je bila ova vaša utakmica riječima i mislima?
Sanja
Ok. Razumijem iako i dalje ne osjećam. Razumijem da je pozitivna energija, pozitivna i nije bitno što je potaknulo širenje pozitive, bitno je da je to činjenica. Razumijem isto tako da sam svjesno blokirala mogućnost osjećanja sreće zbog uspjeha u nogometu i da zbog toga gubim samo ja.
Nekako sam smatrala da je bitno čemu se veseliš. Isto tako nekako mislim da je bitno i čemu se klanjaš. S druge strane znam da će te vjera u bilo što ako je istinska vjera izliječiti ako zaista vjeruješ da će ti pomoći.
Ono što mi i dalje ne dozvoljava da se veselim s ostalima je to da su to mahom NESVJESNI ljudi koji isto tako kako su progutali ovu priču gutaju cijelo vrijeme sve što im je servirano na TV-u i u novinama i naravno na internetu. A to što su se sada planete tako posložile da baš paše ovo što se dešava ovdje onome što se dešava jelete “gore” za sve te mase ne znači ništa. Oni su onako nesvjesni vođeni “ludilim” bili sretni dva tjedna , imali su ispunjen dan ako je završavalo s utakmicom “Hrvatske”. I dalje ne znam što je pozitivno u psovanju na televizor , jer znate da nije završilo ovako POZITIVNO svi ti isti domoljubi koji su se ujedinili zbog Dalića i ekipe sada bi ih stavljali na stup srama i u neka davna vreme valjda bi ih i kamenovali.
Ono što želim reći kako je pozitivna energija pozitivna ma od koga ona dolazila isto tako je i samo ENERGIJA koja se sama po sebi vrlo lako može pretvoriti u negativnu, u rukama nekog tko ju želi iskoristiti kao takvu. A zašto? Pa opet dolazimo do onoga kako je silna energija oslobođena u nesvjesnih ljudi koji ne vladaju njome (vidi se iz priloženog načina na koji isti slave – u Francuskoj dvoje mrtvih nakon slavlja-to k nama tek dolazi) tako da je cijelu ovu pozitivu oko “domoljublja” vrlo lako okrenuti na negativu, a onda tko će se boriti s tim?
Mislim da je najlakše vladati s onima kojima nekontrolirani osjećaji (energija) vladaju. Mislim da u ovom trenutku samo jedna mala iskrica između nas i jedne susjedne nam države bi zapalila požar teških razmjera.
Neke se stvari moraju konkretizirati. Da, imamo tijela na još mnogo razina ne samo na materijalnoj, ali smo ih nesvjesni zato je loše što se tolike mase pale baš na nogomet, ali nije nogomet bitan jer žene ga ne vole, a sada su bile najglasnije, bitno je MI HRVATI!!!
A šta to mi hrvati, ako smijem pitati???
Adrian
Hajdemo ovako Sanja: kad je 2 milijuna ljudi skočilo u zrak od veselja što je pao gol za Hrvatsku (naglašavam: TOME SU SE VESELILI, ničemu drugome), instrumenti su zabilježili titraje tla nalik potresu. Da li je itko pitao je li to skočio Thompson ili dečki i cure iz Detoura? Da li je bilo bitno skaču li ultranacionalisti ili radikalni ljevičari, materijalisti ili duhovnjaci? Nije bilo bitno ni da li ste vi skočili (ja nisam), već sama činjenica da se to dogodilo. Zemlja se tresla.
Isto to se događa na emocionalnoj razini. Razlog za veselje je bila sportska pobjeda – sve drugo što vi sad pišete su vaša tumačenja, uvjetovana vašim prethodnim iskustvom i svjetonazorom, koja vas očigledno sprečavaju da vidite i osjetite jednostavnost stvorene emocije. Ne volim nogomet, jasno sam to napisao. Užasava me sve što se događa oko njega i što kvari njegovu sportsku ljepotu. Ali, to je sasvim druga priča. U ovom trenutku (koji polako prolazi), te stvari me nisu spriječile da osjetim snagu i bistrinu stvorene pozitive.
Da li se sve to može zloupotrijebiti? Naravno. Zloupotrijebili su je ti isti nogometni genijalci kad su Thompsona pozvali da im se pridruži na dočeku i tako uspješno razjedinili ono što su nogometom prethodno sjedinili.
Da li sve to poništava nevjerovatan val čiste, bezazlene radosti nastao zbog sportskog uspjeha? Ne, taj val je činjenica kao što je činjenica trešenje tla zbog milijunskog istodobnog skoka.
Da li se taj val može neutralizirati negativnim osjećajima? Naravno. Većina ljudi (uključujući i vas sada) čini to hraneći i istučući razlike, umijesto onog što nam je zajedničko.
Da li se taj val može iskoristiti kao energija za stvaranje trajnije, dublje preobrazbe koja će uključiti čak i one koje vi nazivate nesvjesnima? Da, može se! Tehnologija koju poznajem, a koja se naziva upaja i o kojoj pišem i koju sam najavio još prošle godine, upravo to čini. Nije dovoljno samo ustvrditi da je netko nesvjestan, da radi “krivo”, da je primitivan, ovakav ili onakav. Promijenite nešto, ako možete i znate. Sukob i razlike… pobogu, toga ima koliko hoćete. Što sad da ja pišem (i mislim) o Modriću koji je svjetonazorski na suprotnoj strani spektra od mene i proglašavam ga… “nesvjesnim”? Meni je draže gledati na Modrića kao na nogometnog genijalca, pojavu koja se događa jednom u mnogo generacija, maestra kojeg je užitak gledati na terenu. Koji pogled vam se čini konstruktivnijim i pozitivnijim? Naglašavam, u Modriću ima i jednog i drugog.
Ovako kako pišete, neizbježno je da ćete povrijediti domoljubne osjećaje svih koji ih imaju. “Mi Hrvati” je jednako bitno kao i “Mi Francuzi”. Pravi navijači to znaju, a kukolja ima svuda. Ako ga je u Hrvatskoj više nego što biste vi željeli (definitvno ga ima više nego što bih ja to želio vidjeti) onda se borite protiv toga! Samo, morate znati da je to delikatna borba, ples po žici, jer ne smijete upotrijebiti sredstva koja upotrebljavaju ti drugi, kako ste ih nazvali “nesvjesni”. Jer, ako to učinite, bit ćete isti kao i oni.
Želite li promijeniti sve to o čemu pišete? Odlično. Pridružite mi se u isticanju onog što nas spaja i korištenju tehnologije koja može emocionalnu energiju, kao i usklađivanje s prirodnim ritmovima upotrijebiti za dobro svih nas. Isto tako, ako poznajete nešto bolje od toga, molim vas, upotrijebite i to.
Sanja
Da. Evo prošlo je par dana i par vaših iskrenih odgovora i nekako sada nakon ovog zadnjeg razumijem u potpunosti. Da se razumijemo, ja ne sumnjam da je istina bliže onome što govorite vi od samog početka, ali sada mi je to i objašnjeno i shvatila sam. Da nije bito tko je skočio od sreće niti zašto, bitno je samo da je skočio od sreće u svijetu u kojem živomo zaista, malo je takvih iskrenih trenutaka pa je i ovaj razlog koji je meni bio u potpunosti banalan odličan razlog. No ja još uvijek ne osjećam sreću zbog uspijeha nogometaša, ali drago mi je ako je to sve skupa bila i pozitivna stvar. Da u pravu ste u potpunosti kada kažete da sam ja napravila razlike samim tim što se nisam veselia iz svojih prizemnih razloga, misleći istodobno kako se oni vesele iz prizemnih razloga.To je sigurno, makar i bezrazložno bitno je da se veselimo!
Ja sam naravno, gospodine Adrian, nesvjesno biće kao i svi mi “ljudi”. Neki manje neki više. Ali ja sam zauzela stav ako neznaš što je, ako nisi siguran u pozitivno djelovanje nečega onda nemoj niti izmjenjivati energiju s tim nećim. Pa sam očito, tako napravila i s ovim veseljem. Emocijonalna blokada znači, ništa negtivno, ali i ništa pozitivnoneće doprijeti do tebe. Energija je energija mi smo pretvarivači energije u pozitivnu ili negativnu. Nije mi žao što nije doprlo do meneovaj put, ja sam bila na nekom drugom mjestu tih tjedana, gledala iz druge perspektive nego što je uobičajeno. Ali žao mi je što sam osjećala nelagodu kada su drugi pričali o tome, što sam imala potrebu im siktati o negativnostima dok su oni zaista bili samo sretni i nisu se zamarali s negatinim dijelom cijele priče. Njima je prevladalo to. Meni očito nešto drugo. Bilo je zanimljivo gledati prazne ulice za vrijeme utakmica, otići na koncert i onda čekati da završi utakmica s njemcima, da počne koncert (čak ni u koncertu nisam mogla uživati zbog mog doživljaja svega toga, zapravo 🙂 Izuzetno mi je drago da ste mi uspjeli okrenuti cijelu priču. Al ne plačem od jada što nisam bila sretna, naprotiv, drago mi je što je silna negativa koja je bila dio mene zbog SVP-a izašla van jer ste ju vi detektirali. A ja prepoznala. Nekad prije nebi, danas već lagano da i nije prvi puta da mi se tako nešto dešava. Cijeli stav o nećemu mi se okrene za 360 stupnjeva kad prepoznam obrambeni mehanizam svoga uma (ovo je drugi ovako jasno doživljen), ali promjena se ne dogodi u mojoj glavi ili mislima nego u cjelokupnom osjećaju, a fizički se osjeća u predjelu grudnog koša i trbuha i iz toga krene preokret u shvaćanju i doživljavanju cjelokupne situacije.
Ipak isto bih željela reći da se možda ta pozitivna situacija u ljudima trebala iskoristiti na malo konkretniji način… npr.: Hajdmo javno još na dočeku, zamoliti dečke koji su pobijedili, neka sve što su zaradili s tim drugim mjestom prebace na konkretne slučajeve siromašli, jadnih i bolesnih u Hrvatskoj! To su trebali na početku odmah reći, eto tada bih imala razlog da se tako istinski veselim s njima!
Što se tiće Rogle, već sam bila odustala od toga, kao i obično zbog sveukupne životne situacije, iako mi 27.07 iz mnogo razloga zvoni i blinka. Uglavnom, ponovno ću ovih dana pročitati sve i ako nađem način, možda i dođem. Usput, dali ima ikakav organizirani prijevoz ili nešto slično, da se podijeli trošak putovanja?
Hvala i pozdrav!
Adrian
Nema organiziranog prijevoza, ali ponekad je moguće spojiti ljude u jedan automobil. Međutim, to ne možemo jamčiti.
Iako, sad je pomalo kasno za proći sve što treba prije upaje. Na žalost, smještaja više nema (ima preko 150 sudionika, napunili smo hotel), a do utorka, kad je zadnji dan za prijave nećete stići završiti kriptotečaj.
Adrian
Kad su nas već nedavni događaji i ovaj članaka nadahnuli da zaronimo dublje u pitanje energije koja je stvorena, napisat ću još nešto o tome jer vjerojatno neću imati prilike o tome govoriti tako skoro. Možda će za neke biti opet kontroverzno, ali…
Netko je u komentarima spomenuo rat koji nije uspio objediniti Hrvatsku. To je naravno, pitanje za raspravu, ali želim reći da rat, odnosno pobjeda u ratu, nikad neće stvoriti ovakav val pozitivnih osjećaja. Igra, s druge strane, ima za to šanse i to se sad pokazalo!
Naime, naravno da je važno ZAŠTO se ljudi vesele. Ovaj val veselja nije bio stvoren na štetu nekog drugog. Ljudi se nisu veselili zato što su nekome oduzeli prava koja oni sami imaju; nisu se veselili zato jer su nekoga povrijedili ili mu naštetili. Jednostavno i čisto: pobjeda u sportskom natjecanju. Najobičnija igra, nešto što takozvani “ozbiljni” ljudi često zanemaruju i smatraju da je nebitno, omogućava veselje bez štetnih posljedica, bez repova i bez tamnih mrlja koje itekako postoje u nečem što se naizgled čini mnogo važnijim od natjeravanja lopte po terenu.
Rat nikad nije bez štetnih posljedica. Čak i kad pobijedite u najpravednijem mogućem ratu, zapravo ste izgubili. U ratu ljudi pogibaju – svako veselje nastalo na tome u sebi nosi ogromnu količinu destruktivne energije. Morali ste nekog ubiti da pobijedite. Obično su to ljudi koji nemaju veze s razlozima za rat, već su žrtve onih čiji je posao i dužnost bila da nesporazume riješe za stolom, ali to nisu učinili. U ratu, nevini stradaju zbog tuđih interesa. Možete biti u pravu tisuću puta, može pravda i istina biti jednako toliko puta na vašoj strani, ali pobjeda u ratu znači razaranje, smrt, prihološke posljedice za poražene i pobjednike podjednako, a da ne govorimo o dugoročnim ekonomskim posljedicama koje onda imaju izravan učinak na ljude.
Tako da… vidite, koliko god izgleda neobično, ali logično je i razumljivo da ono što ljudima izgleda važno nema snagu sjedinjavanja, a ono što je naizgled nevažno ima tu snagu.
Ovakva spoznaja vas tjera na razmišljanje što je zapravo bitno u životu – ono ozbiljno, smisleno, svrhovito ili pak ono što ne služi ničemu i postoji samo zbog igre, bez nekog “višeg” cilja?
nadica
Samo rad na vlastitoj transformaciji,na vlastitoj promijeni,na samospoznavanju moze donijeti promjene u svijetu.Samo razumjevanje onog sta se dogada ovdje na svijetu,na nasoj Zemlji i prepoznavanje katalizatora “koji mi nismo” moze otpoceti budenje iz ove usanjane nam price ovdje.gdje.jesmo.
Radom na sebi raste svjesnost koja.nam pomaze razgrtanju velova iluzije i nista drugo .
Nema instant tehnika za budenje,
Nema Istine preko nerada.
Nema slobode preko nesvijesti ma kako mi to zeljeli.
Da,energija radosti je mocna i cini cuda,ali ako nema Svijesti,ako je ne probudena,kakvo dobro mozemo ocekivati u buducnosti…
Adrian se vjerojetno nece sloziti samnom, ali ja.znam koliko puno,koliko truda sam ulozila u traganje za Istinom koja me na kraju zamalo izludila.
Jer ona rusi cijele svjetove,ona.rusi sve sto si mislio da jesi,pokazuje jasno lazi i zablude koje zivimo i to je jaaako tesko za podnijeti ,ali nema slobode bez truda.
Cudim se jer znam da je Adrian sve to prosao sam i ako ima tehniku koja osvjetljava tamu neznanja ja zelim od srca svim njegovim polaznicima da se probude.
Vrlo je vazno razgovarati i izricati nase misli.
Malo je mjesta gdje mozes procitati ista suvislo kao npr.ovaj blog od Adriana i ja se izvinjavam sto sam uzurpirala prostor i mozda pogrijesila poantu.
Ali znam i vidim da dolazi istinska radost za one cista srca i mirna uma.
NAMASTE
Hmmm. Što je istinska radost? Što je čisto srce? Što je miran um?
nadica
To moras sama spoznati Anonimno.
Ti si ti,
To smo svi kada odbacimo Iluziju i ono “sto nismo”.
Kada dode vrijeme svi cemo znati.
Do tada, putujmo sto vise svijesniji