Treći dio knjige “Mrežna država” (autor je Balaji Srinivasana) pod naslovom “Tripolarni trenutak”, znatno je kraće od drugog koje je zauzelo prvu polovinu knjige.
Možete ga pronaći i pročitati ovdje: https://www.1729.com/nyt-ccp-btc
Ranije sam izrazio bojazan da će knjiga ići u smjeru dodatnih sociopolitičkih analiza stanja današnjeg svijeta. Na neki način to se i obistinilo, ali sam u “Tripolarnom trenutku” ipak pronašao zanimjivih poticaja za razmišljanje.
Uglavnom, autor pokušava ustvrditi da je sociopolitička podjela svijeta u ovom trenutju tripolarna. S jedne strae je Kina i njena komunistička država kojom upravja partija, s druge strane je US i zapadna “demokracija” koja je naizgled slobodna, ali se ljudima upravlja preko medija koji u biti kontroliraju državu. Medije pak kontrolira financijska elita (najbogatiji ljudi svijeta). Ovaj dio je verojatno piisan prije Ruske invazije na Ukrajinu, pa ne znam kako se to uklapa u shemu, ali možda nije ni bitno.
Treći “trenutak” ili treći pol koji se sada javja je Mreža, započeta isprva internetom, ali zapravo osnažena i učinjena moćnom blockchainom, odnosno Bitcoinom. Iz tog razloga, autor cijelu stvar stavlja u odnos tri simbola CCP (Kina, komunistička partija), NYT (New York Times kompanija koja predstavlja glavni medij US) i BTC (simbol mrežnog svjetonazora).
Prenosim i tablicu o kojoj bi se moglo dosta pričati. Recimo, činjenica da političku legitimnost BTC-u i mreži daje “desna demokracija”. Imajte na umu da ono što mi ovdje, u slavenskom kutu Europe smatramo pod politički “desno” nije isto što US i autor imaju na umu.
Izrazi koje autor koristi za karakterni opis ta tri “trenutka” su mi pomalo neobično, posebice “suosjećajni” trenutak koji pripada “woke kulturi” sadašnje Amerike. Submisivnost je definitivno potrebna značajka za totalitarnu državu, a suverenost (ne ova naša političko-nacionalna, nego individualna) dobro odgovara mrežnom svjetonazoru.
Zanimljiva je tvrdnja da niti jedan od ta tri pristupa ne može sam za sebe biti ljudski održiv. Osim sukoba među njima, stvaraju se i ponekad neobični savezi koje autor opisuje u ovom poglavlju.
Neću ulaziti u detalje toga, ako nekoga zanima ili ima što za reći o tome, samo naprijed. Meni je, s druge strane, upala u oči tvrdnja da potpuna i ekstremna suverenost koju ponekad izražavaju pripadnici anarho-tehno sredina (anonimnost, potpuna sloboda izražavanja, vlastiti novac, nepriznavanje bilo kakvog autoriteta ili institucija) ne može biti osnova društvenog života. Pojedinci mogu UNUTAR sustava ostvariti takvu suverenost i naizgled izići iz njega, ali sustav im je i dalje potreban kao okvir iz kojeg su izišli. Kad bi svi to učiili, došlo bi do znatnog urušavanja standarda i vjerojatno do kaosa koji bi završio u općoj propasti civilizacije.
Zbog toga je važno ponuditi alternativu – osmisliti sustav koji zadovoljava ljudske potrebe i, održava razinu udobnosti i štoviše, povećava ju kroz duhovni i tehnološki napredak.
U tom smislu i gledam na ovu knjigu koja predstavlja rijetki pokušaj takvog osmišljavanja (koliko god možda bio prijevremen u smislu da nema dovoljno činitelja kojima bi u praksi mogli potvrditi neke od iznesenih zamisli).
Zamisao o potpunoj individualnoj suveremosti podsjeća me na nešto s čim sam dobro upoznat, a to su pokušaji samoodržive ekonomije, proizvodnje vlastite hrane i energije unutar manjih zajednica koje se prividno odvajaju od sustava. Nažalost, većina ljudi koji tome teži ne shvaća da se radi samo o njihovom “mjehuru” koji itekako ovisi od ostatka svijeta. Također, većinom su to anti-tehnoloki nastrojeni ljudi koji (kako mi je nedavno rečeno u jednom razgovoru) ne žele koristiti ni pametni telefon, a kamoli da razumiju ili koriste kripto.
Sve u svemu, jedini smjer kretanja je naprijed, a jedini način promjene je decentralizacija. Ona se ne može provesti ako nema decentraliziranog novca (dakle, kripto je bitan), a to zahtijeva razvoj i korištenje tehnologije, ali i razvoj i primjena određenih moralnih vrijednosti koje su se pojavile kao rješenje problema iz prošlosti.
Ako se ne varam, autor smatra da ni jedan od ova tri pola (dakle ni BTC-Mrežni pol) ne može u poptunosti zadovoljiti sve kriterije koji bi mogli dovesti do kvalitetnijeg društvenog života. Sljedeći dio knjige se naziva “Decentralizacija, recentralizacija”, pa ćemo tamo vjerojatno saznati više o tome.
SRP