Čitamo dalje knjigu “Mrežna država” #networkstate autora Balaji Srinivasana i dovršavamo drugo poglavlje.
Nakon još jednog podugačkog objašnjenja političkih pojmova lijevo i desno (lijevo raći promjenu, desno zadržava postojeće stanje) koje zbog nekih razloga autor smatra važnim i za mrežnu državu, konačno dolazimo do zadnjeg potpoglavlja s naslovom “Jedna zapovijed”. To bi trebalo biti objašnjenje “moralanog koda” mrežne države. Pa hajde da vidimo. (Ako želite čitati sami, to je ovaj dio knjige: https://www.1729.com/the-one-commandment )
Počnimo s citatom:
Svako novo startup društvo u svom središtu mora imati neku moralnu premisu, nešto što osnivači države potpisuju i što je podržano digitalnom poviješću koju moćnija država ne može izbrisati; premisu koja opravdava svoje postojanje u ispravanom ali ipak mirnom protestu naspram postojećih sila.
Onaj tko će napisati i promovirati tu “jednu zapovijed” (autor kaže da je to unutar sposobnosti svakog čovjeka koji ima, primjerice, sposobnost osnivanja poduzeća s nekom jedinstvenom značajkom) je “moralni poduzetnik” koji objašnjava budućim građanima bolji načonn življenja, ali korz jednu jedinu stvar koja je bila pogrešna, a koju novo društvo ispravlja.
Na ovom mjestu u igru ulazi još jedan pojama, a to je “paralelno društvo”. Radi se o proširenom i malo razvijenijem startup društvu. Autor ponovo upotrebljava analogiju startup poduzeća naspram koraka rasta prema potpuno razvijenoj tehnološkoj kompaniji. Tvrdi da je razumijevanje toga važno, jer će proces utvrđivanja mrežne države ići tim postepenim putem.
Također, moguće je da se ciljevi neke mrežne države zadovolje u cijelosti samo mrežnim digitalnim jedistvom, djelomičnim materijalnim arhipelagom nekretnina i, na kraju, potpuno diplomatski priznatom državom. Sljede primjeri svake od te tri mogućnosti.
Recimo, primjer “jedne zapovijedi” samo digitalnog paralelnog društva je “osuda bez dokaza nije dobra stvar”. To može biti neka vrst “ceha” u koji su okupljeni pripadnici digitalnih (ili drugih) profesija, a služi za zaštitu od neopravdanih napada i osuda koje se šire društvenim mrežama.
Primjer paralalenog drušva s arhipelagom nekretnina je “digitalni sabatical”. Ako misite da je virjeme bez interneta i tehnologije potrebno, mogli biste se priključiti takvom društvu i pridonjeti financiranju nekretnina u kojima bi interent bio isključen noću, ili u određeno vrijeme. Takvo društvo će educirati ljude o svjesnoj uporabi tehnologije, ali će i omogućiti fizička mjesta koja u praksi omogućavaju odmak o kojem je riječ.
Primjer potpuno priznate države je… Hm, moram priznati da me taj dio pomalo razočarao jer mi izgleda neuvjerljiv. Radi se o biomedicinskoj slobodi s “zapovjedi koja glasi “moje tijelo, moj izbor”. Razlika između ideja iz ranijih primjera, a koje su u biti obuhvaćene nekom vrstom civilnog organiziranja unutar postojećih država (udruge, razne neprofitne organizacije) je u tome što bi biomedicinska sloboda u nekim (ili svim) segmentima išla protiv postojećih zakona države, pa bi bila potrebna nova država koja bi to regulirala za svoje državljane.
Poglavlje završava s objašnjenjem četiri glavna razloga za “jednu zapovijed”. Prvo, naizgled jednostavna premisa omogućava promjene u velikim područjima života, ali na usmjeren i intelektualno konzistentan način. Drugo, “jedna zapovijed” omogućava dovoljno razlikovno, paralelno i dogovorno istraživanje socopolitičkig prostora. (Različite grupe koje se ne slažu jedna s drugom ipak mogu podržavati meta-zamisao raznih pokušaja zasnovanih na “jednoj zapovijedi”). Treće, omogućava se mrežni učinak između takvih društava. Neka od tih društava (možda mnoga) će nestati, ali ako makar i jedno uspije, njihova moralna inovacija i način provedbe se mogu kopirati. I četvrto, svako od takvih startup društava ima podršku u tehnološki istinitoj povijesti.
***
Ovim završava drugi dio knjige, a također smo došli do njene polovice. Možda je još rano za opću ocjenu, ali moram priznati da sam pomalo razočaran nedostatkom praktičnih primjera i ideja. Knjiga je puna studioznih, akademski obrazloženih socio-političkih tema, ali što se tiče konkretnih razrada, toga za sada nedostaje. O konkretnim postupcima i eventualnim detaljima mrežne države za sada znamo isto kao i na početku. Treći dio (Tripolarni trenutak) izgleda kao nastavak tih općih analiza. Ali, ok, knjige su za čitanje i razmišljanje, pa ćemo u tom smislu i nastaviti.
SRP