Još smo na drugom poglavlju knjige “Mrežna država” #networkstate autora Balaji Srinivasana. (Pvo pogavlje se zove “Quickstart”, a Preambula ili Uvod kojeg smo analizirali u prvom postu su bili dio toga).
Stali smo negdje na polovini poglavlja. Nakon poprilično pažnje posvećene povijesti, autor sada analizira tri “levijatana”, tri ideološke okosnice za organizaciju društva. To su Bog, država i mreža. Nastavak čitanja ide s ove točke, pa ako želite možete proučavati tekst sami: https://www.1729.com/god-state-network
Prije nego nastavim, želio bih istaknuti da ne dijelim sve stavove izražene u knjizi. Pokušavam ih prenijeti objektivno koliko mogu, a dopisujem svoje primjedbe (slaganje ili neslaganje) kako čitajući nailazim na određene zamisli u knjizi. Za sada smo prilično usklađeni, Balaji i ja. 😊
Znači, potpoglavlja koja slijede analiza su “najsnažnije sile na svijetu”. Naravno, s vremenom (i povješću) ta se sila mijenjala. Autor kaže da je najprije (dosta dugo vremena tokom povijesti) bila Bog, zatim se pojavila Država da bi na kraju (nedavno) kao treći levijatan iskrsnula Mreža (velika slova su sada namjerna ne bi li se ukazalo da su te zasmisli neka vrst arhetipa, a ne toliko njihovi konkretni izrazi u stvarnom svijetu).
Analiza razlika između tih “levijatana”, kao i njihovo međusobno preplitanje i natjecanje, odnosno spajanje, je prilično opširna. Iako je zanimljiva, ostavit ću to vašem proučavanju, ako vas zanima. Možda samo jedna ili dvije crtice koje su mi prvukle pažnju.
“Mreža” kao arhetipski levijatan u punom smislu riječi je nastao nedavno, pojavom interneta. Međutim, zamisao o snazi povezanosti (i one neformalne, odnosno posebice one neformalne) je mnogo starija. Čak me malo začudilo što tome nije posvećena veća pažnja (ja bih to svakako učinio, recimo, da sam pisao takvu knjigu 😊 ). Naime, neformalne grupe (veze, poznanstva, tajne skupine) uvijek su bile prisutne bez obzira što je izvana stvar izgledala drugačije. Osnova cijele priče je – povjerenje. Kome zapravo vjerujemo?
Ako smo ljudi od Boga, vjerovat ćemo Bogu. Ipak, koliko je to povjerenje doista imalo utjecaja na društvo? Mase su možda bile odgajane da budu “bogobojazne”, ali elita (upravljači) su se vodili nekim drugim pravilima.
Ako smo ljudi od Države, vjerovat ćemo u zakone i pravila; smatrat ćemo da će nas država i njene institucije zaštiti od… nevolja i zla. Međutim, iako većina nas ima legalistički svjetonazor i stav (vjerujemo u zakon i red), pitanje je vrijedi li to za sve. Elite opet imaju neka druga pravila, umrežene su na neki drugačiji način.
Drugim riječima, ljudi od Mreže su oduvijek bii među nama! Pa čak i mi, kad dobro razmislimo, imamo više povjerenja u umreživanje. Recimo da vas snađe neka nevolja i potrebna vam je pomoć. U što ćete više vjerovati:
- Bog će vam pomoći, ne brinite.
- Država ima svoje zakone i ona će vas zaštititi.
- Imate dobrog prijatelja ili rođaka na kojeg se možete osloniti.
Nije baš neka trilema, zar ne?
Interent je promijenio stvari. Odjednom, mogli ste se umrežiti s nekim na drugoj strani svijeta, nekim koga nikad niste vidjeli, ali s njim dijelite zajedničke vrijednosti. Društvene mreže su posljednjih desetak godina pokazale svu svoju bijedu, ali i sjaj odnosno moć udruživanja.
Blockchain i kripto su se pojavili u to isto vrijeme i donijeli ono što je internetu i digitalnom svijetu nedostajalo: pouzdanost, pravila, sigurnost. Paradoksalno, mnogi pobornici kripta su u osnovi anarhisti i butnovnici, ali ono što je kripto zapravo donio je – red i pravilo; digitalni entitet kojeg nije moguće umnožiti ili promijeniti. Na osnovi toga pojavio se pametni ugovor – ponovo red i pravilo toliko čvrsto da ga nikakva sila na ovome svijetu (ni Bog ni Država) ne mogu promijeniti.
Dakle, kome više vjerujete: Bogu u čije postojanje možete sumnjati, a čak i ako ne sumnjate veliko je pitanje ima li on intervenističku narav (hoće li se umiješati u vaš život i pomoći vam); Državi, koja će možda primijentii svoja pravila, a možda i okrenuti leđa baš vama, zavisno od toga tko sjedi u uredu koji je vama potreban; ili pak Mreži, čija pravila su unaprijed poznata i jednaka za sve? I plus toga, tamo, na Mreži, postoje ljudi koji jednako misle kao i vi. Oni se nisu samo slučajno našli u vašem susjedstvu i sada vi jednostavno morate surađivati s njima. To su ljudi koji vide život slično vama i s kojima ŽELITE surađivati (ne zato jer morate).
Ako sumnjate u snagu Mreže, razmislite još jednom. Uz sve mane kojoj joj možete pronaći, možda ćete ubrzo shvatiti da je ona ipak najsnažnija sila na svijetu. I ako već morate biti u nekoj državi, zašto to ne bi bila ona mrežna?
***
Druga crtica je više digresija, nešto kao kvantni skok u budućnost. Radi se o jednoj zanimljivoj značajci koju je Mreža promijenila – mobilnost. Kretanje je samo sproadična značajka za ljude od Države kao i za Ljude od Boga. Njihov ideal je sjedilački način života, geografski lokaliziran, a potreba za kretanjem se rješava turizmom (tko si ga može priuštiti).
Već je bilo naglašeno: današnje države su geografski centralizirane, interesno neusklađene. Mrežna država bi trebala biti interesno usklađena, geografski decentralizirana. Iz te činjenice proizlazi potreba za mobilnošću. Sjedilački način života odgovara državi kakva je danas. Mrežna država potiče na kretanje. Digitalni nomadi su njeni prvi emisari. Epizoda s Covidom19 pokazala je mnogima da se itekako može dobro i djelotvorno raditi od kuće. Ako ste građanin države koja se mrežno rasprostire na nekoliko kontinenata, prirodno je da će mobilnost postati primarna značajka, a ne sporadična.
Nemam namjeru sada ulaziti u detalje organizacije takvog načina života (to bi bio samo uzlet mašte), ali me cijela stvar jako podsjeća na jedinu ekonomiju koja je ikada u povijesti bila samoodrživa – sakupljačku ekonomije. Da radi se o paleolitiku, davnoj (pred)povijesti. Nemojte me previše pitati kako bi tako nešto bilo izvedivo u budućnosti, uz svu podršku (kripto)tehnologije. Ne znam. Ali, znam da je zamisao o kretanju kao načinu života utkana duboko u dušu mrežne države. S obzirom da 5-6 mjeseci godišnje i sam provodim na kotačima, u prirodi i kampovima, možda sam subjektivan u vezi toga. Zapravo, vjerojatno sam subjektivan, ali… zar to ne bi bilo divno?
***
Natrag na knjigu. Sljedi ogromna količina teksta s analizom trenutne društvene situacije u US. Nisam siguran kome je to namijenjeno – vjerojatno utvrđivanju akademske osnove za teoriju mrežne države. Ako pročitate, vjerojatno ćete saznati mnogo toga o unutarnjoj dinamici podjela u američom društvu, a sve u okviru borbe tri levijatana.
Osobno mi je taj dio predug i pomalo redundantan, jer krajnji zaključak je nešto što znamo (ili se meni čini da znamo): država kakva jest danas, sistem u koji smo se organizirali (neovisno od toga radi li se o US, Kini, Rusiji ili bilo kojoj maloj ili velikoj državi u svijetu, stvara istu situaciju: lažiranje i iskrivljavanje povijesti i sadašnjosti, manipulaciju masama i uspostavljanje financijske hijerarhije i hijerarhije moći. Bez izuzetka, posvuda, na razne načine, ali uvijek s istim rezultatom. To je svijet u kojem živimo, a čija osnova su – države kakve poznajemo.
Ovo poglavlje je postalo predugo, kao i sažetak, pa ću tu stati, a dovršit ćemo ga (nadam se) u trećem dijelu “Povijesti kao putanje”.
SRP