U prethodnom članku “Kvantna evolucija, 1. dio“ opisao sam znanstveni rad kojim se utvrdilo da su mutacije, osnova evolucije, uzrokovane kvantnim učincima – konkretno, “kvantnim tuneliranjem” protona u atomima vodika koji povezuju dvije niti DNK.
Ne samo da se život održava zbog kvantnih učinaka (fotosinteza, opisano u članku “Kvantna narav života”), nego se život i razvija zbog kvantnih učinaka (kvantno tuneliranje uzrokuje mutacije).
Da stvarnost nije kvantna u svojoj naravi, života ne bi bilo; ne bi bilo ni svijeta, ni razvoja a ni sve ove ljepote koja nas okružuje. Sve što jesmo dugujemo činjenici da živimo u kvantnoj stvarnosti.
Ipak, za prosječnog čovjeka ta stvarnost ostaje nedostupna. Većina živi u “smrznutoj slici” stvarnosti u kojoj vladaju klasični zakoni fizike. Da biste počeli zapažati kvantnu stvarnost i vidjeti odnosno primjenjivati njene zakone u svakodnevici, morate ući u kvantnu fugu, koja je dio šestog stanja svijesti ili jednostavno Šestog.
Zamisao da je stanje svijesti prolaz prema kvantnoj stvarnosti mnogima je i dalje nejasna i apstraktna. Međutim, ta je činjenica odavno poznata istraživačima svijesti i poznavateljima “duhovnih” znanja. (“Duhovno” je u navodnicima, jer ovih dana pod “duhovno” ide toliko toga da bi bilo potrebno napisati rječnik ili vodič kroz šumu pogrešaka i predrasuda.)
Jedno od najznačajnijih pitanja o čovjeku je pitanje kako nastaje svijest, odnosno što je ona. Fizičar Roger Penrose, mnogo prije nego što je 2020. dobio Nobela za fiziku zbog svojih zamisli o crnim rupama, udružio se s anesteziologom Stuartom Hameroffom pa su zajedno predložili vrlo ambiciozan odgovor.
Ustvrdili su da neurološki sustav mozga stvara osjetljivu mrežu koja bi morala slijediti pravila kvantne mehanike. Jedino bi to, tvrdili su oni još tamo devedesetih godina prošlog stoljeća, moglo objasniti svijest i njene zakone.
Penrose i Hameroff dočekani su na nož i ismijavani. Kvantna mehanika moguća je jedino na niskim temperaturama, mislilo se tada. Budući da naše tijelo živi na “sobnoj temperaturi”, tvrditi da se nešto kvantno događa u mozgu bilo je naprosto smiješno. Danas je situacija drugačija. Kvantni učinci u listu i DNK na uobičajenoj temperaturi dobro su dokazani. Štoviše, pojavljuje se vrlo zanimljiva slika o kvantnim zakonima koji prevladavaju nad klasičnima te upravljaju onime što je doista bitno: nastankom i održanjem života.
Osobna iskustva
U knjizi “Šesto stanje svijesti” opisao sam neke svoje doživljaje koji pripadaju području aktivacije kvantnih učinaka u svakodnevici. Međutim, to ni izdaleka ne znači da je to sve. Mogućnosti su praktično neograničene, a što će se točno nekome dogoditi u Šestom, stvar je individualnih predispozicija koje određuju ulogu tog pojedinca u mreži života te njegov talent za sustvaralaštvo. Tako će netko koristiti područje smriti, ili “mrežu čistih oblika” kako je opisano u članku “Informacijska mreža čistih oblika”.
Netko drugi će vidjeti “duhovna stvorenja” i svjetove (loke) u kojima oni obitavaju; ili će pak imati neke neuobičajene sposobnosti poput teleportacije (masivno kvantno tuneliranje cijelog tijela) ili bivanja istodobno na dva mjesta (masivno kvantno stanje superpozicije). Ili će se možda javiti kombinacije tih sposobnosti i učinaka u nekoj individualnoj mjeri i snazi.
Važno je razumjeti da osobna centralizirana volja u stvaranju takvih “iznimnih moći” (kako se to ponekad naziva u pogrešnom prijevodu riječi siddhi) nema baš nikakvu ulogu. “Osobna volja” je oksimoron u Šestom. Postoji i ne postoji istodobno, odnosno postoji u omjerima vjerojatnosti poput pozicije kvantnog objekta izražene u postocima.
U praksi, to znači da nećete moći na zahtjev, po naredbi ili po želji, demonstrirati kvantni učinak. Umjesto toga on će se dogoditi prema okolnostima ili prema “potrebi” koja ne mora biti vaša.
Razmišljanje o takvim pojavama uvijek u ljudima stvara osjećaj neke “više sile” koja upravlja stvarima, pa onda i kvantnim učincima. Nema potrebe za takvim objašnjenjima. Kvantni svijet je svijet slobode i u njemu se može dogoditi bilo što, sve ili samo nešto. Jedino što je nemoguće je da se ne dogodi – ništa. Ništa je nemogućnost. Uvijek se nešto događa.
Da ne bih postao previše apstraktan, vratit ću se na činjenicu kvantnog tuneliranja protona opisanog u prethodnom članku. Takvo tuneliranje uzrokuje mutacije i pokreće evoluciju.
Postavlja se pitanje, može li se time upravljati? Ili, upravlja li netko time, recimo, neka “viša sila”?
Kad jednom uđete u stanje kvantne fuge, a time i na vrata Šestog, znat ćete odgovor na to pitanje. Jednostavan je: tamo nema NIKOGA. Ne postoji NETKO tko upravlja evolucijom. Ona je stvar slobode. Nema ni cilja ni razloga. Samo sloboda. Iz slobode nastaju nebrojene kombinacije koje se naposljetku očituju kao neko kretanje života, odnosno evolucija.
Ako niste u Šestom, preostaje vam vjerovanje u nekoga ili nešto, odnosno špekulacija o tome. Međutim, ta vas špekulacija neće nikamo odvesti.
U međuvremenu, ako pratimo isti slijed kvantnih učinaka koji pokreće evoluciju, dolazimo do još jednog kvantnog čuda koje pripada legendama i mitovima: promjena oblika ili, kako je poznatije, shapeshifting.
Shapeshifting
Znate o čemu se radi, odnosno čuli ste za to, ako ne drugačije onda preko knjiga i filmova znanstvene fantastike ili možda čiste fantastike ili horora. Vukodlaci su vjerojatno najpoznatiji predstavnici mjenjača oblika koji reagiraju na pun Mjesec. Postoje i priče o shamanima koji su danju ljudi, a noću postaju životinje. Ili pak duhovnim adeptima koji mogu promijeniti tjelesni oblik i postati ptice, tigrovi ili slonovi.
Kao što čitatelji knjige “Šesto stanje svijesti” znaju, to nije moje osobno iskustvo i zato nisam o tome govorio u knjizi. Ne mogu znati hoće li se dogoditi u budućnosti, ali za sada se nije dogodilo.
Međutim, svakako je zanimljivo, a trenutačno dostupni podaci o kvantnim tuneliranjima atoma između niti DNK otvaraju zanimljiv teoretski okvir za promjenu oblika. Ukoliko bi tuneliranje bilo masivno i ubrzano (a količine i vrijeme u kvantnom prostoru nisu takav problem kao što to izgleda iz klasične perspektive), to bi značilo da se DNK može potpuno preobraziti iz ljudske u onu, primjerice, orla.
Ostaje pitanje brzine metaboličkog prenošenja informacija s tako preobražene DNK u konkretni materijalni oblik. Koliko je uopće moguće da mjenjač oblika unutar kratkog vremena od nekoliko sati ili čak minuta preobrazi tjelesni oblik iz jednog u drugi? Što se toga tiče, ne bih se usudio špekulirati o mogućim kvantno-znanstvenim objašnjenjima. Nije mi poznato da znanost uopće gleda u tom smjeru. Već su ovi podaci o pokretanju evolucije zbog kvantnog tuneliranja prilično avangardni za znanost.
Ono što znam je da promjena tijela unutar Šestog nije problem. Međutim, to se događa kod prijelaza iz jednog svijeta u drugi. Svijest može stvoriti tijelo koje će sasvim lijepo funkcionirati u drugoj dimenziji ili paralelnom prostoru, i to doslovce iz ničega, odnosno iz virtualnih kvantnih fluktuacija koje su prisutne posvuda. Iskustvo takve preobrazbe unutar istog svijeta, vremena i prostora nemam, ali teoretska osnova morala bi biti ista kao i kod stvaranja cijelog tijela tijekom prijelaza u neku drugu stvarnost.
Mijenjanje oblika samo je još jedno čudo iz područja Šestog. Ni prvo ni zadnje zbog kojeg će vam se zavrtjeti u glavi.
Uzgred, ako na taj način gledamo na tijelo, ljudskost i evoluciju, stvari postaju znatno drugačije. Tijela se mijenjaju. Nastaju, nestaju i razvijaju se pokretana kvantnom slobodom. Cijela priča o nastanku svijeta i života, kao i o tome što mi ovdje radimo i zašto, postaje mnogo neobičnija, tajanstvenija i slobodnija, ali istodobno mnogo jasnija i čišća. Svijest je ono što stvara tijela, baš kao i stvarnost. Tako je oduvijek bilo i tako će biti i dalje, što god vi mislili o tome.
Dobrodošli u Šesto!
Ovu objavu možete pročitati i na drugim jezicima: Slovenski
Moglo bi vas zanimati
Komentiraj