Kvantna evolucija (1. dio)

Šesto je toliko veliko i raznoliko područje, da bi se o njemu moglo napisati tisuće eseja. Ili, još bolje, u njemu provesti tisuću života. Kad sam u knjizi “Šesto stanje svijesti” opisivao svoje doživljaje posljednjih trideset godina, ograničio sam se na jedan mali dio Šestog o kojem svjedoči moje osobno iskustvo. Međutim, također sam ocrtao i okvir za teoretsko razumijevanje mnogih drugih čuda i čarolija koje se mogu pojaviti u Šestom.

Većina je tih pojava u svijesti ljudi svedena na mitove i vjerovanja. Radi se o iskrivljenju ili poništavanju svih poznatih zakona prirode, dakle ne o nečemu što možete ponoviti pred drugim ljudima da biste im pružili toliko traženi “dokaz”. Razumijevanje naravi “iznimnih moći” iskrivljeno je pogreškom u prijevodu, pa je nešto što je trebalo biti “talent” ili “milost” pretvoreno u pitanje volje i moći. Tanahna razlika, ali dovoljna da cijelu priču o iznimnim sposobnostima u Šestom okrene naglavačke.

Zanimljivo, ali spas se pojavio iz skuta suvremene znanosti, točnije kvantne fizike i njene kasnije primjene na druge znanosti. Namjera, volja i moć na mentalnoj razini, ekvivalent su postavljanju eksperimentalnih uvjeta mjerenja u laboratorijskim okvirima. Promatrač utječe na promatrano, a stvarnost (fizikalna, znanstvena, ali i ona doživljena, subjektivna) se prilagođava i mijenja ovisno o postavljenim okvirima.

U kvantnoj stvarnosti, koja je stvarnost Šestog, tih okvira nema. Promatrač je rasplinut, decentraliziran, doslovno nepostojeći ili samo “privremeno postojeći”, a prava se narav stvarnosti otkriva kao slojevita priča o istodobnom višestrukom postojanju raznih inačica svih pojava. Ono što zapažaju materijalna osjetila samo je jedna od mogućih varijanti postojanja. Uporna doduše, do mjere zbog koje je smatramo postojanom i stalnom. Primjerice, pogledajte ekran sada –   vidjet ćete ekran; pogledajte ga za deset sekundi, i on će i dalje biti ovdje – isti ekran. U kvantnom je svijetu, međutim, na tom istom mjestu i polica s knjigama, sudoper i bicikl. A možda i stari hrast iz šume koja u nekoj drugoj stvarnosti i dalje postoji na mjestu vaše zgrade.

Svejedno, za prosječnog je čovjeka to samo priča, jer ekran će stajati tamo gdje ćete ga ostaviti mjesecima i godinama, i što se vas tiče, nikad se neće pretvoriti u sudoper ili bicikl.

Kvantna znanost svoju verziju stvarnosti u superpoziciji svega i svačega, koja na gruboj razini postaje stalna i postojana, objašnjava jednostavno – statistika. Prosjek promatrača (postavljenih uvjeta promatranja); a također i prosjek stanja inercije kvantnih objekata (koji su vrlo mali), pa kad se udruže njihovo zajedničko ponašanje nije kvantno nego grubo pouzdano.

Sve u svemu, kvantna stvarnost je uglavnom čista teorija bez vidljivih praktičnih posljedica.

Sve dok ne uđete u Šesto.

Kad se to dogodi, “čista teorija” postaje jedina stvarnost koja ima bilo kakvu važnost, dok ono što ste ranije zvali čvrstim i postojanim postaje smrznuta skulptura bez duha i života.

Iskustveno, to se stanje naziva “kvantna fuga” i vrlo je neobično (riječ VRLO morao bih napisati desetak puta da naglasim koliko je zapravo neobično). Praktične posljedice tog stanja opisao sam u knjizi na osnovi svog (ograničenog) iskustva, a u dva članka koja slijede ukazat ću vam na još jednu neobičnost koja postaje mogućnost u Šestom.

Kvantne pojave odgovorne su za evoluciju

Počet ću od znanosti, koja u posljednje vrijeme polako otkriva neobične pojave oko nas. U prethodnom članku “Kvantna stvarnost života” pisao sam o otkriću Bose-Einsteinovog kondenzata u listu, na “sobnoj” temperaturi, dakle tamo gdje ga ne bi trebalo biti. Radi se o kvantnoj pojavi koja objašnjava i omogućava fotosintezu. Pojednostavljeno rečeno: života ne bi bilo da stvarnost nije u osnovi kvantna i da se kvantne pojave ne izražavaju na svakodnevnoj razini. Sama po sebi, to je šokantna spoznaja. A ova koja dolazi u tom je istom rangu šokantnog!

Za većinu znanstvenika – osim religiozno usmjerenih kreacionista – poznata je činjenica da se evolucija događa zbog mutacija. Bez povremenih mutacija (promjena u strukturi DNK) vrste se nikad ne bi razvijale; ostale bi takve kakve jesu. Međutim, zašto se događaju mutacije? Zašto DNK ne ostane ista?

Klasična biologija do sada je odgovornost prebacivala na – greške. Greške se događaju, zar ne? Nešto se malčice pogrešno iskopira, jedan gen manje, ili više, jedna molekula u genu manje ili više, bože moj, nije svaki proces savršen. Ukoliko se “greška” pokaže korisnom, njihovi nositelji imaju prednost pred drugima, preživljavaju, i nakon nekog vremena, vrsta se promijenila. Ukoliko se “greška” pokazala nekorisnom ili štetnom, pojedinci kojima se dogodila brzo će nestati i ona se neće prenositi dalje. Mehanizam je prilično jednostavan i shvatljiv. Zbog tog mehanizma događa se evolucija. Vrste se mijenjanju. Napreduju. Razvijaju nove sposobnosti. Zbog tog mehanizma, od prve skupine stanica – možda nekog amebi nalik jednostavnog stvorenja koje bismo prvi put mogli nazvati “živim” nastao je sav ostali živi svijet, uključujući ljude.

Međutim, pronicljivi se znanstvenici i dalje pitaju: zašto? U redu, greška je nastala, ali – zašto? Kako?

Odgovor je stigao nedavno u radu objavljenom 29.1.2021. pod nazivom “Kvantni i klasični učinci DNK mutacija: Watson-Crick tautomerizam u AT i GC parovima” (“Quantum and classical effects in DNA point mutations: Watson–Crick tautomerism in AT and GC base pairs” by L. Slocombe, J. S. Al-Khalilib and M. Sacchi, 29 January 2021, Physical Chemistry Chemical Physics.”).

Znam, teško i za pročitati, ali rad ukazuje na nešto vrlo značajno, što ću vam sada pojednostavljeno objasniti. Protoni su kvantni objekti. Kao takvi, ponašaju se kvantno, a to znači da postoje u superpozicijama, mogu biti na više mjesta istodobno i ponekad prolaze kroz “kvantno tuneliranje” (na jednom su mjestu, a onda se iznenada pojave na nekom drugom).

Istraživački tim utvrdio je da atomi vodika, koji su vrlo lagani, osiguravaju vezu između dvije DNK niti. Zbog kvantnog ponašanja njihovog značajnog dijela (protona) ti atomi ponekad prelaze u valni oblik. Znači nisu više male kuglice koje se nalaze točno na tom mjestu, nego su val koji može biti i na drugom mjestu. Ukupni rezultat: ponekad se atom vodika nađe na pogrešnoj strani DNK, što mi onda zovemo – mutacija.

Dr. Marco Sacchi, voditelj projekta, o tome je rekao: “Mnogi od nas dugo su pretpostavljali da kvantni svijet – koji je neobičan, neintuitivan i prekrasan – igra veliku ulogu u nastanku života kakvog poznajemo. Zamisao da nešto može biti istodobno na dva mjesta mnogima zvuči apsurdno, ali to se cijelo vrijeme događa u kvantnom svijetu. Naša je studija pokazala i potvrdila da se kvantno tuneliranje događa u DNK na sobnoj temperaturi.”

Dakle, ne samo da se život održava zbog kvantnih učinaka (fotosinteza), nego se život i razvija zbog kvantnih učinaka (kvantno tuneliranje uzrokuje mutacije).

Sjetite se ovoga kad poželite odmahnuti rukom na priču o kvantnom svijetu i kad vam um upadne u obrazac kojim odbacujete sve osim klasičnog svijeta koji vidite oko sebe.

Da stvarnost nije kvantna u svojoj naravi, života ne bi bilo; ne bi bilo ni svijeta, ni razvoja a ni sve ove ljepote koja nas okružuje. Sve što jesmo dugujemo činjenici da živimo u kvantnoj stvarnosti.

Naravno, iz raznoraznih razloga naša svakodnevica ne izgleda tako. Uspješno smo se ogradili od kvantnih čuda koja nas okružuju.

Osim, naravno, onih koji Šesto zovu svojim domom.

Nastavak: Kvantna evolucija, 2 dio; kvantna fuga i osnova promjene tjelesnog oblika (shapeshifting) te budućnost evolucije tijela.

Ovu objavu možete pročitati i na drugim jezicima: Slovenski